Berlinski TV toranj: Trn u oku kapitalističkog Zapada

Berlinski TV toranj slavi 50. rođendan. I još je uvijek najviša građevina u Njemačkoj. Iako je bio zamišljen kao socijalistička pljuska Zapadu, toranj je danas simbol ujedinjene Njemačke i Berlina, piše Deutsche Welle.

Otvaranje je proslavljeno juhom od kornjače, francuskom kavom i sovjetskom votkom. Ova kombinacija je u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj očito slovila kao gastronomski užitak. Već su tada turisti iz čitavog DDR-a stajali u redu za ulazak u "čudo tehnike" smještenom odmah pored povijesnog Alexanderplatza. Ne toliko zbog juhe od kornjače koliko zbog doživljaja kojeg pruža restoran na 207 metara visine koji se u sat vremena okrene za 360 stupnjeva.

Neprepoznatljiv Berlinski zid

Ništa se nije promijenilo ni danas, 50 godina nakon svečanog otvaranja. Osim činjenice da restoran koji se nekad zvao "Tele Cafe" sada nosi pomodni naziv "Sphere" i više ne nudi jela spravljena od gmazova. I gosti se u restoranu smiju okretati koliko god ih volja a ne samo jedan krug kao nekad. Staphan Vogel, šef odjela za prijem gostiju, oduševljeno priča kako se nekad odavde pružao pogled prema Zapadnom Berlinu. On sam sa svojih 31 godina nije imao taj užitak gledati prema Zapadnom Berlinu ali mu je, kako kaže, čast raditi na ovakvom povijesnom mjestu.

Danas treba imati mašte da bi se prepoznala nekadašnja trasa Berlinskog zida. "Još donedavno se vidjela praznina. Sada je sve popunjeno novim građevinama", kaže sadašnja šefica restorana Sybille Janke. Ona sama ima drugih problema: restoran u staklenoj kugli je nešto poput restorana na brodu: premalo mjesta, mnogo gladnih ustiju. Zato hrana za goste koji sjede na 40 pričvršćenih stolova dolazi liftom iz nižih spratova. Od otvorenja prije 50 godina kroz ovaj restoran je prošlo preko 60 miliona gostiju.

Čelik sa Zapada

Tadašnje vodstvo DDR-a je isprva televizijski toranj htjelo smjestiti na jug tadašnjeg Istočnog Berlina ali je drugovima na vrijeme postalo jasno da bi 307 metara visoka građevina smetala obližnjoj zračnoj luci Schönefeld.

Priča se da je tadašnji šef partije i države Walter Ulbricht osobno izabrao lokaciju tik uz Alexanderplatz. Berlin, pogotovo istočni dio, je nešto više od 20 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata još uvijek bio polurazrušen i građevinskog prostora je bilo napretek. Moderni toranj se dobro uklapao i u novo, socijalističko uređenje Alexanderplatza. U isto vrijeme je otkriven i poznati Astronomski sat koji i danas privlači turiste.

Kao i autora Astronomskog sata i graditelje tornja je mučio veliki problem: nedostatak materijala. Kuglični ležajevi u Astronomskom satu potječu sa zapada isto kao i čelična armatura tornja. Čelik potječe iz Švedske a 8.000 kubika betona ugrađenog u toranj je domaće proizvodnje. Kugla na vrhu je trebala podsjećati na Sputnjik bratskog Sovjetskog Saveza.

"Toranj je bio simbol tehničke sposobnosti DDR-a", kaže Dietmar Jeserich, glasnogovornik tornja.

Partijsko glasilo "Neues Deutschland" je danima pisalo o "čudu tehnike". O činjenici da je s tadašnjih 132 miliona istočnih maraka "čudo tehnike" ispalo četiri puta skuplje od planiranog, nije se pisalo.

TV šparoga kao papinska osveta

DDR moćnicima je ionako jedna druga činjenica zadavala mnogo veće glavobolje. Zbog odsjaja svjetla na staklenoj kugli se pojavio motiv križa kojeg nije uklonilo ni novo ostakljenje.

"Čak se razmišljalo o tome da se kugla preboji", kaže Jeserich. U narodu se podrugljivo govorilo o "papinskoj osveti". Narod je ionako imao svoje nazive za TV toranj.

Na istoku su ga zvali "TV šparoga".