Učitelj pop-kulture

"Don't Follow Leaders,Watch Your Parking Meters“
(Bob Dylan, Subterranean Homesick Blues, 1965.)

"Nemoj slušat šta ti kažu lideri i vođe, nemoj slušat šta ti kažu popovi i hodže,
Samo 'Đerdan' na radiju ti odvrni jače, i poslušaj Gljivine tiražne pjevače "
(Elvis J. Kurtović, reklamna pjesma za kampanju predsjedničkog kandidata Nazifa Gljive, 1990.)

Piše: Elvis J. Kurtovich

Ja sam se u zadnje vrijeme malo ufurao da dijelim nekakve savjete, solim pamet čitateljima, ja k'o fol svašta nešto znam... Dajte papku kolumnu i on vas više neće pustiti na miru... A slično je bilo i sa radio-emisijom. Čim sam skontao da me niko ne sluša – odmah sam je privatizirao u live-show tipa Imate li koga u...

Daidžić mi polaže vozački ispit – ja odmah u program svoje slušatelje pitam: "Imate li koga u Komisiji?"

Umjesto da se bavim aktuelnim društveno-političkim temama, moje emisije su imale teme tipa "Gdje da nabavim ćumur za zimu?", "Imate li koga na Trećoj Internoj?", "Šta da radim sa certifikatima?“

Eto malo sam se u uvodu samokritički osvrnuo na svoj dosadašnji rad i odlučio... da ništa ne mijenjam i nastavim isto kao i do sad!

Znači...

UZMITE OLOVKE I PIŠITE!

Popularna kultura mora da uđe u obavezni školski program. Nedavno sam bio u društvu obrazovanih tridesetogodišnjaka. Znaju sve o kompjuterima, vidjeli su svijeta, ali kad sam ih pitao koje su filmove od Fellinija pogledali ispostavilo se da u samo jeli lazanje u talijanskom restoranu Fellini... Umjesto Fellinija, Hitchcocka, Hendrixa... djecu u školi ubiše brojnim sadržajima koje oni jednostavno ne razumiju jer su pisani jezikom od prije 300 godina za publiku od prije 300 godina.

Nedavno sam slučajno naletio na hrvatski reality "Državna matura", gdje profesorica pita da li je neko pročitao nešto od Marulića. Svi se smiju, samo jedan đak kaže da jeste, al' i on se smije... Profesorica koristi priliku da k'o fol đacima, a u stvari onima koji prave program, kroz smijeh kaže da je tema i ideja romana "da glavni junak dobro prolazi na kraju, jer je pokoran i vjeruje u Boga" kao što su svi ljudi u baroku morali da budu pokorni...

Iskrena izjava: Volio bih da budem učitelj popularne (pop) kulture. Da đacima puštam Beatlese, Stonese, da razmisle početnom stihu kolumne, zbog čega je važnije paziti jel' ti isteklo vrijeme na parking satu nego slušanje lidera... itd... Evo kako bih ja učenicima, naprimjer, srednje metalostrugarske škole približio lik i djelo Federica Fellinija:

Ne tražim puno kao učitelj-DJ. Dajte mi laptop, projektor ili veliki TV, i youtube... (ako je konekcija u školi slaba ja ću pričat dok se filmić "ne napuni" ). Neka đaci uživaju, ako im se nešto ne čita ja ću im prepričati. Mogu slušat, mogu i ne slušat...

Naravno, ima stvari koje ni ja ne kontam, možda mi đaci pomognu! Bob Dylan, kad nabraja koga sve ne treba slušati, spominje i nekog Zimmermana... Ko mu je sad taj Zimmerman, nikad nisam čuo za njega... Neki političar?