Putuju oko svijeta brodom: Niko nam nije rekao da je pandemija

Elena Manighetti i Ryan Osbourne odlučili su 2017. godine da ostvare san koji mnogi sanjaju - da daju otkaze na poslu, kupe brod i krenu na put oko svijeta.

S porodicama su ostali u kontaktu, uz pravilo da im ovi ne prenose loše vijesti.

Par koji je živio u Manchesteru, putovao je preko Atlantika sa Kanarskih ostrva do Kariba prošlog mjeseca, kada je do njih stigla vijest da širom svijeta vlada smrtonosni virus.

Posle 25 dana na moru i malo komunikacije s ostatkom sveta, par je odlučio da pristane na jedno malo ostrvo sredinom marta.

Kada su na telefonima dobili signale (mrežu), otkrili su da je granica na ostrvu zatvorena i da svijet pati zbog pandemije o kojoj ništa nisu znali, piše Ladbible.

Loading...

"U februaru smo čuli da postoji neki virus u Kini, ali smo mislili da će do trenutka kada stignemo do Kariba za 25 dana nestati", kaže Elena.

"Kada smo stigli, shvatili smo da se ipak nije završio i da je cijelio svijet inficiran", dodaje Rayan

Zatvorene granice

Par je uglavnom bio na otvorenom moru kada je epidemija koronavirusa izbila. Sa ograničenim internetom i slabim kontaktom sa porodicom i prijateljima, nisu imali pojma koliko je situacija s virisom postala ozbiljna.

"Rekli smo našim prijateljima da ne želimo da čujemo nikakve loše vijesti, što je dosta teško, jer ima mnogo", kaže Elena, čija porodica živi u Lombardiji, regionu Italije koji je najteže pogođen virusom.

"Prvo smo pokušali da pristanemo na francusku teritoriju Kariba, ali kada smo se približili shvatili smo da su sve granice zatvorene i da je ostrvo zatvoreno", kaže Rajan.

"Čak i tada smo se držali pretpostavke da je to stvar preventive. Mislili smo da ostrvljani ne žele da rizikuju da im turisti donesu virus".

Par je potom odlučio da produži putovanje ka Grenadi i konačno stigne do mjesta u moru gdje je signal 4G dovoljno dobar kako bi otkrili o čemu se radi.

U tom trenutku su shvatili koliko se virus proširio.

"Naša prijateljica je bila na Svetom Vinsentu gdje smo se i mi zaputili. Uspjeli smo da je kontaktiramo, 10 sati prije nego što smo pristali, piše Ladbible.

Loading...

"Rekla nam je nas neće pustiti ukoliko smo italijanski državljani, iako ja nisam mjesecima bila kod kuće", rekla je Elena.

Na svu sreću, oni su sačuvali rutu putovanja uz pomoć GPS signala, pa su uspeli da dokažu gde su sve i kada bili. To je ujedno i bio dokaz da nisu bili u Italiji mjesecima, odnosno da su u izolaciji bili 25 dana na moru. Konačno su mogli da se iskrcaju i osjete tlo pod nogama.

I Eleni i Rayanu su pale teško informacije o tome kako su se njihove porodice nosile sa pandemijom.

"Moj rodni grad se nalazi u italijanskoj regiji Lombardija koja je jedna od najjače pogođenih u svijetu", rekla je.

Ona i Rayan nisu mogli da shvate koliko je tamo strašna situacija dok se nisu iskrcali sa broda i dok nije pozvala oca.

"Bio je to težak razgovor. Rekao mi je da ne paničim, jer je taj region, jedan od najugroženijih. Poslao mi je profil našeg grada iz New York Timesa, pa je sve djelovalo još realnije. Bila sam u šoku.

"Tužna slika rodnog mjesta, više nije bilo mjesta za kovčege, nije biše bilo mjesta na grobljima ili krematorijumima. Srećom članovi moje porodice su bili u karantinu šest nedjelja i nisu se razboljeli, ali takođe poznajem i neke koji su preminuli".

U ovom trenutku Elena i Rayan su bezbijedni na Bequia, ostrvu Sveti Vinsent, ali su zabrinuti koliko dugo će tamo morati još da ostanu, piše Ladbible.

"Ne želimo da napustimo Sveti Vinsent", kaže Elena.

"Bićemo ovde, ali se nadamo da ćemo moći da isplovim prije sezone uragana, koja počinje početkom juna".

Nadaju se da će tada moći da se upute na sjever i istražuju Karibe.

"Za sada taj plan djeluje nesigurno, jer smo u sendviču između uragana i virusa", kaže ona.