Naučnici otkrili: Kako je izgledala žena koja je prije 500 godina bolovala od opake bolesti?

Prilikom prvog pogleda na lobanju iskopanu na groblju starom 500 godina na Islandu, naučnici su znali da je pokojnik nekada bolovao od opake bolesti - koja je morala ostaviti posljedice na vanjski izgled.

Sama lobanja je iskopana na manastirskom groblju između 2002. i 2012. godine, a trenutno se nalazi u Nacionalnom muzeju Islanda. Na njoj su jasno uočljive lezije tipične za tercijalni stadijum sifilisa - bolest, koji se uglavnom javlja negdje između 3 i 15 godine od trenutka kada je osoba zaražena ovom polno prenosivom bolešću, prenosi Daily Mail.

Danas se sifilis uspješno liječi antibioticima, ali u 16. vijeku ova bolest je predstavljala smrtnu kaznu. U početnim stadijumima javljaju se čirevi i osipi, nakon čega dolazi do uvećanja limfnih čvorova i umora, blago povišene temperature. Kada već uznapreduje javljaju se oftalmološki, kardiološki i neurološki problemi, u međuvremenu bolest ostavlja tragove i na skeletu čovjeka - prije svega lobanji, nakon čega nastupa smrt. 

Analizom iste naučnici su shvatili da je ona zbog sifilisa patila i od artritisa ali i hipoplazije zubne gleđi, što je dovelo do toga da je pokojnica uopšte nije ni imala. Dok je bila živa uobičajeni tretman ove venerične infekcije u Evropi tog perioda uključivale su upotrebu Guaiacum sanctum - popularnog protivupalnog lijeka na biljnoj bazi, crvenu tetivku kao oralni lijek i živu ili vodenu paru za rane. 

Cilj liječenja živom je bio da bolesnik izbacuje tečnosti iz sebe a na taj način i bolest, zbog čega su korištene i znojne kupke i puštanje krvi. Pošto nijedna od ovih metoda nije bila efikasna, oboljeli su često patili od deformiteta lica i nazalnog kolapsa.

Stoga je brazilski stručnjak za rekonstrukciju izgleda nekadašnjih ljudi, riješio da prikaže kako je ona izgledala prije nego što je preminula na osnovu izgleda lobanje i znanja koje je prikupio od istraživača. 

Da bi rekonstruisao izgled bolnih rana koje su se nalazile na njenom licu i čelu upotrebio je 3D model koji su prethodno postavili stručnjaci koji su se bavili sličnim slučajevima. A za potrebe rekonstrukcije donje vilice, koja je nedostajala upotrebio je virutelno stvorena tkiva na osnovu cjelokupnog izgleda lobanje.

Dizajner je kako sam kaže proučavao lobanje i drugih evropskih, američkih i drevnih ljudi iz Egipta, kako bi iskoristio podatke za stvaranje digitalnog modela sa ciljem kreiranja kontura lica. 

Njegov zaključak je da ova žena pruža viziju kako sifilis može postati veoma ozbiljna prijetnja po zdravlje ukoliko se ne liječi na odgovarajući način, ali i podsjetnik kako je svijet izgledao prije nego što su otkriveni antibiotici.