Mustafićev "Paviljon" nosi duboke poruke: Ogledalo društva u raspadanju i opomena

Privilegiju da otvori ovogodišnje, 31. izdanje Sarajevo Film Festivala dobio je domaći, bosanskohercegovački film s domaćim autorom. U pitanju je Paviljon reditelja Dine Mustafića, koji predstavlja njegov povratak igranom filmu nakon više od dvije decenije i vrlo uspješnog debitantskog ostvarenja Remake (2003.).

Riječ je zapravo o adaptaciji istoimene novele hrvatskog novinara i književnika Viktora Ivančića (iz njegove zbirke Radnici i seljaci), koji potpisuje scenarij zajedno s Emirom Imamovićem Pirketom.

Važna pitanja

Paviljon je crna komedija o grupi stanara staračkog doma, koji se nakon godina zlostavljanja i poniženja odlučuju na pobunu. Naoružani ilegalnim sredstvima zauzimaju dom, uzimaju osoblje za taoce i ulaze u sukob s vlastima…

Slojevitu i provokativnu priču upotpunjuje prekaljeni glumački ansambl s regionalnim zvijezdama koji čine Rade Šerbedžija, Zijah Sokolović, Miralem Zubčević, Ksenija Pajić, Mirjana Karanović, Jasna Diklić, Branka Petrić, Meto Jovanovski, Vladimir Jurc Lali, Kaća Dorić, Muhamed Bahonjić, Ivo Barišić... Pored njih tu su i Ermin Bravo, Alban Ukaj, Nikša Butijer, Vedrana Božinović, Ermin Sijamija, Aleksandar Seksan, Ivica Šarić...

Paviljon je priča s jakim društvenim angažmanom koja se dotiče važnih pitanja. To je hrabar i emotivno nabijen film koji kroz crnu komediju progovara o društvenoj nepravdi i nevidljivim ljudima, u ovom slučaju trećoj starosnoj dobi – penzionerima. Prikazuje kako su oni zaboravljeni, zanemareni i eksploatisani u institucionalnim okvirima, što rezonira s balkanskom tranzicijskom stvarnošću.

Pored snažnog scenarija, čiji motivi se čine stvarnim i bliskim, najveći adut Paviljona je gluma, gdje se u mnoštvu zapaženih uloga ističu maestralni Zijah Sokolović (Šumaher) i Rade Šerbedžija (Anđelo) kao "mozgovi operacije".

Iako bi nekima moglo zvučati neukusno, grube psovke koje imamo priliku čuti kroz film, duhovite su i djeluju iskreno, jer uglavnom dolaze iz očaja.

Važnu ulogu u atmosferi filma igra i muzička podloga. Mustafić nas uvodi u priču uz planetarno poznate taktove Waltz No. 2 i Dmitrija Shostakovicha, a jedan od najupečatljivijih trenutaka filma je kad stanari Paviljona pjevaju poznatu komunističku pjesmu Bandierra Rossa. Ta scena reflektuje njihov radikalizam i spremnost da idu do kraja za svoje ideale.

Uprkos različitim motivima i ličnostima, oni se udružuju protiv represivnog sistema. Ovaj aspekt naglašava kolektivnu akciju, zajedništvo i osjećaj zajedničke borbe, što su ključni principi socijalizma i komunizma.

Kada sistem postane neodrživ i represivan, film sugerira da otpor nije samo moguć nego i nužan, ali i da nikad nije kasno za promjenu.

Reakcija i provokacija

Mustafić je opisao Paviljon kao beskompromisnu kritiku društva, bez autocenzure. Brutalan je i direktan, a u nekim obratima možda i neočekivan, posebno u finalnom činu.

Napravljen je još radikalnijim nego u Ivančićevoj priči sa željom da izazove reakciju, ali i provokaciju, kako je sam reditelj rekao.

Iako govori o generaciji na odlasku, Paviljon pokazuje mračnu budućnost za one koji dolaze - od zanemarivanja starijih građana do posvemašnije dehumanizacije ljudskih odnosa. Ovaj film je ujedno opomena njima.

Kroz njeg se, između ostalog, provlači pitanje da li je svaka pobuna, ma koliko "prljava", ipak nužna i opravdana. Mustafićev film, baš kao i Ivančićeva priča, ne daje konačan odgovor, već gledatelju ostavlja da sam odluči — jesu li stanari doma heroji, očajnici, zločinci, ili sve to zajedno.

Sa svjetskom premijerom u Narodnom pozorištu i paralelnim prikazivanjem na ukupno šest festivalskih lokacija Open Aira, Paviljon je privukao veliku pažnju, a ispraćen je dugotrajnim aplauzima i ovacijama.

To pokazuje da je publika prepoznala njegovu važnost, dok je Mustafić dobio ono što je htio, izazvati polemiku i dijalog.

Najavljena kino distribucija koja kreće od septembra zadržat će Paviljon predmetom diskusije i omogućiti da poruke koje šalje dopru do što više ljudi.

Paviljon nije samo film o starijima. To je film o svima nama. Film koji viče u vremenu tišine, i treba ga čuti - i vidjeti.

Film je na IMDb-u ocijenjen sa 7.8/10.