Uspon i pad najluksuznijeg hotela u SFRJ: Od bazena punjenih šampanjcem do ruševine

Hotel "Haludovo Palace" na hrvatskom otoku Krk pored mjesta Malinska, grandiozna je vizija multimilionerskog mogula iz Brooklyna u New Yorku, bio je najraskošniji i najrazvratniji u cijelom komunističkom svijetu.

Danas je to ruševina koja zjapi u poodmaklom stanju raspada, žrtva “tranzicije” i pljačkaške privatizacije.

Međutim, Haludovo je bio samo početak čitave priče o košmaru hrvatske hotelske industrije.

Agonija hrvatske hotelske industrije najbolje se vidi kroz uspon i pad odmarališta Haludovo, jednog od najambicioznijih hotelskih projekata u 20. vijeku.

"Ovih dana taj raspadajući objekat je opasan po život. Kada sam ga posjetila prije par nedjelja, pela sam se uz stepenište na kojima su čak nedostajali pojedini stepenici, a morala sam da dođem do posljednjeg sprata", pisala je glavna urednica portala Balkankist Lily Lynch.

Bila sam u lovu na ono što se smatralo vrhom socijalističkog luksuza: “kraljevski” apartman, soba u kojoj je Sadam Hussein prije mnogo godina proveo noć, navodno sa manekenkom magazina "Penthouse".

Pažljivo sam hodala kroz mračni hodnik, koji je potpuno prekriven skrhanim staklom. A kada sam ušla u ogromni deluks apartman sa ostacima mahagonija, prvo što je upadalo u oči bio je ogromni krevet koji je dominirao prostorijom. Svi prozori su bili izbijeni, što mi je pomoglo da udahnem morski povjetarac nekontaminiran azbestom, kao i da se zagledam u savršen pogled nad nevjerovatno plavim Jadranom. Međutim, ovaj trenutak spokoja je prekinut prilično iznenada, kada sam osjetila da deo poda propada pod mojom desnom nogom.

Bilo je to kasnih 1960-ih kada je američki multimilioner i kralj pornografije Bob Guccione došao na otok Krk u Jugoslaviji i doživio prosvjetljenje. Osnivač porno magazina Penthouse, zaplovio je u Jadransko More i iznenada osjetio gromoglasno otkrovenje. U tom trenutku, Guccione je shvatio da je došao do “prave formule za borbu protiv Hladnog rata”.

Njegova formula je glasila ovako: sagradit će hotel "Haludovo Palace" i casino "2Penthouse Adriatic" — raskošan, dekadentan resort u malom otočnom gradu Malinska. To će dovući bogate strane turiste (i njihove čvrste valute) u neočekivani luksuz socijalističke Jugoslavije. Na taj način, sastavit će hladnoratovske neprijatelje koji će zajedno uživati u rekreativnim aktivnostima, u čulnom raju pod brendom "Penthousea".

Kralj pornografije je pronašao svoj Ksanadu: mesto gdje će izgraditi sopstveno malo carstvo koje će donijeti mir svijetu kroz prepuštanje zadovoljstvima. Projekat je imponovao Guccioneovoj sujeti i njegovim ličnim ambicijama: u životu je najviše žudio za šansom da bude prepoznat po još nečemu osim po pornografiji.

Guccione bi kasnije govorio kako je tamošnja fleksibilna poslovna klima odgovarala njegovoj sicilijanskoj naravi. Kako je porno-baron izjavio za jedan list, “radnički savjet je smiješan. Saglasili su se sa svime što hoćemo da radimo. Rastegli su pravila koliko god su mogli da bi nas pustili da uđemo. Jugoslaveni i ja smo zaista ideološki srodne duše.”

Imajući u vidu ove vrlo popustljive stavove, Guccione je odlučio da je došlo pravo vrijeme za postavljanje visokih ciljeva. Zato je kralj pornografije, koji nikada nije viđen bez zlatnog medaljona oko vrata, investirao u projekat čak 45 miliona dolara (oko 250 miliona današnjih dolara), plus dodatnih 500.000 dolara za oglašavanje. Brodokomerc, državno preduzeće iz Rijeke, služilo je kao zvanični nosilac projekta.

Hotel Haludovo Palace i kazino Penthouse Adriatic Club otvoreni su 1972. godine, nakon gotovo četiri godine gradnje. Konačan proizvod je bio raskošan i upečatljivo moderan. Zapravo, to je vjerovatno bio najekstravagantniji preduzimački projekat ikada realizovan u jednoj komunističkoj zemlji.

Glavni arhitekta je bio Boris Magaš, koji je projektovao mnoge važne građevine u Jugoslaviji, uključujući Muzej oslobođenja u Sarajevu i stadion Poljud u Splitu. Baštenske skulpture su bile delo Frana Kršinića, koji je već bio poznat po njegovoj statui Nikole Tesle na Nijagarinim vodopadima, u američkoj državi New York.

Resort Haludovo je imao sve što bi ljubitelji ležernosti mogli da požele: udobne tepihe, svjetlucave lustere, bazen sa koktel barom, kuglanu, bujne viseće bašte, plaže, sopstveni medicinski centar, ribarsko naselje, saune, sportski bar, unikatne statue, salon ljepote, salon za masažu, kao i ogromnu kuhinju krcatu jastozima, kavijarom i šampanjcem.

Tokom ovog ranog, raskalašnog perioda, procijenjeno je da su gosti konzumirali 100 kg jastoga, 5 kg kavijara i stotine boca šampanjca dnevno. Hotel je imao i zatvorene i otvorene bazene, a u jednom trenutku proširile su se glasine (još uvijek nepotvrđene) da je jedan od njih bio napunjen šampanjcem.

Guccione je želio svakoga da dovede u Jugoslaviju. Umalo je u hotelskom salonu ljepote zaposlio i plastičnog hirurga sa Manhattana koji je izumio novi postupak za face lifting, prije nego što je njegov saradnik otkrio da “hirurg” zapravo nije imao dozvolu za rad.

Ipak, Guccione je uspio da dovede popriličan broj Amerikanaca kako bi radili u hotelu Haludovo, uključujući više od 10 mladih djevojaka koje su radile kao hostese. Zajedno sa 50 Penthouseovih “mezimica” (poput Plejbojevih “zečica”), sve zaposlene djevojke su nosile majušni kostim u stilu francuske sobarice.

Ponekad bi dočekivale goste na aerodromu, a njihova pojava je hotelu davala gotovo mitsku popularnost. Ali one nisu bile tamo samo zato što su bile lijepe (iako to jesu bile). Na otvaranju resorta Haludovo, Guccione je filmskoj ekipi iz Beograda rekao da su ove polugole djevojke zapravo “mirovne snage novog svijeta”.

Guccione je kasnije dodatno razradio svoj projekat izgradnje mira u svijetu.

Govorio je da je želio da dovede američke radnike u Jugoslaviju kako bi mogli da rade rame uz rame sa građanima jedne socijalističke zemlje. Kako je izjavio za beogradski nedeljnik NIN: “Da bismo pobijedili neznanje, neophodno je da razvijemo komunikaciju između ljudi. S tim u vezi, turizam je svakako najsnažnija forma komunikacije. Kroz realizaciju ovog projekta, imamo šansu da započnemo veliki proces re-edukacije: postali smo partneri u uklanjanju sumnje i neznanja”.

Otočki kompleks na Krku uspio je da na jedno mjesto dovede važne političke figure sa različitih krajeva svijeta. Sadam Hussein je bio jedan od viđenijih gostiju, a zabilježeno je da je ostavio čuvenu napojnicu od 2.000 dolara jednoj vrlo uslužnoj “mezimici” (Husseinov let nazad za Bagdad je navodno odložen, jer je njegov sin zaboravio pozlaćeni pištolj ispod jastuka u svom apartmanu).

Gradonačelnik Zagreba je 1974. godine u Haludovu primio delegaciju zvaničnika iz Kalifornije, kako bi razgovarali o saradnji u sektoru ugostiteljstva. Švedski premijer Olof Palme, koji je zauzeo kritički, “nesvrstani” stav prema supersilama Hladnog rata, takođe je odsedao u ovom hotelu. Naravno, i jugoslovenska crvena buržoazija se okupljala u Haludovu, čisto da malo prezalogaje kladovski crni kavijar na tostu i iskape po koju veliku čašu hladnog džina.

Na kraju, Haludovo je toliko trošilo da prosto nije moglo da opstane. Godine 1973, samo godinu dana nakon raskalašne derneke povodom njegovog otvaranja, resort je bankrotirao. Iako je potom ipak nekako opstao i radio još dvije decenije, počeo je spor ali siguran pad.

Guccioneova karijera se nikada nije oporavila. Car pornografije, čija je imovina ranije iznosila 400 miliona dolara i koji je živio u najvećem apartmanu na Manhattanu, umro je u nemaštini 2010. godine. Ubrzo nakon Guccioneove smrti, njegov prijatelj Anthony Haden-Guest, o svemu tome je napisao: “Šta je to proklelo Boba Guccionea? Taj izlet na otok uz jugoslovensku obalu? Resort koji se nikada nije desio?”