Kad Željko Komšić zakuha

Odluka da se Sabor Republike Hrvatske izjasni deklaracijom o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini neće donijeti nikakvu korist nikom od onih kojih se tiče. Ni bh. Hrvatima, ni stanju u BiH, ni HDZ-ovima, ni odnosima dviju susjednih država, ni Hrvatskoj u međunarodnim relacijama, posebice u Evropskoj uniji. Ta namjera neće moći uticati na proces nužne izmjene izbornih normi u BiH iz više razloga, ne samo radi slučaja «Ljubić».

Prethodno, trojica bivših visokih predstavnika u BiH Christian Schwarz-Schilling, Paddy Ashdown i Carl Bildt uputili su otvoreno pismo visokoj komesarski Evropske unije za vanjske poslove i  sigurnosnu politiku Federici Mogherini, zbog stalnog «uplitanja Hrvatske u političke procese u BiH». Kao najsvježiji primjer naveli su pokušaj negiranja legitimnosti izbora Željka Komšića za člana državnog Predsjedništva. Ugledna trojka, ne bez uticaja i sada, upozorila je da se odluka Ustavnog suda BiH u «slučaju Ljubić» odnosi samo na Dom naroda u Federaciji BiH i da se ne može koristiti kao argument protiv legitimno izabranog Komšića.

Stavovima trojice negdašnjih visokih predstavnika suprostavili su se hrvatski premijer Andrej Plenković, njegovo Ministarstvo vanjskih poslova i Hrvatski narodni sabor koji kontrolišu HDZBiH i njegov čelnik Dragan Čović. Nije uspio ni ponovljeni pokušaj zvaničnog Zagreba da u EU nametnu tu temu i dobiju izjašnjavanje u korist svog mišljenja. Mogherini je u obraćanju nakon sastanka šefova diplomatije evropske zajednice posredno poručila da se izbor Komšića ne smatra neligitimnim, navodeći kao prioritet uspostavu nove vlasti i vraćanje reformskoj agendi na putu ka EU.

Glasovi (ne)istine, razuma i mržnje

Iz bilo kog ugla gledali na njegov izbor, Komšić je, kolokvijalno kazano - «pravo zakuh'o». Uz ostalo, to je doprinijelo ogoljavanju odnosa Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Traje hadezeovsko viđenje BiH iz vremena Franje Tuđmana i «Hrvatske Republike Herceg-Bosne». U nizu samoljubivo ogorčenih reagovanja poraženog Komšićevog takmaca Čovića, za ovu priliku, izdvojimo poruku nakon susreta sa mađarskim premijerom, predsjednikom Fidesza – Mađarskog građanskog saveza, Viktorom Urbanom. U saopštenju se podvlači «da je uprkos plebiscitarnoj podršci, koju su Hrvatski narodni sabor i HDZ osvojili među Hrvatima BiH, zbog neustavnog i nedemokratskog zakona, Hrvatima i ovaj put oteta pozicija člana Predsjedništva BiH».

Uz «plebiscitarnu podršku», spominjalo se ranije kako je Čovića podržalo 80 odsto hrvatskih glasača. Nije baš tako. Na ovom portalu dokazana je podrška Čoviću nešto više od 28 odsto, od ukupnog broja Hrvata koji su mogli glasati. Moglo bi se prije reći da Čovića nisu izabrali Hrvati, a ne da su Komšića odabrali Bošnjaci.

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić podržao je pismo nekadašnja tri čelnika OHR-a: «Činjenica je da se hrvatskoj, ali i svjetskoj javnosti svjesno i pogrešno prikazuju zbivanja u BiH, da se na pogrešan način tumače zakoni susjedne države i da se (...) briga Republike Hrvatske za Hrvate, koji žive u susjednoj i nama prijateljskoj zemlji, svodi na brigu za interes jedne stranke – HDZ».

Oglasio se i još jedan nekadašnji šef hrvatske države, Ivo Josipović, uz ostalo, rekavši:» Mislim da se i Hrvati i Bošnjaci i Srbi trebaju u Sarajevu boriti za svoje interese, kao glavnom gradu BiH», navodeći kako su današnji odnosi velikim dijelom rezultat pogrešne procjene o tome što Hrvatska može učiniti kako bi pomogla BiH i Hrvatima koji u njoj žive.

Na tom pravcu je stav Ive Banca:»Što se Hrvatske tiče, najbolje što može učiniti je – stati daleko od Bosne i Hercegovine, jer sve ono što smo mi tamo radili – naše vlasti i razni drugi predstavnici javnog mnijenja – mislim da je doprinijelo današnjim problemima. Biti na istoj liniji sa Dodikom i Beogradom mislim da nije neko dostignuće».

Vesna Pusić je bila protiv deklaracije i miješnja u unutrašnje stvari BiH, reagujući prije i tokom saborske rasprave:» (...) određeni ljudi u HDZ-u na neki način zavide Srbima u bh. entitetu Republika Srpska koji 'nemaju partnera' na tom dijelu teritorija (...) Hrvatska sve vrijeme aktivno pomaže Bosnu i Hercegovinu, ali to radi sa 'figama u džepu' (...) Mislim da bi Hrvatska više mogla pomoći sebi i BiH tako da se postavi kao partner BiH (...) ne smije se dozvoliti da Hrvati iz BiH ili bilo ko drugi budu taoci jedne stranke (...) tu nema pluralizma, niti mogućnosti (...) ne vidim da je biti Hrvat politički program. Biti pripadnik jedne nacije ne može biti politički program (...) čini mi se da Bošnjaci već imaju tu slobodu».

Ivan Pernar se u saborskoj diskusiji posebno pozabavio Čovićem: «Je li moguće da dok hrvatski narod nestaje iz BiH, on gradi vilu, hacijendu, koje se ne bi posramili ni narko bosovi u Kolumbiji (...) je li moguće gospodine Brkiću (Milijan, predsjedavajući – op.a.) da se mijenja tok rijeke da bi prolazila kraj vile jednog čovjeka (...) Sram vas može biti, skupa s cijelim HDZ-om». Brkić je uzalud pokušavao utišati Pernara, pa ga je saborska straža izbacila iz sale.

Ali nije sankcioniran Zlatko Hasanbegović zbog vrijeđanja jednog od šefova susjedne države, Željka Komšića, kojeg je okarakterizirao kao:«titoističkog, mahalskog, uličnog demagoga, prodavača magle i ruštelja BiH».

Narod, manjina, dijaspora, dvodržavna nacija

Izborna regulativa RH zahvata u prostor BiH. Bosanci i Hercegovci koji imaju i hrvatsko državljanstvo glasaju za vlasti i u BiH i u Hrvatskoj, što je apsurdno po sebi, a mogu biti birani i u Sabor RH. Sada imaju tri zastupnička mjesta. U Hrvatskoj se BiH smatra važnom izbornom jedinicom. Zagreb tako bh. Hrvate tretira kao dijasporu, time i kao manjinu, čime osporava njihovu konstitutivnost, kao autohtonog bh. naroda.

Čović, kao jedan od šefova bh. države, uredno je glasao na izborima u susjednoj zemlji. Mogao bi tamo biti i sabornik, kao što je to Božo Ljubić koji je i predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora u BiH kao izraza hercegbosanskog resantimana. Željana Zovko bila je ambasadorica (pardon, veleposlanica) BiH, a sada je zastupnica Hrvatske u Evropskom parlamentu. E, pa budi pametan.

Naizgled, u odnosu Hrvatske prema Hrvatima u BiH vlada pravno-politička konfuzija. Ustvari, radi se o starim pretenzijama.

Nešto od tih historijskih namjera je u Ustavu Republike Hrvatske. U preambuli piše da su korijeni hrvatske državnosti, između ostalog, i, "u osnutku Banovine Hrvatske 1939. kojom je obnovljena samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji". Ta Banovina je trebalo da zahvati komad BiH, na osnovu dogovora srpskih i hrvatskih nacionalista (Cvetković-Maček), koji nije zaživio. Usprotivila se velikosrpska strana, u oktobru te godine je ubijen kralj Aleksandar, Kraljevina faktički prestaje postojati u aprilu 1941. Ali, fantomska Banovina postala je državotvorno uporište u Ustavu RH.

Tu nije kraj. U čl. 10 Ustava RH stoji: "Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske". To znači miješanje u unutrašnje stvari drugih zemalja, a međunarodnopravno je neodrživo, jer uspostavlja ustavno ovlaštenje za intervencionističku politiku. Hrvatska je ustavom sebi dala za pravo da ureduje u Bosni i Hercegovini radi zaštite ovdašnjih Hrvata. Svašta.

E sad jesu li ovdašnji Hrvati politički ugroženi od BiH (i Bošnjaka posebno) ili je bh. država ugrožena sa hrvatske strane? Tomu treba dodati strateški savez Dodik-Čović spram Bošnjaka i BiH.

Susjedstvo, komšićiluk i bezobrazluk

U vrijeme ove rasprave promovisana je knjiga «Izdaja Bosne» Stjepana Kljujića, negdašnjeg predsjednika HDZBiH i člana ratnog Predsjedništva RBiH. Kljujić je ponovio tvrdnju da je Franjo Tuđman sa Slobodanom Miloševićem dogovarao podjelu Bosne i Hercegovine i naglasio:» Ja tvrdim da je Zagreb krvnik bosanskih Hrvata. Sarajevo ih je dokrajčilo no to je već drugi 'par rukava'», i još: «Šta će mene braniti gospođa Kitarović. To je problem koji je Zagreb stvorio jer oni Bosnu ne poznaju i ne vole».

Franjo Topić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak, jedan od promotora, kazao je žestoku rečenicu: « Kada govore danas neki hrvatski političari čini se da su Vukovar rušili Bošnjaci». Topić je za Kljuića je rekao kako je on jedan od onih kojima je teško naći premca u tome da je Hrvat i Bosanac istovremeno, što je veliki izazov za svakog pripadnika hrvatskog naroda u BiH.

Književnik Miljenko Jergović, u ogorčenju što je Komšić tako izabran, skovao je duhovit novorijek 'komšićiluk' («Komšiluk je zamijenjen komšićilukom»).

Ni Kljujić nije za Komšića:« Ni jednog elementa da bi bio predstavnik hrvatskog naroda, on nema (...) To je uvreda hrvatskom narodu. Oni koji misle da su profitirali, imaće priliku da vide. Vidjećete, samom pojavom Dodika neće funkcionisati Predsjedništvo».

Ima i bošnjački glas na toj liniji. Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Šaćir Filandra smatra: «Bošnjaci znaju i treba da znaju da nije pošteno da oni Hrvatima biraju člana Predsjedništva, njihovog predstavnika. Ovaj potez je besmislen i, rekao bih, nekulturan».

Nasuprot, zastupnik SDP u Saboru, Nenad Stazić o deklaraciji za naš portal, kaže: «To je izraz bezobrazluka i šteti hrvatskom ugledu (...) Da sam u BiH, i ja bih glasovao za Željka Komšića».

Kako bilo da bilo, na Komšiću je da dokaže u trećem navratu kako je inicijativan i konstruktivan državnik. Na to ga obavezuje i konstelacija u kojoj se našao i svojom odlukom.

Za kraj, upozorenje Schwarz-Schilinga nakon pisma Mogherini:»(...)i zvanični Zagreb i HDZBiH rade sve što mogu da bi završili pripreme za stvaranje trećeg entiteta i proglašenje Mostara kao njegovog glavnog grada (...) Njihov konačan cilj nije da BiH i region budu dio Evrope, nego da se stvori 'velika Hrvatska', a posljedično i 'velika Srbija'».

Bosna i Hercegovina je otvoreno pitanje i geopolitičko lovište. Biće sve tako dok se ne uspostavi širok i dominantan bh. politički savez. Takvu potrebu simbolizira dogovor tri stranke - Bosanskohercegovački blok.