Šerbedžijin učenik

Piše: Elvis J. Kurtovich za radiosarajevo.ba

Prvo da riješimo dugove iz prošlih kolumni!

Kad sam pisao o Prvom maju ostao sam vam dužan bar sliku sa snimanja spota na Vrelu Bosne. Evo je:

Inače kad su dugovi u pitanju imate one koji se prave budale i čekaju da ih na vraćenje duga podsjetite i napomenete ih. Ima doduše i onih finih ljudi, koji su u manjini, i koji kad god vas vide značajno vas pogledaju i s vremena na vrijeme (kasnije sve rjeđe) kažu: "Nemoj mislit da sam zaboravio, mislim ja na ONO"

Obećao sam vam, kad mi Zenit vrati VHS video rekorder, u kolumni o sarajevskim kafićima da ću postaviti na youtube stari skeč Nadrealista koji je 1984. snimljen u kafiću "Dedan" i u kome se dobro vidi enterijer objekta u kome je moja generacija "propadala umjesto da uči".

Zenit mi je nedavno vratio video, ali ja ne mogu da nađem staru VHS kasetu!
Eto...SAMO DA ZNATE DA NISAM ZABORAVIO, MISLIM JA NA ONO...GLEDAĆEMO TO DA RIJEŠIMO..itd...itd...:) :) :)

Idemo se vadit!

Dragi posjetitelji portala evo vam jedne divne izvedbe pjesme koju moja malenkost nije mogla naći na internetu, pa ju je sama isjekla sa dvd-a i postavila... Eto da i ja nešto tu doprinesem (obično samo uzimam a ništa ne dajem!) Ne zna se ko je bolji-pjevač, orkestar ili publika..:)

(ja sam po običaju najgori - ton mi kasni za slikom..:) )

U emisijici koja je išla u petak dao sam još jedan "kreativni" (od koga je dobro je!) doprinos. Naime u četvrtak sam na koncertu Rade Šerbedžije iz njegove konferanse spoznao da je tekst za "Pjesmu o Bekimu" sa njegovog novog albuma napisao Miljenko Jergović.

I skontao da saradnju dvojice kolumniste našeg portala mora da proprati i treći kolumnista...a to sam, ko biva, ja...

Pustio sam nježnu pjesmu i u instrumentalnim dijelovima ubacivao glas legendarnog glumca Bekima Fehmijua iz popularnih filmova ("pakuj radio stanicu - Nijemci su nam ušli u trag" , "postavljam te za komadira partizanske avijacije -čega?-partizanske avijacije -prvi put čujem da imamo avijaciju -i nemamo... tek treba da je stvorimo.." , "jeste vidjeli nastavniče Munižaba kakav je Sića napravio light show? Nema ovakvog u diskaću? -pakuj sve i nosi kod direktora! Fikretova tetka došla po gramofon!"

Kako biti kreativan? Isplati li se biti kreativan ili se više cijeni kopiranje? Evo primjera iz mog osnovnoškolskog iskustva.

Tema pismenog rada bila je "Moja majka". Jedan učenik je napisao samo jednu rečenicu i dobio je peticu. Rečenica je bila:"Ja nemam svoju majku, a o drugim majkama ne želim da govorim..." Pretužno...

Došlo je novo tromjesječje i nova tema pismenog "Moj tavan". Jedan učenik je napisao: "Ja nemam svoj tavan, a o drugim tavanima ne želim da govorim..."
Dobio je keca.

Tako smo svi naučili da se mora biti kreativan i da se kopiranje ne isplati..:)
Kasnije smo spoznali da se isplati kopiranje i recikliranje samog sebe... Učimo od velikih umjetnika!

Rade Šerbedžija je na koncertu u BKC ponovio jednu priču koju sam čuo prije godinu-dvije u Colloseumu i izvinuo se što će je ponoviti u stilu "Arsen i Balašević su mi rekli - samo ponavljaj konferanse, a oni su veći pjesnici od mene - moram ih slušat!"

Ispričao ju je sa novim detaljima, i oni koji su je znali su uživali, no kako nisam Šerbedžija ja ću vam ovu priču ispričat isto onako kako sam već uradio u nekoj predhodnoj kolumni ili možda u knjizi "Pričice i pjesmice" koju sam vam davno dao na download..:)

Jedna naša drugarica u studentskim danima bavila se poezijom i dobila je davno priznanje na pjesničkoj manifestaciji u Stocu. Sva sretna otišla je tamo da primi nagradu i pročita svoju pjesmu. Prvo iznenađenje je bilo da je jedina prikladna dvorana u to doba bila u sklopu kazneno-popravnog doma i da su publiku uglavnom činili robijaši i nasilu natjerani đaci tamošnjih škola... Drugo iznenađenje bilo je što su mladim pjesnicima dali "po sto maraka nagrade" ali ne i šansu da pročitaju svoje pjesme!  Uslijedio je i bogati kulturno-zabavni program u kome je simfonijski orkestar iz Mostara (od 9 članova) na playback odsvirao "Odu radosti" od Betovena. Zatim je čuveni dramski umjetnik iz Beograda Ljuba Tadić u svom poznatom stilu izveo pjesmu od Maka Dizdara "Modra rijeka".

I baš je pjesma došla do vrhunca kad se desila greška! Prerano je puštena matrica pripremljena za Hanku Paldum i raja su skočila na noge i zapjevala toplu i svima dragu narodnu pjesmu... Lom, vrhunac oduševljenja, a ujedno i kraj manifestacije...

No ipak nije bio baš sasvim kraj... Kad su narodnjaci završili ogorčeni dramski umjetnik koga su prekinuli usred recitacije ponovo se pojavio pred razgaljenim pitomcima KP doma i školarcima! Značajno ih je pogledao i samo rekao:
"E...Valja nama preko rijeke!"