Karneval u Sarajevu‏

Pjesma za čitanje kolumne nam dokazuje da nam pjesma, koja nam i "nije baš nešto" (malkice nam je "ljigava"), UKOLIKO JE POSVEĆENA OSOBI KOJA NAM JE DRAGA - odjednom postaje dobra, i mi čak u jednom momentu (posebno kada ugledamo djecu od te osobe koja nam je draga) počinjemo s ostalima da pjevamo tu pjesmu "koja nam i nije nešto omiljena":

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Kod komšija na čestitkama

Mi s Radija Sarajevo otišli smo (s bombonjerom!) kod komšija s trećeg sprata - Košarkaškog saveza BiH, da im čestitamo na ovom nevjerovatnom podvigu naših dječaka.

Obećali smo im da ćemo ih sada gledati drugim očima, da više nećemo šutati otpatke pred njihova vrata, parkirati na njihovo mjesto, reklame i gluposti iz našeg sandučeta prebacivati u njihovo...

Generalni sekretar Harun nam je odao priznanje da je najviše podrške da ne odustane od svega dobio upravo od našeg urednika Emira Aletića!

Bilo je još ljudi koji su mu govorili: "Izdrži, Harune! Bit će bolje! Naći ćeš pare...", ali mu je Emir to najviše govorio... jer ga viđa u haustoru skoro svaki dan... :)

Taksista

Neki dan me taksista koji je dežurao ispred bolnice pozdravio sa: "Kako ste, doktore?".

Prvo sam pomislio da me je zamijenio s nekim doktorom koji radi u bolnici, ali se onda nasmijah "jer je u pitanju bila provala".

Naime da bih došao do grada iz svoje baze "iz Fuada Midžića" ja u većini slučajeva idem baš kroz Bolnicu (e sad ide bolnica velikim slovom!) što je taksista koji me svaki dan viđa na glavnom ulazu u Univerzitetski klinički centar Sarajevo propratio provalom za koju je dobio priznanje u vidu mog osmijeha, koji je doduše uslijedio da zakašnjenjem (već sam bio prošao desetak metara pa sam morao da se okrenem i da mu se nasmijem).

Zato što je provala je bila malo komplicirana, a i onaj kojemu je provala namijenjena - malo sporije konta...

Savjeti

Mada sam uvijek u frci i zaostatku s poslom, nađe se vremena podijeliti neki savjet prijatelju na Facebooku...

Karneval u Sarajevu

Zašto sam jadan, nikakav, neispavan (haha - zašto je današnja kolumna JOŠ GORA nego inače...)?

Ja, stariji čovjek koji nigdje ne izlazi, upao sam (ne svojom krivicom) u ludilo izlazaka do jutarnjih sati.

Jedna od mogućih definicija "Sarajevo Film Festivala" je da je to vrijeme i mjesto na kome vidiš drage ljude koje nisi vidio 30 godina... i onda hoćeš da nadoknadiš to što vas je život rastavio... i onda kolumna bude ovakva kakva je danas... :)

Za razliku od ostalih "karnevala" ("Kraljičin" dan u Amsterdamu, Oktoberfest u Minhenu, Velika Gospa u Trpnju itd...) ovi dani nama Sarajlijama su drukčiji... i slatki i iscrpljujući u isto vrijeme. Hoćemo da se družimo s prijateljima i rodbinom, no oni su na odmoru - a mi moramo ujutro na posao...

Gloria

Na jednom od derneka povodom SFF-a "na koje su me odveli prijatelji i rodbina" (jer sam ja stari čovjek koji nigdje ne izlazi!) nakon mnogo godina sreo sam zagrebačku novinarku Dubravku Tomeković-Aralica. Prije skoro 30 godina radila je intervju sa mnom za tadašnji magazin Start, a sada je glavna i odgovorna urednica magazina za žene Gloria!

Oduševio sam se, jer moja snaha čita Gloriju i pitao je "mogu li preko štele da "izađem u Gloriji"?

Znam da nisam dovoljno popularan, ali eto, lijepo bi bilo da me slikaju "da mi poraste ugled kod snahe"...

I tako, smijali smo se, ali ja sam nakon smijanja ozbiljno pohvalio taj list koji ipak u ovo doba žutila i "tržišne ekonomije" nađe prostora npr. za biografiju Jimi Hendrixa i uradi to jako dobro (ne previše u fazonu "Sve ljubavi Jimi Hendrixa"!)

Glavna i odgovorna urednica se pohvalila da su u novom broju odvojili 4-5 stranica za tekst o Vanu Morrisonu!

Suština je u "pomicanju granica" i činjenica da je Van Morrisson dobio nekoliko stranica u Gloriji je obradovalo mene, starog rockera.

Doduše, ja bih, kako sam lažov, samoreklamer itd... da sam na njihovom mjestu stavio naslov:

"Legendarni kantautor koji je dao ime pjesmi po našem magazinu." :)