Budućnost je stigla: Šta je naučna fantastika predvidjela za sljedeću deceniju

Radiosarajevo.ba
Budućnost je stigla: Šta je naučna fantastika predvidjela za sljedeću deceniju

Sada kada živimo u eri poslije Istrebljivača, vrijedi primijetiti da su predstojeću deceniju razni pisci naučne fantastike i futorolozi izdvojili kao ključan period. S dolaskom 2020-ih godina ovdje je kratko podsjećanje kako su autori iz prošlosti opisivali predstojeću deceniju.

Datum 20. novembar 2019. je bio nešto poput crvenog slova u kalendaru za obožavaoce naučne fantastike jer je to datum u kome je futurističko okruženje kultnog filma Istrebljivač (Blade Runner) postaje stvarnost. Kako je rekao jedan komentator: "Budućnost je stigla", piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Iako je film vjerovatno više promašio nego što je predvidio, kada je 1982. izašao, predstavio je viziju budućnosti koja je tada djelovala vjerovatno i naišao je na odjek publike.

A to čini i danas.

OK, možda ni izbliza nemamo robote koji se ne mogu razlikovati od ljudi – i nema šanse da ljudi mogu slobodno i stalno pušiti cigarete u stvarnom Los Anđelesu 2019. kao u filmu Ridlija Skota (Ridley Scott) – ali i dalje se čini da ima nečega jezivo dalekovidog i poznatog u neonskom univerzumu koji je stvorio.

Sada kada živimo u eri poslije Istrebljivala, vrijedi primijetiti da su različiti pisci naučne fantastike i futorolozi narednu deceniju odredili kao ključni period.

S dolaskom 2020-ih godina ovdje je kratko podsjećanje kako su autori iz prošlosti opisivali predstojeću deceniju.

Potomci

Adaptacija Alfonsa Kuaraona (Cuaron) iz 2006. novele P.D. Džejmsa (James) iz 1992. odmah je osvojila kritiku i dalje se redovno nalazi na listama najboljih filmova napravljenih u ovom vijeku. Lijevo orijentisani slovenački filozof Slavoj Žižek je čak otišao tako daleko da je sugerisao da film savršeno zahvata ideološki očaj poznog kapitalizma.

Smješten u 2027. film Potomci (Children of Men) stvara blisku budućnost u kojoj su godine neplodnosti dovele svijet na ivicu kolapsa. Uprkos sadašnjoj krizi u stopi plodnosti kod muškaraca, središnja premisa je djelovala malo nerealno u to vrijeme, ali je turbulentan svijet koji je prikazan djelovao zabrinjavajuće moguć.

Sada, Potomci djeluju zastrašujuće poznato i opisi fabričkog uzgajanja, terorističkih napada kao rutinskih životnih činjenica i sumornih migrantskih kampova s užasnim uslovima iz filma ne djeluju toliko različito od onoga što vidimo svakog dana na televizijskim ekranima. 

Godine i godine

Još jedno djelo smješteno u budućnost koje umješno zahvata strepnje sadašnjice je HBO hit serija Godine i godine (Years And Years) koja prati muke britanske porodice od 2019. do 2029. Ako se svijet bude iole razvijao prema ovoj seriji, sljedećih 10 godina neće biti prijatne. 

Mnogi Britanci se možda već osjećaju nelagodno jer su upoznali svijet u kojem populistički premijer sklon kratkim doskočicama ima vrhovnu vlast, u kojem je kriza osakatila finansijsku industriju, gdje je katastrofa s klimatskim promjenama razorila živote ljudi, dok se horde migranata okupljaju oko vatre u logorima, ali su Godine i godine posebno zastrašujuće u prikazu kako se stvari postepeno pogoršavaju, dok običan život neumitno teče. 

Djeluje kao da će doći kraj svijeta, ali ne odjednom, već sporim i nemilosrdnim padom u društveni haos.

Kao i Potomci, Godine i godine prikazuju "pozni kapitalizam" u lošem svjetlu i jasno upozoravaju publiku da će stvari ubrzo krenuti na gore ako ne promijenimo kurs.

Posebno je ovaj uznemirujući govor matrijarha porodice – koju igra En Rid (Anne Reid) – naišao naveliki odjek i masovno je djeljen na društvenim medijima ove godine.

MIT: Kraj svijeta

Život na Zemlji ne ide strmoglavo na dole u 2020-tim samo u svijetu naučne fantastike. Još 1973. Masačusetski institut tehnologije (MIT) napravio je jedan od prvih kompjuterskih programa za modelovanje globalne održivosti i zaključio da će ljudska civilizacije kakvu poznajemo propasti negdje oko 2040.

Kako ovaj savremeni izvještaj pokazuje, isti kompjuterski model je predvidio da će 2020. obilježiti početak kraja, pošto kvalitet života počinje da dramatično opada. Uprkos šarmantno zastarjeloj grafici iz 1970-ih, obrađeni podaci koji prognoziraju kraj svijeta djeluju još mučnije skoro pet decenija kasnije.

Zeleni sojlent

Užasna predviđanja MIT-a 1973. da će povećanje stanovništva i nestajanje prirodnih resursa imati potencijalno katastrofalne posljedice sablasno su ponovljena u filmu Zeleni sojelnt (Green Soylent) koji je izašao iste godine.

Zasnovan na noveli Harija Harisona (Harry Harrison) – koja je zapravo smještena u 1999. godini – film je dijelom policijski film, dijelom naučna fantastika, s Čarltonom Hestonom (Charlton) koji igra detektiva koji 2022. istražuje ubistvo bogatog biznismena čija tajnovita korporacija kontroliše skoro polovinu oskudnih zaliha hrane u svijetu.

Drastična distopija u kojoj živi Hestonov lik šokirala je mnoge prije skoro 50 godina i oštro je kritikovana u Njujork tajmsu (The New York Times) kao malo vjerovatna i "pompezno proročka".

Sada, međutim, tmurni prikaz 2022. godine u kome se svijet muči s posljedicama globalnog zagrijavanja, opustošenim resursima i zagađenjem, uopšte ne djeluje toliko nerealno.

Iskreno, stvari nisu toliko užasne kako je predvidio Zeleni sojlent, i njegov čuveni kraj je i dalje nestvaran, ali mnoga od pitanja koje je dotakao su u narednim decenijama postajala sve važnija.

Neki od pozadinskih elemenata filma, poput korumpiranih korporacija koje imaju ogroman utjecaj na vladu, povremene policijske brutalnosti, povećanja društvene nejednakosti, pa čak i klinike za eutanaziju danas uopšte ne djeluju toliko nevjerovatno kao početkom 1970-ih.

Trkač

Novela Stivena Kinga (Stephen) iz 1982. smještena u 2025. i potonja filmska adaptacija s Arnoldom Švarcenegerom (Schwarzenegger) takođe je ispravno predvidjela povećanje jaza između bogatih i siromašnih i posljedične lomove u društvu. Zapravo, kontrasti između bijede beskućnika u gradovima i sjajnih nebodera bogatih u filmu više su od puke sličnosti s mnogim savremenim metropolama.

Iako odbacivan kao besmislen kada je izašao 1987. godine, filmski prikaz 2017. donekle je jezivo nagovijestio uspon rijalitija na televizijama – pokazivanjem budućnosti u kojoj podjarmljeno stanovništvo bježi iz sumorne stvarnosti svog svijeta žudno konzumirajući emisije u kojima obični ljudi rizikuju svoje živote za šansu da se proslave i obogate.

Prema scenaristi filma Stivenu de Suzi (Steven de Souza), jedan od producenata Američkog gladijatora (American Gladiator) zapravo je predložio taj popularni rijaliti televizijskoj mreži tako što je šefovima pokazao dijelove Trkača i rekao: "Radimo upravo to, osim dijela s ubistvom".

Trkač takođe jezivo predviđa buduće društvo u kojem su kamere svuda, a ljudi su preplavljeni medijskim sadržajem koji zamagljuje linije između vijesti i zabave.

Kako je to rekao režiser Trkača Pol Majkl Glejzer (Paul Michael Glaser), njegov film "odražava kako ljudi percipiraju industriju zabave, kako percipiraju vijesti".

"Zahvata osjećaj da smo svi mi izmanipulisani i da nas se laže. To su ogromne stvari s kojima ljudi žive svaki dan", rekao je za Njujork post (The New York Post) ranije ove godine. 

Pašće lake kiše

Poznata kratka priča Reja Bredberija (Ray Bradbury), napisana 1950. godine, savršeno je zahvatila strepnju atomske ere.

Smještena u Los Anđeles poslije nuklearnog napada 2026. godine, ona zastrašujuće opisuje kako automatizovana kuća postojano ponavlja svoje dnevne rutine iako su njeni građani pretvoreni u pepeo.

Bredberijev strahovit i jedak prikaz nuklearne apokalipse naišao je na odjek publike svuda tokom Hladnog rata. Toliko mnogo da su čak i Sovjeti napravili film po toj priči.

S nedavnim dovođenjem u pitanje sporazuma o kontroli nuklearnog oružja i povećanim tenzijama između Rusije i Zapada, što je obnovilo strahove od termonuklearnog rata, Pašće lake kiše (There Will Come Soft Rains) i dalje djeluje zastrašujuće uvjerljivo danas kao i prije 70 godina.

Ako ništa drugo, zbog sličnosti kućnog kompjutera s modernim virtuelnim asistentkinjama kao što su Aleksa (Alexa) i Siri, Bredburijeva priča danas zapravo djeluje manje fantastično nego što je djelovala ranijoj publici.

Metropolis

Iako ga je kritika oštro napadala u vrijeme objavljivanja 1927. godine – H. G. Vels (Wells) ga je nazvao "najglupljim filmom" – Metropolis se etablirao kao remek djelo naučne fantastike, s ogromnim utjecajem na žanr.

Iako je zaplet filma smiješno nevjerovatan i komplikovan, distopijska budućnost Frica Langa (Fritz) u kojem se ugnjetavani radnici muče da prežive u svijetu kojim dominiraju industrijalci milijarderi i skoro vek kasnije pogađa žicu, i dalje je istraživana u drugim futurističkim filmovima, uključujući Istrebljivača i Zeleni sojlent.

Estetska vizija budućnosti je ipak naišla na najveći odjek i Langovim gradskim pejzažima inspirisanim art dekoom je pripisana zasluga za utjecaj na izgled mnogih današnjih gradova s oblakoderima.

Vizuelni dizajn filma je takođe uobličio bezbrojne druge naučno fantastične filmove, pa je i omiljeni lik Si-Tri-Pi-Oa (C3PO) iz Ratova zvezda (Star Wars) Džordža Lukasa (George Lucas) očigledno inspirisan Langovim Mašinmenšom (Maschinenmensch).

Zapanjujuće za tako važan film, režiserova originalna verzija je izgubljena i sada postoje razne verzije.

Ovdje je restauracija iz 1984. koju je uradio kompozitor Đorđo Moroder (Giorgio) i koja smiješta događaje u 2026.

Digitalni deficit

Jedna od iznenađujućih stvari, posmatrajući ranije pokušaje da se predvidi budućnost, jeste koliko je mnogo starih prikaza 21. vijeka puno bolje predviđalo kako će se razvijati ljudska društva nego što je predviđalo specifične tehnološke napretke.

Mnoga spomenuta dijela opisuju društvene uslove, ekonomske sisteme i političke miljee koji bi djelovali poznato današnjoj publici, ali se i dalje vozimo u automobilima koji se kreću po zemlji.

Posebno je upadljivo da, s nekoliko časnih izuzetaka, kao što je Vilijam Gibson (William), mnogi od onih koji su u 20. vijeku bili zagledani u budućnost nisu predvidjeli digitalnu revoluciju, potpuno previdjevši veliki utjecaj interneta i socijalnih medija na naše živote. Čak je i futuristički svet opisan u veoma hvaljenom Istrebljivaču skroz analogan po izgledu, a pametnih telefona nema na vidiku.

Ipak, iako mnogi od svjetskih vodećih pisaca naučne fantastike i futurologa nisu vidjeli šta dolazi, ovaj crtež iz 1930. iz albuma futurističkih ilustracija je imao nešto što veoma liči na telefon s kamerom, mada ne tako šminkerski kao današnji uređaji.

Ova slika je dio serije koja je urađena za ugašenu njemačku kompaniju za margarin i koja je prije nekoliko godina postala viralna. Kako se može vidjeti iz galerije slika, tehnička predviđanja umjetnika su bila potpuno nasumična, da se ne pominje da su pomalo optimistična.

Na kraju, na istoj liniji, ovdje je stara fotogalerija RSE-a naslovnih strana naučno-popularnog časopisa iz Sovjetskog Saveza Tehnika molodeži koja pokazuje i da su umjetnici i dizajneri u SSSR-u takođe bili oduševljeni budućnošću.

Povratak u sovjetsku budućnost

Ipak, kako su to i drugi pisali, optimizam s tih ilustracija budućnosti je možda ukorenjen u propagandi isto koliko u istinskoj vjeri u napredak, piše RSE

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak