Mladi ne žele raditi? Podaci otkrivaju istinu koja bi mogla iznenaditi starije generacije

Današnja omladina više ne želi da radi? Malo koja optužba se u raspravama o generaciji Z ponavlja tako često.

Četvorodnevna radna nedelja, ravnoteža između poslovnog i privatnog života (takozvani work-life balance) ili duže odsustvo s posla nekima služe kao dokaz da su mladi manje spremni na rad.

Ali da li takva slika odgovara stvarnosti i šta kažu podaci povodom Međunarodnog dana mladih, 12. augusta?

"Zaista postoji stereotip o generaciji Z kao nespremnoj za rad. Međutim, prema svim čvrstim pokazateljima kojima raspolažemo, to nije tačno", kaže Enzo Weber iz Instituta za istraživanje tržišta rada i zanimanja (IAB), piše dpa. 

Weberov zaključak zasniva se na nekoliko trendova. Učešće mladih na tržištu rada najviše je u poslednjih nekoliko decenija, radno vrijeme im je slično kao kod starijih, a posao ne mijenjaju češće nego ranije generacije.

"Slika mladih koji su ili na dugoj pauzi od karijere ili rade samo tri dana nedeljno nije tačan opis generacije Z", kaže Veber.

Generacija Z, u zavisnosti od definicije, obuhvata približno osobe rođene od kraja devedesetih do početka 2010-ih godina.

Nije se, navodi Veber, toliko promijenila spremnost za rad koliko očekivanja od dobrog radnog mjesta. Kao moguće razloge izdvaja iskustva iz pandemije, veću zaposlenost oba partnera u porodici i želju za više samoodlučivanja.

Ta kretanja povećala su zahtjeve za fleksibilnošću, ali ne znače da mladi u načelu žele da rade manje.

Iste zaključke pokazuje i reprezentativna studija "Mladi u Njemačkoj 2026", u kojoj je učestvovalo više od 2.000 osoba uzrasta od 14 do 29 godina.

Uprkos teškim okolnostima, studija opisuje visoku spremnost velike većine mladih da rade.

Istovremeno, rastu sumnje da li se trud u Njemačkoj još isplati. Za istraživača mladih Klausa Hurrelmanna, stručnog pratioca studije, cilj zato mora biti da se "mladoj generaciji da više povjerenja i više odgovornosti".

Da li je raširena slika generacije koja ne želi da radi tačna, može se provjeriti podacima s tržišta rada. IAB je zato, na osnovu mikrocenzusa i ankete o radnoj snazi, nedavno analizirao učešće mladih u radnoj snazi.

Udio je, prema tim podacima, između 2015. i 2025. porastao za više od sedam procentnih poena. Od 100 osoba između 20 i 24 godine 77 radi ili aktivno traži posao, što je najviše u posljednjim decenijama.

Reč je o udjelu mladih odraslih koji su zaposleni ili aktivno traže posao. Iz toga se teško može izvesti zaključak da mladi neće da rade.

I među studentima je učešće na tržištu rada znatno poraslo. Između 2015. i 2023. stopa aktivnosti studenata od 20 do 24 godine, prema podacima IAB, povećala se za više od 19 procentnih poena, na 56 posto.

To što starije generacije mlađima prebacuju nedostatak elana nije nova pojava. I ranije su naredne generacije smatrane zahtevnijim ili manje otpornim na opterećenja.

U međuvremenu su rad od kuće, fleksibilno radno vrijeme i manjak kvalifikovane radne snage promijenili očekivanja od dobrog posla.

Prigovor da mlađi rade manje od starijih problematičan je i zbog još jednog razloga. Mnogi između 15 i 24 godine, naime, još nisu u potpunosti ušli u profesionalni život.

Podaci daju nijansiraniju sliku od raširenog stereotipa. Ne ukazuju na to da se mladi povlače s tržišta rada ili da u načelu žele manje da rade.

Promijenila su se prije svega njihova očekivanja o uslovima pod kojima rad treba da se odvija, a ne osnovna spremnost da rade.