Vikend na moru

Piše: Elvis J. Kurtovich

Današnja kolumna biće nešto lošijeg kvaliteta jer, umjesto da vikend provedem pisajući kolumnu, ja sam kukavički zbrisao na more.

Loše je počelo već na početku, kad sam upotrijebio riječ "kvalitet" koja se više koristi u mesnoprerađivačkoj industriji nego u opisu književnih formi.

Praktični savjeti za "vikend na moru":

Kada želite imati što manje stvarčica za ličnu higijenu ponesite samo kaladont. Kaladont je čudestan proizvod sa mnogim anti-svojstvima. Mnogi kaladont stavljaju na ranice, bubuljice...

Kaladont meni kad idem na kratak put služi kao sapun, pjena za brijanje, a primijetio sam da mi poslije brijanja sa kaladontom nije potrebna nikakva kolonjska voda, nikakav "aftershave"! Sapun, pjena za brijanja i aftershave u jednom!

Za šta ono još može da se koristi kaladont? Ah da, sjetio sam se! Kaladontom možete i oprati zube i možete ga koristiti kao kaladont! :) :) :)



Drugi savjet:

Koristite granični prelaz Unka, koji je u turističkoj sezoni "pravi granični prelaz" i mogu ga svi koristiti! Iza Žitomislića, možda kilometar iza najjužnije džamije na putu, piše lijepo na putokazu gdje se ide na taj prelaz.

Pređete most, vozite desnom obalom Neretve još desetak kilometara, prođete pored jednog malog stadiona (kojeg nemojte potcjenjivati jer na njemu igra prvoligaš GOŠK iz Gabele) i izađete pravo u Metković.

Tu su nama i pri dolasku i pri odlasku policajci samo mahnuli da prođemo! Petak oko 18 h - 2 minute zadržavanja na granici (kontrolisali su auto ispred nas) , nedelja oko 18 h - nula minuta zadržavanja na granici! Kad pređete granicu imate odmah most kojim se u Metkoviću vratite na lijevu obali Neretve!

Treći savjet:

More je ćudljivo. Klonite se avantura. Isto kao što su naše novine pune naslova: "Pokosio trojicu ispred diskoteke kosom za livadu" tako su i tamošnje novine pune naslova: "Talijan u sandalama krenuo na Velebit - spašavala ga gorska služba" ili "pronašli dušek - za češkim turistom nestalim u buri još se traga".

Zna se dokle se smije plivat i zašto su bove na plažama postavljene. U slučaju grča, ili nevremena, ili jake struje koja plivača vuče od obale, za bove se uvijek možete uhvatiti i tražiti pomoć sa obale.



Slučajno sam na plaži čuo jedno dobro vaspitano dijete koje je roditelje pitalo smije li daleko otplivati: "Babo, babo, smijem li plivat do tespiha?"

U čemu je tajna fasciniranosti morem?

Sva živa bića vuku porijeklo iz okeana. Svi smo mi djeca mora. Štaviše, atmosfere na zemlji nije bilo i proizveli su je praistorijski mikroorganizmi u morima. Eto zašto je i danas odmah dobra atmosfera u društvu čim odu na more!

Slično je sa obožavanjem sunca. Mi smo djeca sunca, sunce nam daje život, kad nema sunca mi smo depresivni, kad ga ima mi dobijemo čudnu želju da se izlažemo suncu, i nekada pregorimo u toj želji što se meni ovaj vikend na moru naravno nije desilo jer sam na vrijeme pobjegao u hlad/kafanu (nepotrebno precrtati)!

Ima ljudi (zovu se nudisti) koji toliko obožavaju sunce da se ne osjećaju ugodno ako između njih i sunca ima ikakva prepreka, ikakav mali komad tkanine...

Evo šta sam ja ufurao i zašto sam nakon kupanja u moru toliko opušten da me nije briga ne samo za kolumnu nego i za mnogo važnije stvari...i da mi je sve...haha..."ravno do mora"... Posmatrajući zadnjih pola vijeka svoj organizam ja sam zaključio da u momentu prvog sezonskog ulaska u more dođe do jedinstvene hemijske reakcije.

Sva negativna energija koja se skoro godinu dana skupljala biva neutralisana i "isisana iz tijela" uz pomoć jedinstvene terapetske otopine koja je u moru.Kakve su to soli, minerali, alge pojma nemam ali znam da sam prilikom samog puta na more i prije tog istorijskog "prvog kupanja" nervozan ko pas!

Uvijek se neko mora čekati, uvijek je neko kašnjenje, sunce zalazi, mi smo u autu pored mora...ali još se nisam okupao! Uvijek prijeti neki udes zbog kojeg kolona stoji, uvijek se pitaš "šta je sa onim oblacima"... Naravno tako je bilo i ovaj petak kasno popodne... Predugo smo se vozili, fulili i otišli na jednu plažu gdje je sunce već bilo zašlo, upali smo u dio puta gdje je more daleko i već mi se smješilo "ili noćno kupanje ili ništa"

I u posljednji čas, oko 19.30 uspio sam se po prvi put okupati i osušiti na suncu!  I od tada sam sretan čovjek!



Ako ste slični meni i ovo "prvo kupanje u moru" vam je nešto o čemu maštate cijelu zimu i poslijeratnu izgradnju nakon zime - znate šta vam je činiti:

- napravite pripreme za brzinsko ispaljivanje u petak iz Sarajeva u fazonu ekipe Ferarija kad mijenjaju gume na bolidu.Nikakve kupovine lubenica i sličnih gluposti na koje vas nagovaraju žena i djeca!
- Kupaće gaće su na vama, peškir i papuče u autu.
- Čim prođete Opuzen, bez obzira idete li lijevo ili desno, silazite do mora u prvom mogućem mjestu za kupanje.Ako će biti sunca još sat-dva može biti i drugo ili treće moguće mjesto...
- Kupate se, istresate negativnu energiju, odnosno u ritualu poklanjanja bogu mora prinosite svoje tijelo kao žrtvu (neplivači neka pripaze dokle će zagaziti da bukvalno ne bi svoje tijelo prinijeli kao žrtvu....)  

Tek onda, kada je došlo do hemijske i kakve li sve već interakcije, idete da tražite smještaj, lubenice i ostale manje bitne ili sasvim nebitne ovozemaljske stvari...

Tu i tamo se i pomisli da bi trebalo početi pisat kolumnu, ali ta misao ne traje drugo... Ukloni je ideja - kad se vratim u Sarajevo napisaću nešto o Olimpijadi koju sam inače gledao samo par minuta na trajektu... :) Nek sam se ja okupao, a briga me za kolumnu i njenu... kakvoću!