Ovaj začin je veoma zdrav, a može zamijeniti vegetu: Reguliše probavu, 'čisti' jetru i bubrege

Ljupčac često nazivaju biljka vegeta ili biljka magi (od njemačkog Maggikraut), jer jelima daje ugodan i intenzivan miris po ovim poznatim začinima.

Historija biljke seže još u doba starog Rima, gdje je stigla iz južnog Irana, a zatim su je benediktinci prenijeli na sjever Europe. Pripisivale su joj se i afrodizijačke moći pa se koristila u pripremi ljubavnih napitaka. Najčešće se uzgaja kao dvogodišnja biljka. Bujnog je rasta, u visinu raste oko metar i pol, nerijetko i dva, te metar u širinu.

Cijela biljka je iskoristiva, od korijena do sjemena, iako se u kulinarstvu najčešće upotrebljavaju svježi listovi, koji su u kod nas dostupni od marta do oktobra. Tokom zime mogu se koristiti listovi spremljeni u zamrzivaču ili osušeni. Teško se uzgaja u teglama, ali možete pokušati - ako uspijete, neće vam biti žao. U kulinarstvu ljupčac se odlično slaže s mesom, ribom, sirom i povrćem.

Nezamjenjiv je začin u juhama, jelima s povrćem i umacima te u jelima od mesa. Posebnu aromu i specifičan miris daje ajvaru. Ali, kod dodavanja ovog začina jelima treba biti pažljiv jer vrlo lako nadvlada ostale začine i osnovni miris jela. Ljupčac pomaže izlučivanju vode.

To se svojstvo pripisuje eteričnom ulju kojega ima u korijenu. Korijen se rijetko koristi sam, ali je dragocjen sastojak čajnih mješavina za izlučivanje vode. Ponekad se korijen ili suhi listovi ljupčaca dodaju čajevima za želudac ili za čišćenje krvi.

Teško je utvrditi dodaje li se ljupčac tim čajevima zbog ljekovitog učinka ili samo zbog ugodnog okusa koji se postiže dodavanjem i najmanje količine te biljke.

Stimulira mokrenje i regulira probavu, čisti jetru, pomaže kod napetosti. Kod žena može pospješiti menstruaciju, a trudnice je ne smiju koristiti. Ne smije se koristiti ni kod povišene temperature, javlja Zivim.hr.