Omoti ploča

U predhodnim kolumnama svoje vjerno čitateljstvo naučio sam nekim izrazima koji će im dobro doći u svakodnevnoj komunikaciji i "pehlivanjenju".

Mislim da smo već uvježbali korištenje fraza "e, da si mi juče došao..." i "znaš šta bi ti meni mogao uraditi", a još moramo poraditi na upotrebi termina "mislim ja na ono".

Naime, mnogi moji učenici shvatili su da ne treba previše bježati od onoga kome dugujemo pare, prelaziti na drugu stranu ulice, nego, kada se susret ne može izbjeći, vedro prvi prići, ispričati nekoliko šala i tračeva. A, u odlasku zbog žurbe sigurnim glasom saopštiti kako povjerilac ne treba brinuti jer "mislim ja na ono".

Mnogi prerano izgovore tu frazu, prije bježanja zbog žurbe, pa onaj kome dugujete pare ima vremena da vas priupita kada mislite obaviti to na šta mislite.

Naučena fraza izgovara se kada ste već daleko, kao neki posljednji pozdrav, a napredniji učenici vremenom mogu koristiti i "nemoj misliti da je ne mislim da ono", što treba izazvati osjećaj stida kod onoga kome se duguju pare. Kako je mogao i pomisliti da vi "ne mislite na ono"?

No, šta je tu je, moramo ići dalje sa gradivom jer je došlo vrijeme je da naše znanje dopunimo novim izrazom:

"Ti me podsjeti jer ja ću sigurno zaboraviti!"

Naime, nepristojno je nekome reći da mu nešto nećete uraditi pa je puno bolje izvući se trenutnim obavezama i nesretniku kazati da ćete, na primjer, za mjesec dana imati vremena da se pozabavite njegovim problemima.

Pri kraju izvlačenja od obaveze treba reći čudotvornu rečenicu "ti me samo podsjeti, jer ja ću sigurno zaboraviti" i vaši problemi su riješeni!

"Molilac usluge" će za tih mjesec-dva sigurno naći nekog drugog da mu riješi problem. Možda će i on sve zaboraviti, pa naša univerzalna rečenica - "ti me samo podsjeti jer ja ću sigurno zaboraviti" - često dovede do toga da vas taj uopšte više i ne nazove!

Vi me podsjetite, jer ja ću sigurno zaboraviti da napišem kolumnu koja će se zvati

Razvoj automobilizma na Koševu

Ova fascinantna slika Ulice Marcela Šnajdera (nekada Stjepana Tomića) prosto priziva da se napiše kolumna na temu "Razvoj automobilizma na Koševu" ali ja trenutno nemam vremena.

No, za mjesec-dva malo će me popustiti obaveze i napisat ću ja to, a vi me samo podsjetite, jer ja ću sigurno zaboraviti...

Omoti ploča

Ima raje koji vole gramofon i ploče, tvrde da je bolji zvuk nego kod "digitale", a moj jaran ima stari stereo kasetofon pa smo nedavno kod njega na derneku slušali kasete. Povede se diskusija o kasetama.

Današnja omladina ne zna da su narodnjaci imali puno veće tiraže kaseta nego ploča. Dok su rokeri prodavali 3-5 ploča u odnosu na kasetu, kod narodnjaka je bilo obrnuto: 3-5 kaseta na jednu ploču.

Možda je to razlog zbog koga narodnjaci imaju standardnu matricu omota - sliku pjevača! Na kaseti se ne bi dobro vidjeli svi fazoni onih "Pink Floyd omota" ploča.

Jedino se grupa Nervozni poštar odmakla od tog koncepta i sa svojim omotom citirala Pink Floyd , no oni i nisu bili "mainstream" narodnjaci nego više, što bi se danas reklo, "crossover".

Jedan od prvih omota ploča koji je oduševio male rockere s Koševa pripadao je albumu Brain Salad Surgery grupe Emerson, Lake & Palmer. Spoljni omot bila je nekakva sprava za mučenje u kojoj se nalaze glave trojice članova grupe. Međutim, kad iz spoljašnjeg izvučete unutrašnji omot - dobijete poster grupe koji možete zalijepiti na zid ili vrata sobe! Vau!

Atraktivan je bio i omot albuma Thick As A Brick grupe Jethro Tull. Podsjećao je na neke novine koje možete listati! Slično rješenje imao je i album grupe Buldožer - Pljuni istini u oči.

Elvis J. Kurtović: Pljuni istini u oči

Poznati dizajneri omota bili su Roger Dean i grupa Hipgnosis, a na ovdašnjim prostorima naš Sarajlija Dragan S. Stefanović. Posebno mi se dopalo njegovo rješenje drugog albuma grupe Time – "sanduk u kome je nešto upakovano".

Bio je jedan mladi pjesnik iz malog mjesta čije su pjesme objavljivali u Zum reporteru u poluozbiljnoj rubrici "Pisma čitalaca".

Uvijek u tim pjesmama "koka" ga ostavi a on ostaje tužan. I u jednoj pjesmi ide tuga što njegova simpatija odlazi u veliki grad Sarajevo da studira. Pjesma je imala stih koji je otprilike glasio "Tvoje mlado tijelo će iz Park kafane mjerkati najpoznatiji muzičari i dizajneri"!

Dizajneri omota bili su velike face, no mi djeca nismo znali da su oni kod nas bili loše plaćeni za svoj rad.

Poznati umjetnik Mirko Ilić pričao je jednom kako je trebao da odnese rješenje albuma Prljavog kazališta u disko kuću. Pošto je njegovo djelo bilo glomazno i u nekom velikom bloku - odlučio se za taksi. A kada mu je kasnije stigla lova od honorara, skontao je da mu je ona pokrila troškove taksija do zagrebačke Dubrave!

Današnjoj omladini treba objasniti koji je u to vrijeme bio merak pustiti teško nabavljenu ploču, uzeti omot u ruke i čitati tekstove pjesama, imena muzičara...

Uglavnom, u vrlo kratkom vremenu (kraj '60-ih i početak '70-ih), omoti gramofonskih ploča od običnih "pakovanja" postaju prava umjetnička djela. Imaju neki svoj život u paralelnom svijetu "omota ploča".

Kao što priloženi omot grupe Nervozni poštar izaziva osmijeh svakom diskofilu koji je skupljao ploče grupe Pink Floyd, tako se i svaki ljubitelj Vevlet Undergrounda i Andy Warhola nasmiješi na omot grupe Gino Banana. Omoti imaju svoj svijet i život:

Raspisah se o omotima ploča, a kako sada žurim, čekaju me neke obaveze, neću stići da vam opišem kako su nastajali omoti albuma mojih pop-rock sastava, ko su bili umjetnici s kojima smo sarađivali...

Moram vam to ispričati kad budem imao vremena, a vi me podsjetite, jer ja ću sigurno zaboraviti...