Naučnici tvrde: 'Ova boja ne postoji, mozak ju je izmislio'

Ljubitelji ljubičaste boje mogli bi se iznenaditi kada saznaju da njihova omiljena boja zapravo — ne postoji. Naime, nova studija pokazala je da tu boju zapravo stvara naš mozak.

Naučnici tvrde da kada istovremeno vidimo crvene i plave valne dužine svjetlosti, naše oči i mozak postanu zbunjeni jer su te boje na suprotnim krajevima spektra vidljive svjetlosti.

Kako bi nadoknadio tu zbrku, mozak "savija" spektar u krug i tako spaja crvenu i plavu kako bi stvorio ljubičastu boju. Iako tu boju zaista možemo vidjeti, ona zapravo nije prisutna u samoj svjetlosti - već je rezultat načina na koji naš mozak pokušava riješiti sukob između dvije suprotne valne dužine svjetlosti.

Poznata skraćenica ROYGBIV (red, orange, yellow, green, blue, indigo, violet) koristi se za opis svih duginih boja - to su tzv. spektarske boje, a svaka od njih ima svoju specifičnu valnu dužinu. Ljubičasta, zanimljivo, nije uključena u taj popis, iako se "violet" često poistovjećuje s njom. No u ovom slučaju, violet označava kraće valne dužine svjetlosti, uključujući i UV zrake koje uzrokuju opekotine od sunca.

Kada svjetlost uđe u oko ona dolazi do posebnih stanica koje se zovu čunjići (konusi). Oni su odgovorni za prepoznavanje boja i postoje tri vrste. To su S konusi za plavu i ljubičastu, M konusi za zelenu i žutu i L konusi za crvenu i narandžastu. Svaki tip konusa reagira na određeni dio spektra vidljive svjetlosti. Kada određena boja svjetlosti pogodi oko, odgovarajući konusi se aktiviraju i šalju signale kroz vidni živac u mozak.

Prvo te signale prima talamus, koji obrađuje naše osjetilne informacije, a zatim ih prosljeđuje u vidni korteks — dio mozga zadužen za analizu signala i prepoznavanje koje su vrste konusa bile aktivirane i koliko jako.

Mozak uspoređuje koliko je koji konus aktiviran i na temelju toga određuje tačnu boju. Ako svjetlost pada negdje između dvije boje - recimo, između plave i zelene - može aktivirati i S i M konuse. U tom slučaju mozak izračunava omjer aktivacije i "pogađa" konačnu boju, kao što je npr. tirkizna.

Ovaj sistem omogućuje nam ne samo da vidimo osnovne boje, već i brojne nijanse između njih — više od milion različitih.

Prirodno je pomisliti da se i ljubičasta obrađuje na isti način. Uostalom, zar nije jednostavno mješavina crvene i plave? Jest, ali crvena i plava su na suprotnim krajevima spektra i tehnički se ne bi trebale moći spojiti u novu boju.

Zato mozak doživljava svojevrsni "kratki spoj" kada se istovremeno aktiviraju i S konusi (za plavu/ljubičastu) i L konusi (za crvenu). Kako bi "riješio" taj sukob, mozak jednostavno savija spektar u krug — spajajući crvenu i plavu i stvara ono što mi nazivamo ljubičastom bojom. Dakle, naš mozak nas doslovno uvjerava da vidimo boju koja ne postoji u stvarnom svijetu.

Bez obzira na to, ljubičasta boja ima važnu ulogu u ljudskoj kulturi - simbolizira kraljevstvo, luksuz, tajanstvenost, magiju i još mnogo toga, piše Daily Mail.