Sedam sretnih godina

Piše: Elvis J. Kurtovich

S vremena na vrijeme odstupim od svoje prgave kolumnističke prirode i tema tipa "zašto u Koreji nema pasa lutalica? (ima u gradu teorija da bi to isto bilo kad bi se kod nas pojavilo janje-lutalica)" i dam neki pozitivni primjer i pohvalim nešto dobro. (Škrto i sa manje teksta nego kad me nešto iznervira – ali ipak pohvalim!)

Davno jednom preporučio sam vam ovu humorističku seriju. Kao i sve dobro – više se ne emituje...

Za ljubitelje rock muzike mogu preporučiti knjigu Sama Sheparda "Kotrljajuća grmljavina - putni dnevnik s turneje Boba Dylana". Dylan se sa šarolikom ekipom punom interesantnih likova i umjetnika povodom 200-godišnjice osnivanja USA uputio 1976. na istok zemlje da drži koncerte uglavnom pa malim salama i u mjestima "gdje su se prvi doseljenici naselili". Cilj turneje je bio da se ispitaju korijeni američkog društva, da se sve to dokumentuje i snimi. Sam Shepard je trebao pomoći oko scenarija, a kako to u životu često biva, stvari su se otele kontroli i film nikad nije završen.

Ostala je zato ova šarmantna knjiga koju čitate sa osmjehom i sjetom... Jer kad prevodi Vojo Šindolić, dubrovački pjesnik i prevoditelj, sjetite se Džuboksa i njegovih tekstova o Jim Morissonu i ostalim američkim pjesnicima povezanih sa rock muzikom...

Kliknite za veću rezoluciju

Šindolić je toliko dobar poznavatelj ove materije (bezvezan sam danas – samo kod mene poezija može biti "materija") da je predavao i na američkim univerzitetima! Ako Shepard napravi neku aluziju koju čitatelj neće primijetiti iskusni prevoditelj Vojo odmah reaguje sa: "stih iz Dylanove pjesme..."

A i naša draga Joan Baez je jedna od junakinja knjige...

Druga stvar koju bih vam preporučio je film "Parada" autora Srđana Dragojevića.  Igra već odavno, ali skeptičan i nepovjerljiv kakav već jesam, nisam pogledao dok mi svi nisu rekli da je dobar... Pa da i ja vama, bez velikog rizika kažem da ga vrijedi pogledati..:) (Ovo je takozvana "zakašnjela kritika" .Možda više i ne igra u kinu.Dobro je da nisam počeo pisati o filmu "Bitka na Neretvi"...)

Uglavnom – ima provala " i za djecu i za odrasle" Mene je npr. nasmijalo što glavni junak Limun ima nekakav džudo-klub "Karađorđe" a na natpisu firme je nacrtan brkati Karađorđe u japanskom džudo kimonu...

Prvi april je dan kad se sjetim rođendana dragog komičara iz djetinjstva Čkalje  ali i rođendana Radio Sarajeva... Napunili smo punih sedam godina, nismo više mali i krenuli smo jesenas u školu..:)

Dozvolite da vam "prvi poslijeratni spiker Radio Sarajeva" evocira uspomene iz tih dana... Grupa entuzijasta, starih prijatelja iz vremena Omladinskog programa, odlučila je da pokrene novu zezanciju na temeljima legendarne radio stanice koja nam je toliko značila u ratu.To je svima nam dragi Radio Zid

I pitali su me: "Šta ti radiš?" Rekao sam da ne radim ništa... Ništa pametno, da budem precizniji... "Bi li ti radio na radiju?" Pomislio sam - super! Radio! Ne moram u odijelu i sa kravatom na posao! Mogu biti i neobrijan! Divno! Rekao sam da ću razmisliti... I razmislio sam... Dvije sekunde... I rekao: "Uraaaa!"

Nakon dvije sedmice isčitavanja manuala od kompjureskog programa koji "vrti muziku" došao je 1. april 2005. kada je valjalo krenuti s programom. Tremu nisam imao jer sam znao da me niko ne sluša..:)  Moram priznat da sam tih prvih godina bio previše emotivan. Kad se nešto pokvari i zaglavi ja bih odmah počeo da psujem, često zaboravivši stišati mikrofonski ulaz...

Vremenom sam ovladao "reporterskom zen-budističkom tehnikom" čiji je najistaknutiji predstavnik bio stari crnogorski sportski reporter Đurković. Ako bi utakmica bila dosadna on bi zaspao, i kad ga probudi slučajno postigniti gol – on bi se opet uključivao riječima "dragi gledaoci izvinjavamo se zbog prekida na vezama..."

Tako i ja – kad krene tišina – ja više ne psujem nego hladnokrvno pustim jingl iz "Otpisanih": "Veze su nam očajne gospodine ministre, Nemci su nam dali zastarelu i neupotrebljivu opremu! Evo molim vas – sad nemamo ni signala!"

Sedam sretnih godina...

Sa prvim i najstarijim saradnikom Dinom evo slavim već 7 godina kako se nismo posvađali!

Ako imam nešto da mu prigovorim - ja to kažem u program pošto znam da on ne sluša moje emisije za koje misli da su dosadne kao i muzika koju puštam, a pretpostavljam da i on radi slično, no ne slušam njegove emisije pa nisam stoposto siguran...:)

Divni slušatelji koji ne peglaju na telefon da im puštamo Halida, nego zovu samo kad je neka nagradna igra.

Predivni slušatelji koji nas ne cinkare Regulatornoj agenciji ako nam promakne neka pjesma "neprimjerenog sadržaja posebno ako su u pitanju slušatelji mlađeg uzrasta". I muzika koja briše sve granice među ljudima. Pjesme poput ove koju je 1963. snimio jazz trubač rodom sa Trinidada Billy Mo:

Snijeg u nedelju me nije iznenadio. Dugogodišnje posmatranje japanske trešnje dovelo me je u subotu pred uglednu Drugu gimnaziju i tamošnje japanske trešnje. Kad će više da označe kraj zime i puste prepoznatljiv ružičasti cvjet? Fino vrijeme već danima, pupoljci spremni, boba fali da krenu cvjetovi...ali one nisu još procvjetale! I sjetim se prognoze - susnježica u nedelju... I pade snijeg u nedelju. Ne neka susnježica nego pravi snijeg tako da smo svi pomislili da je neka prvoaprilska šala.

Pouke na kraju kolumne:

- ne skidati postavu od zimske jakne dok ne procvjeta japanska trešnja!
- pjesma "Snijeg pade na behar na voće" ne odnosi se na opreznu japansku trešnju!
- ova biljka ima u sebi ugrađen neki čip, neki kompjuter. Japanski kompjuter...
- zlobnici će se još dugo načekat da se sarajevska japanska trešnja konačno zezne i da po njenim cvjetovima padne snijeg, a oni izvedu svoj univerzalni zaključak: E NE MOŽE KOD NAS NIŠTA KAO U NORMALNOM SVIJETU!