Who'll Stop the Rain

Također često pišem o problemima vodosnabdijevanja, suši, žudnji za kišom...

Kada je Melanie nastupala na Woodstocku, padala je kiša.

Publika je svoje zadovoljstvo njezinim nastupom i prestankom kiše obilježila "paljenjem šibica", a ona je nevjerovatnu atmosferu i vibracije koje je osjetila prenijela u antiratnu i spiritualnu Lay Down (Candles in the Rain) koja je već bila "svirana" u mojoj staroj kolumni koja se zvala Oh Happy Day:

Kao i čuvena pjesma Creedenca Who'll Stop the Rain i Lay Down (Candles in the Rain) nastala je u doba protesta mladih protiv rata u Vijetnamu i nekako uvijek mi je padala na pamet kad raja na koncertu "pale šibice".

Kad sam ja bio mali i išao na koncerte u Dom mladih, publika bi "palila šibice" u izuzetnim momentima, kada bi bili dirnuti izuzetnim interpretacijama npr.  gitariste R. M. Točka...

No vremena su se promijenila i renomirani Rambo Amadeus je na vrhuncu svog koncerta prije šest godina u BKC-u zamolio prisutne da, umjesto paljenja šibica ( strogo zabranjeno u današnjim dvoranama!) upale svoje mobitele!

No, kako se tehnologija brzo mijenja, Rambo je bio iznenađen efektom! Pretpostavljam da, kada je nekad prije izvodio sličan efekt, publika imala one starinske mobitele, poput Nokije koju danas jedino koriste starci kao što smo Bruce Dickinson i ja.

No odjednom su se pojavili smartphoni i kad su raja upalila svoje uređaje oduševljeni pjevač je rekao: "Vidi čo'če u Sarajevu standarda - SVI IMAJU I-PHONE!"

Osim oduševljenja paljenjem svijeća / šibica / mobitela na koncertima u posljednje vrijeme se kao malo dijete veselim snimcima napravljenim dronom i koristim priliku da ubacim iste u kolumnicu kao što je bio slučaj kod tekstova Je l' Sarajevo gdje je nekad bilo? i Zašto je stari, sijedi navijač sretan?

Na noć otvaranja SFF-a dron je letio iznad Metalca a mi smo na velikom platnu gledali šta on to snima, mnogi su upalili bljeskalice na svojim smartphonima i "dobio se povratni efekat", nešto čega nije bilo na Woodstocku i Rambovom koncertu.

Uspio sam to loše i smotano snimiti, no prilažem u kolumnu jer ste na takav kvalitet i navikli od mog audio-vizuelnog "SLS logic" studija za koji sam čak i ime ukrao...

(Početkom 80-ih dizajner Mirko Ilić i fotograf Luka Mjeda osnovali su studio SLS. Ime je bila skraćenica od "sporo - loše - skupo")

A kad je krenuo film u kome je glavni lik izbjeglica iz Sirije koji se pokušava snaći u Finskoj i pronaći sestru, sjetih se da sam na istom mjestu prije nekoliko godina gledao filmske radnike iz Sirije koji nas pozdravili, rekli da je kod njih rat, kao i kod nas što je bio, i da se oni vraćaju u svoju zemlju da nastave snimati filmove.

Šta li je s njima bilo, jesu li živi?, pitao sam se nekako gubeći volju da gledam film koji je bio dobar...

Malo sam gledao film, malo zvjezdano nebo s avionima, dronovima i kometama. Bio je to "dan kometa":

Najspektakularnija meteorska kiša na nebu iznad Bjelašnice

I sve vrijeme sam razmišljao o strahotama rata, o tome kako ljudi ne žele rat, kako ljudi imaju potrebu da pale šibice, odnosno svijeće, odnosno mobitele... da pokažu da su prisutni, da ih ima, da su živi...

Ali ko njih pita?

Ko će zaustaviti rat?

I došao do zaključka da kolumnu u utorak, ako je počnem s antiratnom pjesmom inspiriranom kišom na Woodstocku Candles in the Rain... završim (također antiratnom pjesmom inspiriranom kišom na Woodstocku) Who'll Stop the Rain: