Vrata sa četrnaest brava
Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine na putu ka članstvu u Evropsku uniju i četrnaest prioriteta koji su postavljeni pred ovdašnje vlasti svjedoče koliko malo i nesistematično se EU odnosila prema bh. državi i koliko je bilo neiskrenosti i opstrukcija domaćih aktera u ispunjavanju preuzetih obaveza.
EU ni u ovom delikatnom tenutku, na razmeđi između nove i stare vlasti u toj asocijaciji, nije uvažila posebnost bh. države. Ova zemlja je teški ratni vojni i civilini invalid, a za to golemu krivicu snosi i evropska zajednica. EU od 1992. godine do danas ignoriše te činjenice i pravi se nevješta spram svoje odgovornosti.
Umjesto da od Dejtonskog sporazuma naovamo BiH bude prioritet nad prioritetima za EU, evo je na začelju u jugoistočnoj Evropi. Mada je nemjerljivo najteža žrtva raspada SFRJ, agresije susjeda i najtežih zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Bezuslovno uslovljavanje – Prvenstveni zahtjev da se odmah uspostavi Vijeće ministara BiH bez ikakvih prethodnih uslova - nekorektno je uslovljavanje EU i ohrabrivanje destruktora normalizacije države. Prvi među njima, predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik likuje.
Da li se tako radi u EU i njenim ključnim članicama? Naravno da ne, jer je uspostava vlasti bez osnovnih programskih ciljeva nešto što nema veze sa demokratijom i odgovornošću vladajućih stranaka.
Bagatelisati preduvjet za zaokruživanje državne vlasti slanjem ANP u središte NATO-a radi aktivacije MAP-a je sramotno. Time iz EU sugerišu da poštivanje zakona (u ovom slučaju o odbrani), preuzetih međunarodnih obaveza u kolektivnom šefu države i jednoglasno usvojene strategije zemlje u spoljnoj politici nije važno. Istodobno, EU traži vladavinu prava u BiH?!
Prioriteti i stvarnost – Među četrnaest prioriteta koje je kao primarnu zadaću BiH definisala EU, izdvaja se usaglašavanje bh. jurisdikcije sa evropskom pravnom baštinom. Tu je riječ o izbornim normama, nediskriminaciji u izbornom procesu, što znači i primjenu odluka Evropskog suda za ljudska (posebno je naglašen slučaj Sejdić-Finci) i nužnost izbora u Mostaru.
U tom dijelu nije urodio pritisak Hrvatske i HDZ-a u EU da se odluka Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić nametne kao najvažnije pitanje izborne reforme i prošireno tumači. To je loša vijest za vođu HDZBiH Dragana Čovića i njegove hercegbosnaše.
Posebna pažnja je posvećena preduzimanju mjera kako bi BiH postajala sve više država prava, pri čemu je središnji problem reforma pravosuđa. Na to se naslanja borba protiv korupcije svake vrste. Među bitnim zadacima je profesionalizacija i depolitizacija javnih preduzeća koji su važni resursi i klijentelističke lokacije za vladajuće stranke i njihove kadrove.
Uz to, upozoreno je na važnost izgradnje civilnog društva, i na pravo građana na udruživanje i slobodu okupljanja. Taj dio motiviran je, posebno, represivnim gušenjem masovnih protesta građana u Banjoj Luci.
Zahtijeva se odgovorniji i djelotvorniji rad Mehanizma za koordinaciju koji se bavi evropskim integracijama s predstavnicima države, entiteta i kantona, čime je narušena hijerarhija vlasti. To je glupost u aranžmanu Bruxellesa. Umjesto da se u tom poslu jača uloga državnih organa u skladu s njihovim nadležnostima - dobili smo vaninstitucionalno, tromo i sa suprotstvaljenim interesima opterećeno tijelo. Sada se traži da se kroz rad tog mehanizma dođe do nacionalnog (državnog) programa koji će primjeniti pravno nasljeđe EU u sistem bh. vlasti.
I sada jedna izuzetna novost. Traži se uvođenje klauzule «koja bi državi nakon pristupanja omogućila privremeno ostvarivanje nadležnosti drugih nivoa vlasti s ciljem sprječavanja kršenja pravne stečevine EU». To se neće nikako svidjeti Dodiku, a ni Čoviću.
Buridanov magarac – Evropska unija traži od Bosne i Hercegovine da otključava 14 brava na vratima za pristup kandidatskom statusu. Izvještaj i prioriteti su žestoka kritika dejtonskog ustavnog sistema i političkih ponašanja izvedenih iz tog nakaradnog poretka.
Tih 14 prioriteta u biti poručuju da je nužna svojevrsna mirna politička revolucija i radikalan zahvat unutar ustavnog režima. To je udar na temelje i alatke vlasti dominantnih stranaka, na na status vodećih političara i njihovih sljedbenika.
To suprotstavlja politiku unutarnje i evropske integracije etno-diobenoj logici i politikama separatizma. A upravo ti nosioci negativnih politika su ključni u vlasti.
U intervjuu nakon izvještaja o BiH, komesar za proširenje Austrijanac Johannes Hahn upitan je da li će EU nešto preduzimati zbog ugrožavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Odgovorio je da bi EU na takvo što reagovala restrikcijama. Prvo, namjera rasturanja bh. države je u dnevnoj funkciji, pa zašto do sada nisu poduzimane te restrikcije? Drugo, kakve su to restrikcije i da li su dovoljne da se spriječe nosioci destruktivnih politike. Treće, restrikcije treba primjenjivati i kad je riječ o opstrukciji evropskog puta.
Dodika ne zanima nikakva EU, zanimaju ga njeni fondovi i afirmacija Repubilike Srpske kao posebnog subjekta u integracionom procesu. Čovića samo interesuje kako iskoristiti EU da institucionalno i teritorijalno zaokruži prostor vlasti bh. Hrvata, tačnije HDZ-a.
Prema tome, nužno je što prije izgrađivati što širi Bh.blok koji je kao opozicija obavezan biti aktivan u sudbinskim stvarima za državu. Istodobno, EU mora daleko aktivnije i efikasnije djelovati prema i u BiH. Emisar EU Reinhard Priebe radi predano na analizi pravosuđa koju će pratiti i prijedlog mjera. Takvo što trebaće i u drugim područjima – od izbornog sistema nadalje.
Za kraj, zabrinjavajuća je izjava Hahna da je NATO važan ali da je evropska integracija apsolutni prioritet. Time se bh. država stavlja u položaj Buridanovog magarca koji se nije mogao odlučiti između dva plasta sijena, pa je krepucno od gladi. Gluho bilo.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.