Božo Vrećo otkrio kome je posvetio svoju novu pjesmu: 'Moje toplo gnijezdo'

Bosanskohercegovački umjetnik Božo Vrećo je na društvenim mrežama otkrio kome je posvetio pjesmu Sevlija.

Pjevač će u danas, 29. februara, objaviti pjesmu, a otkrio je detalje i iz svog privatnog života.

"Pjesma Sevlija je posvećena mojoj neni Hamdaginici, u čijim dimijama je uvijek bilo toplo gnijezdo za moju tršavu glavu i kosu što se kako bi ona rekla lokna pa onako neukrotiva pada niz njena koljena ko neke divlje rijeke što im ne znaš ni početka ni kraja a one teku i šume poput pjesme iz djetinjstva što je zviždućeš niz mahalu i tako cijeli bogovjetni dan.

A u tim naboranim dolinama njenih šarenih dimija skrivale su se sačuvane najukusnije karamele i poneka hurma.

Nekoć kad je dedo došao sa Hadža i donio svima darove, a na zid stavio tapiseriju Kabe meni petogodišnjaku kad sam je pitao ko tu neno živi, ona je tiho rekla: "E moj sinko, Onaj što nas čuva odozgo i pazi na nas, Njegova ti je ljubav veća od svih nas da se saberemo i Njegovo je sve pa i mi sami a vidiš šta nas ima ko mrava", napisao je u objavi na svom Instagram profilu.

A ove karamele neno, jesu li moje ili Njegove?! Nasmiješila se, tvoje su al moraš slušati i dobro učiti, jer to ti je nagrada, sve ti to On daje kad si dobar."

I tako sam cijelog života i bio dobar i kad su me gazili i vrijeđali i prijetili i lomili i upirali prstom u mene i spoticali znao sam da sve dobro u mom životu, Njegova je zasluga i od Njega samog nagrada mi jer nisam posumnjao u Njega i nisam Ga iznevjerio.

Ljude jesam jer nisam bio poput njih... Možda jednom dobrota bude mjerilo ljubavi, možda još jednom moja nena dođe mi u san i puhne u moje dlanove i prouči tihe sure Ihlas, Felek i Nas da zaboravim na ovaj svijet zla koji prkosi i izrastem samo u jedno - drvo poznanja dobra i zla čiji plodovi skriveno i tiho i danas kao i vijekovima unazad , padaju ka nebu i postaju zvijezde", doda je Božo Vrećo.