Vrijeme radosti, mira i ljubavi: Znate li zašto se Badnjak zove baš tako?

Badnjak je posljednji dan prije Božića. Međutim, znate li kako je dobio ime? Nekoliko je tumačenja u vezi toga kako je Badnjak dobio ime, a dva su najraširenija na slavenskom području.

Naime, smatra se kako riječ Badnjak dolazi od riječi bdjeti, izvedene od praslavneskog korijena bъd, sa značenjem bdjenja uoči velikih kršćanskih praznika, dok ne završi ponoćna služba Božja.

Također, badnjak je i naziv za panj koji se, prema tradiciji, palio na ognjištu uoči Božića.

S bdijenjem i panjem povezan je i niz običaja koji su se do danas održali tek u pokojim seoskim krajevima. Naime, nekad se večer prije Božića u kuću unosio panj koji je tu noć i dan kasnije gorio na ognjištu.

U nekim se krajevima uz badnjak u kuću unosila i slama, bilo pod stol ili pod stolnjak. Na stolu se obavezno nalazila i posuda sa svim vrstama žita (panspermija), u koju je bila stavljena jedna ili tri svijeće koje se obredno gasilo vinom, hljebom ili žitom, i pritom se gatalo o smrti prvoga budućeg pokojnika. Ispod stola stavljao se lemeš, sjekira, ham ili drugo poljodjelsko oruđe i oprema.

Kada bi na ognjištu počeo gorjeti badnjak odnosno panj, obitelj se počela okupljati oko stola. Nezaobilazna su bila posna jela kao što su grah, med, češnjak, orasi, ribe.

Na stolu u sobi stajao je i poseban svečani hljeb koji se u raznim krajevima nazivao česnica, ljetnica, litnjak, božitnjak, krsnica i slično, a koji su krasile figure od tijesta. Kriške tog hljeba odnosile bi u staju ili u tor životinjama za koje se vjerovalo da te noći imaju moć govora.