Učimo brazilski!

Piše: Elvis J Kurtovich za Radiosarajevo.ba

Plasman naše reprezentacije na Mundijal idealna je prilika da vaš nemaštoviti kolumnista "krene u šesnaesterac" sa mislima tipa "eh, gdje bi nam bio kraj kada bi i naši političari bili jedinstveni kao fudbaleri" (Džeku za predsjedavajućeg Vijeća ministara!).

Još kad bih uspio povezati činjenicu da se jedino naša reprezentacija od svih ex-Yu državica kvalifikovala - sa istorijom narodnooslobodilačke borbe, sa odlučujućim bitkama koje su se dogodile u Bosni...Eh što bi to bila dobra kolumna!

Ali šta ću, prošlo je već dosta od utakmice, drugi su autori prije mene uspjeli da se dočepaju brezobrazne misli Moše Pijade "o zemlji koja Bosne nema" i da u nju ubace riječ "mundijal", a meni ostaje samo da zamišljam starog revolucionara kako se pentra po planinama na potezu Neretva-Sutjeska-Drvar i filozofira: "Bosna je naoko mala zemlja...Ali kad bi je ispeglao - bila bi ko Sovjetski Savez!"

I tako... Spremao sam se da napišem visokoumnu kolumnu u kojoj bi analizirao kako su skoro svi naši reprezentativci odrasli vani (Švabo ih je natjerao da treniraju - ne mislim naravno na Ivicu Osima!)...ali zakasnih...

Svi već napisaše sve o utakmici... Ima li nešto što se malo pominje?

Meni je žao starih igrača i selektora koji su stvarali ovu reprezentaciju što i oni nisu imali sreće da okuse neko veliko takmičenje. Ako bude kakvih para od UEFA-e trebalo bi i njih povesti u Brazil. Zaslužili su. Borili su se hrabro, nekada i nesretno gubili, nekada nisu imali sreće sa žrijebom...

Ostaju nam drage uspomene na dobru atmosferu na utakmicama, na to vrijeme kada su se utakmice gledale uz kutiju "Drine" koja je tada koštala 1 KM i bocu "Viškog bijelog" (2 KM)...Na reportera Bahu Topalbećirovića...

Dobra stara vremena...

Dobri stari igrači Barbarez, Salihamidžić, dobri stari selektori od kojih Meho Kodro ostade posebno upamćen!

Kao najprincipijelniji!

Kad je vidio s kim ima posla u Nogometnom savezu - odmah je dao ostavku!

Ili Faruk Hadžibegić!

Tražio javno i transparentno da mu plata selektora bude pet milja!
(odmah su se pojavili komentari: "A zna li on kolika je plata direktora Elektrodistribucije?")

Hajdemo malo o jezičkim zavrzlamama.

Nedavno sam kritikovao jednu reklamu u kojoj se pojavljuje riječ "hektičan". Kod nas ni odrasli nikad nisu čuli za tu riječ, a kamoli djeca kojima je proizvod namijenjen... Pa da danas nešto i pohvalim. Ima reklama gdje se domaćica sprema za Brazil, nabavila je rječnik za učenje jezika i kaže: "U Brazilu se ne govori brazilski nego portugalski...itd..."

E to je pravi pristup!

To je pravo izučavanje "target population" ili kako već stručnjaci za marketing to zovu!

Kad smo već kod Brazila (haha-i u Brazilu!) ovih dana sam na radiju puštao puno verzija vjerovatno najpopularnije brazilske pjesme svih vremena Aquarela do Brasil autora Ary Barrosa iz 1939. Evo po meni najslađe verzije:

Svjetsko prvenstvo u Brazilu!

Moje prvo svjetsko prvenstvo koga se sjećam u životu bilo je ono u Mexicu 1970. kada je Brazil vladao svjetskom scenom.

Bilo mi je tada osam godina. Umjesto da danas lažem kako sam "imao skoro sve sličice iz albuma - falili mi samo Tostão i Banks" odlučio sam da vam ubacim klip ovog ponosnog vlasnika koji je izgleda STVARNO IMAO SVE SLIČICE!

Čega se sjećam sa tog prvenstva?

Sjećam se jedne nevjerovatne varke kada je Pele podvalio golmanu Urugvaja Mazurkijeviču...jao...zar je toliko vremena prošlo?

Učimo brazilski!

Jedna mi je Portugalka opisivala kako Brazilci govore portugalski i svo vrijeme se smijala dok ih je imitirala. Tako se i Nijemci smiju kada imitiraju Švicarce, ili Englezi kada imitiraju Teksašane... Čovjek uvijek nešto novo nauči o jezicima. Malo sam prestar da bih počeo učiti "brazilski", mislio sam da bar tečno ("I speak English liquidly") govorim sve jezike "regiona" ali me jedna namuči... Kako biste vi preveli na bosanski hrvatsku inačicu "pučki pravobranitelj". A?

Ne znate? Nisam ni ja siguran, ali sam siguran da sam, dok sam gledao prilog na TV o pučkom pravobranitelju, čuo kako neko u pozadini prevodi na engleski "ombudsman"... Znao - ne znao strane jezike ipak imam želju da putujem... Eh da mi je za života vidjeti Brazil... A neću dugo... Kako sam opet navalio na cigare, sva je prilika da moja zadnja stanica neće biti kao Zdravku Čoliću Podlugovi - nego Podhrastovi...

Turističke agencije su već počele da kalkulišu moguće cijene aranžmana za navijače u Brazilu, i neka srednja cijena, koja će ovisiti i o gradu u kojemu će naša reprezentacija igrati, je otprilike 8000 KM.

Pa sam već odlučio, da me ni visoki troškovi, ni ekonomska kriza, neće spriječiti da ja ovaj Mundijal ipak gledam u Brazilu...