Zanimljiva historija pjesme koju pjeva cijeli svijet: Kako je nastala "Bella ciao"?

"Ovo nije Eurovizija", rekla je predsjednica Evropskog parlamenta Roberta Metsola, dok je pokušavala da ušutka ljevičarske europarlamentarce koji su pozdravljali gostujućeg mađarskog premijera Viktora Orbana izvođenjem klasične antifašističke himne Bella Ciao .

Motiv udarca šakama o sto tokom pjevanja pjesme - čiji naslov u prevodu sa italijanskog jezika znači "Zbogom, ljepotice" - može zaista zvučati kao nešto što je hit sa Eurovizije. Ali priča seže daleko dublje u historiju kontinenta od godišnje europske muzičke ekstravagancije, pjevajući vjekovnu priču o odlučnoj borbi ljevice protiv političke represije.

Ili se barem tako obično doživljava.

Najpoznatija verzija pjesme ispričana je iz ugla partizanskog borca, koji se jednog jutra probudi znajući da mora ostaviti svoju voljenu da bi se borio protiv neodređenog osvajača, shvaćajući da je možda nikada više neće vidjeti, piše Guardian.

"Ako poginem kao partizan", pjeva on, "Moraš me sahraniti, sahraniti me tamo gore, na planini, pod sjenom lijepog cvijeta, i svi koji će proći  reći će 'Kakav lijep cvijet', ovo je cvijet partizana koji je poginuo za slobodu.'"

Bella Ciao ne samo da se svake godine 25. aprila pjeva širom Italije kako bi proslavila kraj fašističke diktature Benita Musolinija i njemačke nacističke okupacije, već se posljednjih godina izvodi i na antivladinim protestima u Iranu, skandira na ratnim barikadama Ukrajine i pjeva od strane demonstranata za prava žena u Poljskoj.

Od Chilea do Hong Konga, od Occupy Wall Street do Fridays for Future, pjesma je postala simbol čežnje za slobodom.

Istaknuta upotreba pjesme u španjolskoj seriji La Casa de Papel, jednoj od najprodavanijih emisija u povijesti Netflixa, znači da je stigla do manje politički aktivnih umova i – putem elektronskih remiksa – do plesnih podija noćnih klubova.

Ipak, porijeklo Bella Ciao je toliko zamršeno koliko je njegova muzička privlačnost jednostavna. Najstariji poznati snimak melodije koja liči na pjesmu datira iz 1919. godine, od strane klezmer harmonikaša Miške Ziganoffa rođenog u Odesi, a razni istraživači tragaju za njenim korijenima u francuskoj, yiddish ili dalmatinskoj narodnoj muzici. Ziganoffova verzija je, međutim, došla bez teksta.

Lirska verzija ne smješta pjesmu u sredinu La resistencie – italijanskog pokreta otpora koji se borio protiv nacističkih okupatora i njihovih italijanskih saradnika od 1943. do 1945. – već na polja sjeveroistočne italijanske doline Pad.

Njen narator nije partizan, već žena koja se žali na komarce i okrutne gazde.

To bi sugeriralo da je Bella Ciao narodna pjesma iz 19. vijeka koja je bila politizovana tokom Drugog svjetskog rata, ali posljednjih godina muzički naučnici sugeriraju da "partizanska" verzija prethodi verziji "mondina". Dodavajući još više sumnje u njeno porijeklo, neki historičari kažu da je "partizanska" verzija možda izmišljena nakon što je borba otpora došla do kraja, jer postoje oskudni dokazi da su je ikad pjevali neki stvarni partizani.

Čak i ako su Bella Ciao pjevali neki partizani iz Abruzza, kao što je tvrdio italijanski istoričar Cesare Bermani, to vjerovatno nije bilo ključno za pokret otpora. Većina partizana bi vjerovatnije pjevala otvorenije ljevičarske himne Garibaldijevih brigada, Fischia il Vento, koja je bila zasnovana na ruskoj melodiji i proricala "crveno proljeće“.

U eri hladnog rata, Bella Ciao, sa svojim nejasno definiranim neprijateljem i naglaskom na romantici u odnosu na ideologiju, postala je konsenzusnija himna kojom se prisjećamo borbe protiv fašizma.