Ispovijesti okorjelih kockara otkrivaju svijet koji ne možete ni zamisliti

Praksu Zeusa, Posejdona i Hada nastavili su milioni smrtnika koji su u mračnom labirintu ruletske kuglice, volšebnom rasporedu karata u pokeru, ajncu, preferansu, mogućoj kombinaciji loto brojeva, grebanjem lutrijskih kartica ili fiksiranjem aluminijumske kuglice ispod šibice uličnih prevaranata tražili svoju ulaznicu za sreću, a u stvari plaćali kartu za put sopstvene propasti.

Kocka je, svjedoče njeni poklonici, potpuno drugi svijet, druga realnost, nešto što nije ovozemaljsko i u tome jeste njena prokleta ljepota. Sa jeftinom ulaznicom ulazi se u potpuno drugi svet. Iako su se tim svetom bavili mnogi, od sociologa, kriminologa i psihijatara, još niko nije tačno odredio gdje igre na sreću prerastaju u kocku kao strast i porok. A oni koji su ogrezli u kockanju rijetko pristaju da progovore o tom svom iskustvu.

"To bi bilo isto kao kad bi oženjen čovek javno pričao o tome kako ide u kupleraj ", objašnjava jedan od zavisnika. 

Sagovornici srbijanskog lista Blic, koji su po sopstvenoj želji ostali anonimni, u svijetu kocke su prošli sve. Od varljivih uzleta početničke sreće, blještavila najvećih svjetskih kazina, opijanja slašću dobitka, pa do potpunog posrnuća i beznađa, gubitka novca i prijatelja, sopstvenog integriteta i samopoštovanja... i ponovnog „uskrsnuća“ koje je značilo novi priključak tom začaranom krugu.

Kockar pokušava da se kockanjem izvuče iz haosa u koji je kockanjem upao: kockati, izgubiti, zadužiti se, kockati ponovo, dobiti pa izgubiti, ponovo pozajmiti...

„Devedeset posto kockara su veoma inteligentni ljudi, i tu počinje cijela opasnost. Zbog te inteligencije sami pred sobom imaju puno izlaza i opravdanja. A kocka je teško psihičko oboljenje. Ja se nisam pravdao, pa sam tjerao dalje. Govorio sam samo neću više nikad, pa opet po starom.Kao stari Kartaginjani, koji su govorili "živjeti se ne mora, ploviti se mora". Samo što se kod mene nije moralo živjeti, ali se moralo kockati. Kockari kažu izgubiti ću danas sve, pa ću sutra da se ubijem, a pošto su većina njih intelektualci, oni su kukavice i nikad se ne ubiju. I onda to traje i traje, razaraju se porodice, karijere. životi. Onaj koji se drogira ili pije brzo propada fizički, nestaje, dok ovo traje. Što duže traju, to sebi i okolini prave veću štetu – započinje svoju ispovijest profesionalac koji se u svom životu nalazio s obje strane kockarskog stola. Kao organizator i krupije, ali i kao zagriženi igrač koji je na čoji kockarskih stolova sticao i ostavljao čitava bogatstva.

"Nemaš želje za radom jer to što možeš da dobiješ na kocki ne možeš nikako da zaradiš. Kažeš sebi "zašto da radim kad imam para, kockaću se", i onda gubiš. Taj gubitak, opet, ne možeš nijednim radom da izvadiš. Kako da poslije dobitka od, recimo, 20.000 eura idem da radim za 200 ili 1.000 eura? A ako sam izgubio 20.000 evra, kojim poslom mogu da ih vratim?! Bolje da idem ponovo na kocku, i to je taj začarani krug. Počinješ da lažeš, da varaš, da kradeš. Sve da bi zadovoljio tu prokletu strast", kaže jedan od njihvoih sagovornika

Da bi došao da novca, kockar moli, pozajmljuje, laže, obmanjuje, proneveri ako je u prilici, na kraju čak i krade. Govori kako će se kockati sve dok ne dobije dovoljno da vrati sve svoje dugove, ali on to nikad ne radi. Otplaćuje one najurgentnije dok ostatak novca ponovo ulaže u kockanje. Kocki je teško odoljeti i bilo da dobija ili gubi, strastveni kockar u potrazi za svojim svetom iz snova ide do kraja, do bola i krajnjeg poniženja.

Ja volim rulet. Igram poker, ali ga ne volim. U pokeru dobijam, a treba gubiti. Kocka je mazohizam. U većini kockari se dobro osećaju kao gubitnici. U fazi gubitka on može da se snađe jer je to najčešća faza u kojoj živi.

Dobitak opterećuje, to je nešto strano, on dođe ponekad, tera me želja za gubitkom. Dobitak je lep i kombinovan s alkoholom je ono najstrašnije. Alkohol ti mozgu daje jedan osećaj sreće, dobitak drugi. Piješ, dobijaš, šta ćeš ljepše, i to je ta dupla klopka. Počinješ da gubiš i da se pravdaš. Kad me toliko neće, a đavo krene po svoje – pokriveni svi brojevi, a pada onaj jedan prazan – e, tada kažeš, neka sve ide u lepu p...u materinu. I kreneš da gubiš, besomučno, do kraja, sve da bi zadovoljio tu primitivnu vašarsku strast.