Tasteri koji ne rade nalaze se diljem svijeta: Koja im je svrha i zašto ne funkcionišu?

Svijet je pun dugmadi koja u stvari ništa ne rade, a poneki ih nazivaju "placebo tasteri", mogu da se pritisnu i pritom se čuje mehaničko "klik", ali ne funkcionišu.

Međutim, kao i tablete placebo, ta dugmad ipak služe svrsi, kaže Elen Langer, psihologinja Univerziteta Harvard, autorka koncepta Iluzija kontrole.

"Ta dugmad imaju psihološki efekat", rekla je za CNN. "Preduzimanje neke akcije navodi ljude da imaju osjećaj kontrole nad situacijom, što je dobar osjećaj, nisu samo pasivni posmatrači, ako uradi nešto, čovjek se osjeća bolje nego ako ne uradi ništa". 

U Njujorku, na pješačkim prelazima od hiljadu dugmadi za paljenje zelenog svetla za pješake zapravo radi samo oko 100, potvrdila je gradska Uprava za saobraćaj. Taj broj se posljednjih godina stalno smanjuje. Kada je New York Times 2004. godine otkrio da većina njujorških dugmadi te vrste nije radila, zapravo ih je radilo oko 750. Pogoršanje saobraćaja je razlog te promjene. Dugmad za zeleno svjetlo za pješake su uglavnom bila instalirana prije nego što je gužva u saobraćaju dostigla današnje nivoe, te ta dugmad ometaju složenu koordinaciju rada semafora. 

Glin Barton, direktor upravljanja mrežom u kompaniji "Transport za London" je za CNN rekao da "od ljudi tražimo da pritisnu dugme jer to omogućava neke funkcije", kao što su saobraćajni signali koji pješacima slabog vida ili sluha pomažu da pređu ulicu, ti signali se aktiviraju samo kada se pritisne dugme. 

U Londonu je sve veći broj semafora integrisan u elektronski sistem koji detektuje saobraćaj i prilagođava intervale prolaska pješaka i vozila u skladu s tim, na primjer dajući prednost autobusima koji kasne, što znači da pritisak na dugme za prelazak pješaka preko ulice nema efekta. 

Najčešća varka u liftovima

Najčešće korišćeno "placebo dugme" je ipak u liftovima - "zatvori vrata" koje u SAD gotovo sigurno nigdje ne radi. 

"Jednostavno rečeno, ako se pritisne to dugme, vrata se neće brže zatvoriti", rekao je za CNN Kevin Brinkman iz Nacionalne industrije liftova. 

Za to postoji veoma dobar razlog: Američki Zakon o osobama s hendikepom iz 1990. godine utvrđuje, rekao je Brinkman, da "vrata liftova moraju da ostanu otvorena dovoljno dugo da u lift mogu bezbjedno da uđu osobe sa invaliditetom ili poteškoćama pri kretanju, osobe sa štakama ili u invalidskim kolicima".

Poznato je i da termostati uređaja za klimatizaciju u hotelskim sobama imaju ograničeni temperaturni opseg dostupan korisnicima, da bi se smanjili troškovi za energiju. 

Ta praksa nije ograničena na hotele, kaže Robert Bin iz Udruženja američkih inžinjera za grijanje i klimatizaciju. Poneki termostati imaju varljiv dizajn. Neki modeli čak imaju i opciju "funkcija placebo": Okretanjem dugmeta se u stvari ne dobija ništa, temperatura se ne mijenja. 

Lažni termostati koji uopšte nisu povezani na sistem, mogu se naći i u kancelarijama, rekao je za CNN Donald Prater iz Američkog udruženja izvođača radova na klimatizaciji. 

"Lažni termostati se postavljaju zato da bi se oni koji se stalno žale na klimatizaciju umirili tako što im se daje osjećaj da imaju kontrolu", rekao je Prater. 

Pozitivan efekat

Prema psihologinji Elen Langer, "dugmad placebo" imaju pozitivan efekat na ljude, jer im daju iluziju kontrole i omogućavaju im da urade nešto u situacijama kada bi alternativa bila da ne urade ništa. To je objašnjenje zašto ljudi pritisnu dugme za pozivanje lifta iako svijetli pošto ga je neko drugi već ranije pritisnuo. 

U slučaju pješačkih prelaza, "dugmad placebo" povećavaju sigurnost pješaka jer su, dok očekuju da pređu ulicu, prisiljeni da obrate pažnju na saobraćaj. 

Pritisak na dugme je "toliko sitan postupak da, čak i ako nema nikakvog efekta, bar ništa ne košta, a ima psihološku svrhu", rekla je u zaključku Langer, piše National Geographic.