Prvi maj

Počećemo našu prazničnu kolumnu sa prigodnom svečarskom pjesmom, koja je nekako univerzalna. Svaki Prvi maj će se u njoj naći...

Prošle godine, kada sam u kolumni govorio o 1. maju opisivao sam jedan prvomajski uranak prije petnaestak godina na Vrelu Bosne. Našao sam i sliku sa snimanja tog spota. Nekada - šega i sprdancija, ali danas... draga uspomena!

Karanfil u reveru odijela su mi dala starija raja koja su slavila 1. maj u kafani Šetalište. Među njima je bio i Halid! Taj Prvi maj mi je nekako ostao posebno drag. Kad u prošlogodišnjoj kolumni kažem "Woodstock papaka" ja to radim sa ljubavi!

Kad smo snimili spot na Vrelu Bosne, gdje smo naravno i roštiljali, i igrali odbojke (k'o fol za potrebe spota!) krenuli smoprema Klokotnici pored Doboja gdje smo imali koncert.

Na svakom slobodnom prostoru uz rijeku ljudi su roštiljali. Vidjeli smo sigurno 100 - 200 hiljada ljudi kako proslavljaju 1. maj kako se uvijek proslavljao i kako će se uvijek proslavljat':
a) u prirodi
b) uz roštilj

Nakon rata, siromaštva itd, imali smo hit album sa kojim smo punili dvorane. Svako od nas mogao je da mjesečno da zaradi 1000 maraka. Možda najbolji dani tek dolaze za naš rock and roll?

Drage uspomene...

Evo Suline pjesme u kojoj se pominje "roštilj i odbojka" , za koju smo snimali taj izgubljeni spot na Vrelu Bosne za 1. maj:

Razmišljam o radu... Radim li dovoljno? I šta savjetovati mladima koji sada biraju svoje zanimanje?

Moj savjet je da se danas zanimanja tako brzo mijenjaju na "top listi" da nikakav savjet starijih ne vrijedi! "Dragi sine budi... ovlašteni serviser Vaillant bojlera!"
(zimus kad nam se pokvario bojler za grijanje i kad "obični majstor" nije znao popraviti i dok smo čekali "ovlaštenog" uvidio sam vrijednost tog zanimanja)

Ali... ko zna... Stariji ne mogu znati šta će biti cijenjeno za deset godina. I uvijek mladim ljudima ispričam kako je prije 40 godina moj rođak upisivao elektrotehniku, a moja mu majka govorila da bi bolje prošao sa građevinom!

"Ne možemo mi sine sa Japancima u elektrotehnici da se takmičimo! A ako završiš građevinu - zaposliš se u Hidrogradnji - odeš kao mlad par godina u Irak, Libiju... i kupiš sebi stan!"
(u međuvremenu je, naravno, došlo do kompjuterskog buma i moj rođak već odavno živi u "Silicijumskoj dolini")

Klasična muzika za kraj kolumne:

Navodno je poznati kompozitor Vivaldi u svom komšiluku imao jednog verglaša koji je po cijeli dan okretao točak svoje muzičke kutije i tako privređivao sebi za život. Slavnog kompozitora počelo je da nervira kad su se verglašu točkići na toj skalaremeriji nešto poremetili i kad je muzika krenula da malkice zavija.

Nikoga ko ima normalan sluh "to malo falš tonova" ne bi toliko iznerviralo, ali Vivaldi to nije mogao slušati i trpiti! Nije mogao da živi, pogotovu da komponuje uz te grozne zvuke!

Došao je verglašu, doveo mu majstora i rekao:"Ja više ne mogu da te slušam, evo majstora koji će to popraviti - ja plaćam, i častim te!" I kada je majstor popravio vergl, jedan dan je maestro Vivaldi u šetnji navratio do komšije verglaša da vidi kako je starac zadovoljan sa popravljenom muzičkom mašinom.

Sve je funkcionisalo besprijekorno, samo je cijena za posjetioce sada bila dva groša, umjesto jednog groša koliko je donedavno tražio da mu se ubaci! Slavni kompozitor je upitao šta se desilo, otkuda tanova cijena verglanja, a verglaš, koji je jednom rukom okretao mašinu, drugom rukom mu je samo pokazao na natpis na kojemu je pisalo:

MUZIČKI SUPERVIZOR - VIVALDI!