Ljepota i zdravlje

Krenimo sa savjetima doktora:

Prije nego što dijagnosticirate kod sebe depresiju i nisko samopouzdanje, obavezno se uvjerite da niste okruženi idiotima. 

Sigmund Freud

Nisam nešto u depresiji, a za okruženost idiotima treba provjeriti... Od kako se pojavio Facebook, za mnoge fine ljude mislim da bi ipak trebali potražiti pomoć kod učenika dr. Freuda.

Primijećeno je npr. kako su konobari u restoranima počeli pitati:

Šta nije bilo dobro s našom hranom?

NIKO JE NIJE USLIKAO?

Jedna od najvećih provala je da većina njih nije u stanju da razlikuje one šaljive i lažne vijesti od pravih pa se popale i komentiraju stvari tipa "okrenuli janje na mostu kod Likovne akademije".

Posebno su pobjesnili na pojavu Mace Diskrecije na crvenom tepihu, kao da ona nema pravo kupiti kartu za gledanje filma, a do kina se može samo preko tepiha...

Neki moji prijatelji s Facebooka smatraju da su prave internet zvijezde, obavještavaju nas kako su kakili, na kom aerodromu čekaju avion, puštaju nam žive prijenose kako voze auto kroz Hrasnicu... a istinske veličine su obično skromnije od njih. Često u posljednjim kolumnama pominjem Woodstock, pa pogledajte ovu skromnu curicu kako opisuje nastanak čuvene istoimene pjesme koju je moja generacija prvi put čula u interpretaciji sastava Crosby, Stills, Nash & Young:

Kad gledam sve današnja ufurane "veličine", uvijek se sjetim priče gitariste Vedrana Božića koji je imao priliku da zasvira s Jimijem Hendrixom.

Mladi novinar lista Džuboks ga je pitao: "Vi ste sigurno svirali ritam gitaru, a Jimi solo?", na šta je Vedran odgovorio: "Ne.. .Podijelili smo solo dionice, malo sam solirao ja, malo on... VELIKI LJUDI SU OBIČNO SKROMNI!"

Učestvovao sam na stotinama rock koncerata i primijetio da su glavni muzičari neprepoznatljivi, a TEHNIČARI IZGLEDAJU I PONAŠAJU SE KAO ROCK ZVIJEZDE! Jednom se navodno Roger Waters prije koncerta svog banda prošetao okolo s majicom na kojoj je pisalo Pink Floyd... i niko ga nije prepoznao!

Zašto se ljudi toliko hvale i gdje se izgubila skromnost, ne samo kod nas nego i šire (što reče jedan moj drug: "Kod nas u Holandiji i drveće ima ego...")?

Odgovor je jednostavan: ZATO ŠTO IM DRUGI LJUDI TO DOZVOLJAVAJU!

Ne dozvolite mi da skrenem s teme Ljepota i zdravlje!

Sličnost između mene i dr. Freuda je da su se naša djela u originalu prodala u mizernim tiražima, ali imamo i određenih razlika. Pošto se meni ne da proučavati ljude i bježim od njih, svoj eksperimentalni rad zasnovao sam na psima. Psi su uz ljude postali isto tako ljigavi (možda su čak i ekstremniji od ljudi kad je ulizivanje u pitanju!) pa sam svoje radove sa psima publicirao u kolumni koja se zvala Elvisov animal planet:

Kad smo već krenuli sa "zdravljem i ljepotom" - koliko je svijet postao za "proučavanje učenika dr. Freuda" govori činjenica da pod pritiskom velikih kompanija videoigrice TREBAJU UĆI NA OLIMPIJSKE IGRE!

Znači zbog love - nešto što je "antisport" postaje sport!

Oni mali cvikeraši koji uništavaju svoje zdravlje buljeći u ekran već zarađuju veliki novac, i tzv. e-sportovi dobivaju svoje rubrike u medijima kao pravi sportovi!

No stručnjaci za "reklamu i spinovanje" znaju i pogriješiti. Kada je bivši ruski predsjednik Jeljcin bio u posjeti SAD-u na nekom prijemu se tako napio da je pao i razbio se, što su fotografi naravno fotografirali.

Bila je to sramota, tužno je vidjeti kako ti je predsjednik pijanac - no suprotno predviđanjima, njemu je popularnost u domovini porasla!?

I kod nas je sve ekstremno, pa se stalno kao "pozitivan" primjer navodi kako se neki otpravnik u Japanu ubio jer mu je voz zakasnio osam minuta!? I stalno se gledaju ovakvi klipovi, kao da i kod nas treba biti ovako:

Prvi dan škole, kada se mediji raspišu o malim Japancima koji čine samoubistva, meni je uvijek bio drag jer ću ponovo vidjeti svoje školske drugarice KOJE SE SADA MORAJU DRUŽITI SA MNOM (a preko ljeta nisu morale!) pa bih najmlađim čitateljima kolumne Ljepota i zdravlje (kao i malim Japancima) preporučio moj pristup!

Djeci danas nije lako, pogotovu onima čiji roditelji nisu rastavljeni. Oni su u manjini u razredu i često znaju tužno priupitati: "Mama, tata... A ZAŠTO VI NISTE RASTAVLJENI?"

A i roditeljima nije lako, nemaju love za rastavu, valja im trpiti jedno drugo...

Osim opremanja djece za školu moraju polako počinjati štedjeti da im jednog dana kupe radno mjesto.

Problem zapošljavanja karikirali su skoro na Facebooku navodnom izjavom jednog od onih koji uzma hiljade maraka da nekog tvoga zaposli na "državnim jaslama":

"Ma krenulo bi bolje to zapošljavanje, i ja bih lično mogao da zaposlim još ljudi... ALI... NEMA RAJA LOVE!" :) :) :)