Sarajevo je jednom dovelo U2. Može li danas? Trideset godina poslije, red je da ponovo pozovemo Bona

U2 ponovo kreće na svjetsku turneju. Od Mexico Cityja i São Paula, preko Buenos Airesa, Stockholma, Pariza, Amsterdama i Londona, do Berlina i Milana. Sarajeva za sada nema na toj mapi.

A teško je pronaći grad koji s Bonom i U2 ima toliko posebnu priču. Zašto Grad Sarajevo, Kanton Sarajevo, turističke zajednice i domaći organizatori ne bi pokušali dovesti U2 ponovo na Koševo 2027. godine?

Postoje događaji koji s vremenom postanu mnogo više od onoga što su bili u trenutku kada su se dogodili. Koncert grupe U2 na stadionu Koševo, 23. septembra 1997. godine, jedan je od njih.

Sarajevo se tada tek počinjalo oporavljati od opsade i razaranja. Grad je nosio duboke rane, infrastruktura je bila oštećena, a život se tek vraćao u svoje normalne tokove. Ipak, uspio je na svoj stadion dovesti jedan od najvećih svjetskih rock bendova, u okviru njihove spektakularne PopMart turneje.

To nije bio samo koncert. Bila je to poruka da Sarajevo ponovo pripada svijetu, da se ovdje mogu događati velike stvari i da ovaj grad nije osuđen da vječno živi u ulozi mjesta kojem se dolazi iskazivati solidarnost.

Trideset godina kasnije, U2 ponovo najavljuje veliku svjetsku turneju. I dok se evropski gradovi pripremaju za dolazak Bona i njegove ekipe, nameće se pitanje koje bi trebalo postaviti i na adresama gradskih i kantonalnih institucija: zašto Sarajevo ne bi ponovo pokušalo biti dio njihove koncertne mape?

U2 ponovo na svjetskoj turneji – Sarajevo izostavljeno

Nova turneja nosi naziv „The Greatest Show on Earth“, a do sada objavljeni raspored za 2027. godinu obuhvata niz velikih svjetskih i evropskih gradova.

Latinska Amerika:

februar – Mexico City, Estadio GNP Seguros

februar – Mexico City, Estadio GNP Seguros

februar – Mexico City, Estadio GNP Seguros

mart – Mexico City, Estadio GNP Seguros

mart – São Paulo, Estádio MorumBIS

mart – São Paulo, Estádio MorumBIS

mart – São Paulo, Estádio MorumBIS

mart – São Paulo, Estádio MorumBIS

mart – Buenos Aires, Estadio River Plate

mart – Buenos Aires, Estadio River Plate

mart – Buenos Aires, Estadio River Plate

Evropa i Velika Britanija:

april – Stockholm, Strawberry Arena

april – Stockholm, Strawberry Arena

maj – Pariz, Stade de France

maj – Pariz, Stade de France

maj – Lisabon, Estádio da Luz

juni – Amsterdam, Johan Cruijff ArenA

juni – Amsterdam, Johan Cruijff ArenA

juni – London, Tottenham Hotspur Stadium

juni – London, Tottenham Hotspur Stadium

juni – Berlin, Olympiastadion

juli – Milano, Stadio San Siro

juli – Milano, Stadio San Siro

Za publiku iz Bosne i Hercegovine, Milano je za sada najbliža evropska destinacija.

Datumi za Španiju i Sjevernu Ameriku najavljeni su kao buduće dopune rasporeda.

Hiljade ljudi iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja vjerovatno će putovati u Milano, kupovati ulaznice, rezervisati hotele i provesti nekoliko dana u gradu zbog jednog koncerta.

A zašto ne bi došli u Sarajevo?

Veza koja se ne može ponoviti ni u jednom drugom gradu

Sarajevo ima nešto što nijedan drugi grad na ovoj turneji nema – posebnu historijsku, kulturnu i emotivnu vezu s U2.

Bono nije samo frontmen jednog od najvećih rock bendova u historiji. On je čovjek koji je u najtežim godinama opsade Sarajeva govorio o našem gradu pred milionima ljudi. Postao je počasni građanin Kantona Sarajevo, a 1997. godine dobio je i počasni pasoš Bosne i Hercegovine.

Njegova veza sa Sarajevom nije nastala zbog jednog koncerta, niti je završila kada su se ugasila svjetla na Koševu.

Iz te veze nastala je i "Miss Sarajevo", pjesma koju su U2 i Brian Eno pretvorili u svjetski muzički događaj, a koju je Bono izveo zajedno s Lucianom Pavarottijem. Pjesma je govorila o ženama koje su, uprkos granatama i smrti oko sebe, organizovale izbor ljepote i pokušavale sačuvati dostojanstvo i normalnost života.

To je bila priča o Sarajevu koju je razumio cijeli svijet.

Godinama kasnije, film "Kiss the Future" ponovo je otvorio tu nevjerovatnu priču o vezi muzike, otpora i Sarajeva. Podsjetio je i mlađe generacije na vrijeme kada je jedan svjetski bend, zajedno s ljudima iz kulturnog i javnog života, pokušavao probiti medijsku tišinu oko našeg grada.

Zbog svega toga, Sarajevo ne bi trebalo biti samo još jedna stanica na turneji. Ono bi moglo biti posebno mjesto u toj priči. Možda i najposebnije.

Od regionalnog kulturnog centra do prihvatanja marginalnosti

Ali ovdje dolazimo do pitanja koje je mnogo važnije od samog koncerta: šta se u međuvremenu dogodilo sa Sarajevom?

Nekada smo imali ambiciju da budemo regionalni kulturni centar. Grad u koji se dolazilo zbog muzike, filma, pozorišta, umjetnosti i velikih događaja. Grad koji je znao privući pažnju cijele regije.

Danas sve češće imamo osjećaj da smo se povukli u vlastite granice, zadovoljni time da se nešto organizuje za lokalnu publiku, dok velike muzičke i kulturne manifestacije zaobilaze Sarajevo.

To nije pitanje nedostatka talenata, kreativnosti ili publike. Sarajevo i dalje ima sjajne umjetnike, muzičare, producente, organizatore i ljude koji znaju napraviti velike stvari. Problem je što je sve manje ambicije da se grad pozicionira izvan vlastitog dvorišta.

Taj proces mogli bismo nazvati kulturnom kasabizacijom. Ne mislimo pri tome na veličinu grada, nego na mentalitet koji se polako navikava na marginalnost, koji prestaje postavljati velika pitanja i još brže odustaje od velikih ideja.

Jedan koncert U2 ne bi riješio sve te probleme. Ali bi mogao biti mnogo više od muzičkog događaja.

Zamislimo Sarajevo u kojem bi se okupilo nekoliko desetina hiljada ljudi iz cijele regije. Hotele, restorane i kafiće pune gostiju. Grad u kojem bi se danima govorilo o koncertu, u kojem bi svjetski mediji ponovo izvještavali o Sarajevu zbog muzike, a ne zbog političkih blokada i kriza.

Događaj koji bi imao ozbiljan turistički i ekonomski efekat i pokazao da Sarajevo još ima kapacitet da bude važno mjesto na evropskoj kulturnoj mapi.

Ko će napraviti prvi korak?

Naravno, ovakav koncert podrazumijeva ozbiljne produkcijske zahtjeve, infrastrukturu, logistiku, finansijsku konstrukciju, međunarodnog promotera i profesionalnu organizaciju. To nisu male prepreke. Ali to nisu ni nemoguće prepreke.

Zato smatramo da bi Grad Sarajevo, Kanton Sarajevo, Turistička zajednica Kantona Sarajevo, turističke organizacije i domaći privatni organizatori trebali već sada pokušati uspostaviti kontakt s menadžmentom U2 i organizatorima turneje. 

Ne kao protokolarni gest, ne kao simboličnu molbu, nego kao konkretnu poslovnu ponudu.

Treba provjeriti postoje li mogućnosti za dodatni koncertni termin, kakvi su produkcijski i finansijski uslovi, kakve su mogućnosti stadiona Koševo i drugih potencijalnih lokacija, te može li Sarajevo okupiti ozbiljnog međunarodnog i domaćeg partnerskog konzorcija.

Ne treba čekati da neko drugi dođe na ideju. Ne treba čekati da se pojavi inicijativa iz Londona, Dublina ili nekog drugog evropskog grada.

I još nešto. Važno je da eventualni povratak U2 u Sarajevo ne bude zamišljen kao humanitarni ili karitativni događaj.

Bono i U2 su već učinili mnogo za Sarajevo. Na tome im dugujemo zahvalnost. Ali Sarajevo danas ne bi trebalo ponovo tražiti da mu neko dođe iz solidarnosti. Trebalo bi pokazati da može ponuditi vrhunski koncert, profesionalnu organizaciju, publiku i događaj koji će se isplatiti i bendu i organizatorima.

Sarajevo više ne treba humanitarnu kartu da bi ga svijet posjetio. Trebaju mu ambicija, sposobnost i samopouzdanje da organizuje događaj koji će ljudi željeti platiti, zbog kojeg će putovati i koji će pamtiti.

Ne znamo hoće li Bono i njegova ekipa biti zainteresovani. Ne znamo jesu li svi koncertni termini već rezervisani, niti kakve su mogućnosti za eventualni dodatni datum. Ali znamo da bi bilo porazno ako se niko u ovom gradu ne potrudi da to provjeri.

Jer, ako smo 1997. godine, u mnogo težim okolnostima, uspjeli dovesti U2 na Koševo, onda barem imamo pravo da se zapitamo zašto to ne bismo mogli pokušati i 2027. godine.

Trideset godina je prošlo. Bono je ostao prijatelj Sarajeva. Ostala je i pjesma "Miss Sarajevo". Ostao je film "Kiss the Future". Ostala je priča koju nam niko ne može oduzeti. 

Samo se postavlja pitanje imamo li još uvijek dovoljno samopouzdanja da tu priču nastavimo.

Sarajevo je jednom dovelo U2. Bilo bi lijepo da se neko danas usudi ponovo ih pozvati.