Rambo Amadeus za Radiosarajevo.ba: Muzika je postala roba široke potrošnje. Umrle su sve ideologije

Odabrane Sarajlije će 6. novembra imati priliku uživati u novom performansu Ramba Amadeusa, kultnog crnogorskog muzičara i tekstopisca. Svjetski mega car, kako sebe voli zvati, ovaj put će se publici predstaviti na malo drugačiji način.

Nastupit će u pratnji Makedonskog nacionalnog jazz orkestra u Narodnom pozorištu na otvaranju Jazz Festa. Tim povodom je govorio za portal Radiosarajevo.ba.

Humor najbitniji

Na početku razgovora otkrio je kada i kako je nastala ova vrlo zanimljiva kolaboracija.

"To je počelo 2022. godine. Čim su osnovali orkestar, dirigent Emin Džijan i Goce Stevkovski, bubnjar i direktor orkestra su me kontaktirali i pitali da li bih volio da napravim koncert s njima. Meni je to bilo interesantno. Ispostavilo se da su oni kao srednjoškolci dolazili na moje koncerte u Skoplje i bili su fanovi", rekao je Rambo za Radiosarajevo.ba i nastavio:

"U međuvremenu su završili konzervatorijume, postali virtuozi i poželjeli su da budemo zajedno na bini. Prvo smo imali koncert u sali Makedonske filharmonije u Skoplju, poslije HNK u Splitu, jedan Jazz Festival na Visu i sad dolazimo kod vas. Jasno je da ćemo još svirati Beograd, Zagreb, Ljubljanu, ovo što nismo".

Objasnio nam je i kako to zapravo izgleda, odnosno koliko se razlikuje od njegovog uobičajenog nastupa.

"To je u stvari naknadna orkestracija. Nisu oni prepravljali moje aranžmane koje sam ja radio, nego su na to naknadno orkestrirali, jer to je skup od 16 muzičara. Razlika je između mog koncerta s bendom i s njima, jer se ovdje svira iz nota, ono što je napisano i onda nema prostora da se sad tu mijenja struktura pjesme, da se skače s jedne na drugu, kao što ja to imam običaj".

Bez obzira na jasno definisan koncept, Rambo ne bi bio Rambo da sve ne začini sa svojim karakterističnim humorom.

"Ja sam sad ovdje sebi ostavio prostor između pjesama, da kažem pokoju. Prosto ja bez toga ne mogu. Ako nisam zasmijao publiku, ne računam ni da sam imao koncert. To mi je najbitnije".

Njegova veza sa Sarajevom traje još od 1984. godine, kada je sa svojom tadašnjom grupom Egzodus svirao u hotelu Bristol na otvaranju Olimpijade. Iz glavnog grada BiH krenula je njegova muzička priča, a za Sarajevo je usko vezan i njegov smisao za humor.

"Mislim da je veoma sličan humor. Kad pogledamo realno, moj prvi album Turbofolk je bio naslovljen zapravo na Top listu nadrealista, na New Primitives, jer ja sam to kao klinac gledao i praktično sam nekako oslonjen na to napravio taj album. To je taj humor".

Turbofolk – glam trash

Rambo uporedo predstavlja novi album nazvan Transhumanizam i renesansa, koji anticipira muziku i video radove bliske budućnosti kojima ćemo biti zatrpani. Time se ponovo vraća svojoj poznatoj kritici turbofolka, pravca kojeg je "izmislio", a kojeg ovaj put naziva glam trash.

"Turbofolk mijenja svoju muzičku formu, ali ostaje tu. Ja sam ga sad nazvao glam trash. On je zapravo posljedica prelaska medija na tržišne uslove, gdje se podilazi najširem ukusu narodnih masa. Mediji tržišno biraju tu muziku, a muzika se proizvodi, štancuje se, ima sve kraći i kraći rok trajanja. To je sad tako. Muzika je postala roba široke potrošnje. Ja nekako pokušavam, ako već žongliram u općim mjestima, da to ima neki ironijski odmak. Više volim da uradim nešto što će malo trajati".

Pitali smo ga da li je još tih ranih godina mogao pretpostaviti da će turbofolk toliko evoluirati i postati to što je danas.

"Ja nisam mogao da pretpostavim ništa. Podsjećam, ja sam to napravio davne 1988. godine, gdje čovjek nije mogao pretpostaviti da će se dogoditi ništa od ovih kasnijih stvari koje su bile. Stvari se rade intuitivno, nije to posljedica nekog racionalnog promišljanja. Ja sam to intinuitivno napravio i to je tako".

Ove godine objavio je i zanimljiv singl Lažem kad zinem, koji mnogo govori o današnjem društvu. Pitali smo ga zbog čega je laganje danas postala svakodnevnica.

"Umrle su sve ideologije u međuvremenu. Danas vidimo da čitav svijet glavinja zbog toga. Potrošena je religija kao ideologija, potrošen je komunizam kao ideologija, svi ti izmi. Jednostavno se vratio čovjek tome da se divi zlatnom teletu. Nema zapravo nikakve ideologije i onda je naravno laganje jedna od strategija kako da se prepoznaje uspjeh. A to laganje je zapravo krenulo od ekonomsko propagandnih programa, od reklama.

Danas kad gledamo te reklame, pa sad imamo recimo nekog ko pere sudove ili klozet, onda zapravo vidimo da je to animirano. On samo pređe jednom krpom i sve se cakli. Ili šampon za kosu, vidimo neku ženu nenormalno bujne kose i mislimo da je to od šampona, a zapravo se laže. Oni pronađu ženu koja ima nenormalno bujnu kosu da bi reklamirala šampon.

Poslije toga su političari krenuli da lažu i onda kada su oni u javnom govoru počeli da obećavaju stvari koje nikad ne ispunjavanju, da jedno govore a drugo pričaju, to se prenijelo i na nas i naš oblik ponašanja".

Rambo je poznat i po svojoj kritici nacionalizma, za čije današnje postojanje krivi isključivo političare.

"Mislim da se i to potrošilo, da na tim podjelama insistiraju samo političari. Vide za sebe neku čar. Mislim da su ljudi siti toga. Govorim o običnom narodu jer ja se krećem među običnim narodom. Prosto nikad nisam izašao iz njega. Takav mi je posao", dodao je Rambo za portal Radiosarajevo.ba.