Ovom čuvenom košarkašu koji je nakon niza problema, najviše zbog povrede kičme morao završiti karijeru, priređena je spektakularna oproštajna utakmica protiv njegovog "drugog kluba" - Reala (ne onoga iz San Sebastiana!)

I stvarno je bilo lijepo, njegov prijatelj Davorin Popović otpjevao je pjesmu Mirza, hvala ti  koja je zbog groznog razglasa u Skenderiji i odjekivanja nama na tribinama zvučala kao Mirza, plati (kao da su njih dvojica u nekom ugodnom kafanskom druženju, pa zovu konobara da naplati)

Kindže je malo ušao u igru, odigrao nekoliko revijalnih minuta koliko je mogao, i ispraćen ovacijma završio svoju blistavu sportsku karijeru.

No, kako sam kao odrasliji čovjek kasnije doznao, na sastanku u KK Bosna jedan neupućeni član Uprave, čovjek "iz privrede", izašao je s genijalnim prijedlogom da Delibašić odigra cijelo poluvrijeme!

Na šta mu je Kindže gutajući usput tabletu protiv bolova odgovorio:

"Je li ti hoćeš od mene STVARNO DA SE OPROSTIŠ?"

Tema dana - Oproštajna turneja

Najnovija prevara koju sam smislio zove se "oproštajna turneja".

Mislim da je legendarni fudbaler Pele to patentirao. Vješti advokati koji uspjevaju izganjati da kompanija Apple može tužiti svakog proizvođača koji kopira dizajn njihovog iPhonea (Apple patentirao pravoguanik - pišu zlobnici na forumima) trebaju izganjati da i Pele dobije procenat od patenta na "oproštajnu turneju".

Kad sam bio mali često su i popularne grupe išle na "oproštajne turneje" i ja sam, kada bih u Domu mladih gledao njihov posljednji koncert, suznih očiju govorio sebi: "Kako je ovo tužno! Mali Elvise, kad porasteš i postaneš rock zvijezda, nemoj nikad ovo raditi svojim obožavateljima!"

No, nakon skoro 40 godina sam se PREDOMISLIO!

Kad se mnogi izvođači nakon svojih oproštajnih turneja i koncerata predomisle i nakon što "vide da ne mogu bez publike koja im tako mnogo znači" - tako ću se i ja predomisliti nakon svoje oproštajne turneje!

I dobra je stvar što moji obožavatelji znaju da sam varalica - pa NIKO NEĆE PLAKATI na koncertima!

Međutim kako sam ja "varalica s obrazom" ne bih krenuo na Oproštajnu turneju (A da stavim navodnike na plakat? Da ipak onim obožavateljima koji sporije kontaju a emotivni su - dam mali "mig" da ne plaču? ) bez Oproštajnog albuma.

Hm... a otkud meni Oproštajni album?

Uh, veliki je to posao, jedva sam uspjevao to napraviti dok sam bio mlad i lijen, kako ću sada kad sam star i lijen?

(Mogao bih napisati pjesmu Star, umoran i lijen. Niko neće skontat da sam preradio za moj lik pjesmu To Be Young, Gifted and Black od Nine Simone)

Evo šta je moj "kad god možeš - lezi" um skontao:

Kako mi se ne piše ova kolumna i kako mi se ne pišu nove pjesme, spojit ću te dvije "neljubavi" u jednu! U kolumnama ću početi praviti "nacrte, prednacrte, akcione planove... pjesama za Oproštajni album nakon koga bih mogao svjetla obraza krenutu na oproštajnu turneju".

A1 pjesma na albumu bila bi blues kompozicija s pretencioznim i prijetećem nazivom čiji sam "idejni nacrt" dao u prošloj kolumni:

Vidjet će oni koga su...

E sad šta će dalje biti na albumu pojma nemam.

Kažu da je početak najteži, no ja sam drugačijeg mišljenja. Meni ništa lakše nego nešto početi i onda drugom uvaliti da nastavi!

"Ajde ti - meni se ne da..." (Dobra ideja za pjesmu! Mogao bi je neko od vas nastaviti pisati... Npr. da početak pjesme bude: Već kad dođe srijeda - radit' mi se ne da...)

Evo jednog primjera kako ja razmišljam i zašto tako malo radim.

Kada god prolazim kroz Donji Vakuf i vidim onu nezavršenu sportsku halu ja se oduševim!

Nikad neće biti dovršena i nikad neće praviti milionske gubitke kao ostale sportske dvorane!

Ona me podsjeća na moje nenapisane pjesme koje bi nisu napravile nikakav zijan u životu, zbog kojih nisam gubio godine na fakultetu, razbijao se u saobraćajnim udesima na turnejama...

Uglavnom, već sam se ohladio od ideje "oproštajnog albuma i turneje" - ali moramo nešto sklepati za kraj kolumne!

Na toj Oproštajnoj turneji pjesma kojom bi završavao koncert zvala bi se

Nešto lijepo za kraj

Kao mali sluš'o sam ploče

(gramofon nije bio neki hi-fi)

kao zadnja na B strani išla bi uvijek

neka lijepa pjesma za kraj

Bruce Lee je znao lijepo završit'

svoj film Veliki zmaj

A Željka Bebeka umori kofer

pa ne smisli Selmi ništa lijepo za kraj

Pri rastanku papak obično udari ženu

nakon murije sudija krivičar "odsvira kraj"

no zaboravi šljagu od bivšeg dečka

nisam ja čovjek taj!

Zadnja pjesma na mom zadnjem albumu

Govori o tebi znaj

Tjeraš me ali molim te pusti

Da kažem ti nešto lijepo za kraj.

I tako bih se ja na lijep način (takav je utisak - u pjesmi se stalno pominje riječ "lijepo", mada je sama pjesma, kada se gleda umjetnička vrijednost - grozna) oprostio od svoje vjerne publike. Ovim oproštajnim albumom i turnejom bih se izvinio ljudima koji me vole. Dugo godina im nisam pisao pjesme ogorčen zbog nepoštivanja autorskih prava.

Nisu oni zbog toga krivi i nisu zasluživali da im godinama na pitanja: "Elvise, kad će kakva nova pjesma?", odgovaram: "Kad mi platite ono što sam vam do sada napisao - dobit ćete novo!"

Umjetnost ne bi trebala biti povezana s materijalnim dobrima i prema dragim obožavateljima bih trebao imati isti odnos kao i prema dragim kokama.

Ja sam njima davao svoju ljubav, a nikad ništa nisam tražio od njih da mi daju za uzvrat.

Znao bih samo ponekad da im, k'o fol slučajno, kažem: "Moj princip je davati cijelog sebe dragoj osobi, ljubav i tako to... A ako se ta draga ženska osoba sjeti da me počasti, osjećao bih se lijepo, bio bih sretan... al' eto - nije obavezno... Ko me počasti - počasti!"