Pripremite dijete za život: Naučite ga ovih sedam stvari

Čovjek bez socijalnih vještina nije sposoban da se prilagodi drugima, niti pozitivno ponaša. Bez tih vještina, ne bi mogao da funkcioniše i zato je važno da tome uči i svoju djecu. Evo nekoliko savjeta kako da to najlakše uradite.

Dijete bi u predškolskom uzrastu trebalo da savlada temeljne socijalne vještine kao što su dijeljenje, saradnja s drugima, slušanje, slijeđenje uputstava, poštovanje ličnog prostora, stvaranje kontakta očima s drugima. Tako će da nauči pravila lijepog ponašanja.

Evo nekoliko primjera kako se to ostvaruje u praksi:

1. Dijeljenje

Sve od dijeljenja igrački s prijateljima do prostora s braćom i sestrama, ovo je vještina koju dijete treba da savlada kako bi se izbjegle drame i plač svaki put kada mu neko uzme igračku ili neki drugi predmet.

Obično djeca u uzrastu od dvije godine već rado dijele svoje stvari s drugima, ali to je najčešće u situacijama kada ih, na primjer, određena igračka više ne zanima, pa samim time ništa ne “gube”. Potom počinje razdoblje usredsređenosti na samog sebe u kojem se javlja tzv. egoistično ja, kada je potrebno da se radi na učenju ove vještine.

Međutim, to se ne postiže tako što se dijete prisiljava da drugome da nešto svoje, naročito u društvu nepoznatih ljudi, nego mora da vidi i roditelje kako to rade. Na primjer, djetetu možete da kažete da će vas dijeljenje keksa ili igračaka s drugima usrećiti, a potom posmatrajte kako reaguje. Svakako, uspjeh neće doći odmah, navodi Dnevnik.hr.

2. Saradnja s drugima

Kada dijete krene u vrtić, naročito je važno da stekne vještinu saradnje s drugima. Ta vještina je neophodna kako bi se slagalo s novim prijateljima i bilo srećno, a to će se preslikati na njega i kada odraste.

U uzrastu od tri do četiri godine dijete već može da radi s drugima na zajedničkom cilju kao što je, primjera radi, priprema za predstavu ili maskenbal u kojoj učestvuju svi iz vrtića ili, recimo, građenje kule od kockica s drugim djetetom. Neko od njih poželjeće da vodi, dok će drugi radije slijediti ostale.

Kako god bilo, u roditeljskom domu to može da se uči na svakodnevnim stvarima, poput pripremanja zajedničkog obroka.

3. Slušanje

Slušanje je prva jezička aktivnost s kojom se dijete susreće, mnogo prije nego što dođe do govora, čitanja i pisanja. Ali da bi nekoga zaista čulo, odnosno shvatilo kakvu mu poruku šalje i zašto mu je ona važna, nužno je da nauči kako da sluša.

Ta vještina se najlakše usvaja čitanjem priča. Dok djetetu čitate njegovu omiljenu knjigu, zastanite povremeno i upitajte ga šta se do sada dogodilo u priči. Postavljajte i potpitanja, tražite što više detalja.

4. Učite dijete da usvaja uputstva

Za kasniji uspjeh u školi, kao i na radnom mjestu važno je da dijete slijedi uputstva i razumije ih. Bilo da djetetu govorite da mora da pospremi igračke ili da se izvini prijatelju u vrtiću, važno je da dijete u ranom uzrastu to zaista i shvati. Ipak, potrebno je da se izbjegne zamka postavljanja pitanja.

Dakle, nemojte da kažete: “Molim te, možeš li da pokupiš svoje igračke?” Tako će dijete imati predstavu da može da bira između toga hoće li ili neće da pokupi svoje igračke, a time se povećava vjerovatnoća da to neće da uradi.

Takođe treba da izbjegavate gomilanje uputstava. U jednoj rečenici dajte samo jedno uputstvo. Dakle, recite mu, na primjer, da pokupi igračke. Kada to uradi, tek se tada usredsredite na to da pokupi razbacanu odjeću.

5. Poštovanje ličnog prostora

Otkad se rode, djeca su vezana za majku i njeno tijelo. Vole uvijek da budu uz nju, a često im odvajanje predstavlja značajan problem. Kako vrijeme odmiče, tako dijete uči da svako od nas ima svoj lični prostor.

U tome može da pomogne pridržavanje kućnog reda.

Recimo, naučite dijete da kuca na vrata soba i kupatila, naročito ako ima braću i sestre.

Takođe je važno da se u razgovoru ili igri s drugima drži pravila da bude od njih udaljeno barem 40 cm (što se smatra najužim ličnim prostorom). Kako dijete još nema dobru percepciju centimetara, koristite dužinu medvjeda ili neke druge igračke kao primjer.

6. Stvaranje kontakta očima

Gledanje druge osobe u oči dok razgovaramo s njom jedan je od najvažnijih elemenata neverbalne komunikacije. Ipak, mnoga djeca se muče s time.

Tome možete da doskočite pokaznim primjerom. Recite djetetu da vam ispriča najdražu priču ili šta se dogodilo u vrtiću, a potom gledajte svuda osim u njega. Nakon toga, tokom pričanja druge priče gledajte pravo u njega. Pitajte ga kako se osjećao u jednoj, a kako u drugoj situaciji.

7. Pridržavanje pravila lijepog ponašanja

Četiri čarobne riječi moraju da se nađu u rječniku svakog predškolca, a to se najlakše postiže primjerom. Nije dovoljno da djetetu samo govorite da kaže “Hvala, Molim, Izvoli, Oprosti” ili da pozdravlja pri ulasku u prodavnicu, nego to morate da radite i sami.

Pozdravljajte komšiluk na ulici, uvijek kada nešto dajete djetetu nemojte da izostavite riječ “izvoli” i slično. Vremenom će sve to naučiti.