Kako sam postao nezavisni novinar

Piše: Elvis J. Kurtovich za radiosarajevo.ba 

Postadoh vam ja novinar.

Kao urednik na Radio Sarajevu već godinama sam član udruženja, jednom godišnje izvučem se od revizora tako što izvadim novinarsku iskaznicu, a na granicama kad me pitaju za zanimanje, umjesto nekadašnjeg neuvjerljivog ,,muzičar, šlager-pjevač'' ponosno kažem ,,novinar'' !!!
E moj Elvise...
Zar pod stare dane da budeš onaj što miješa kilovolte i kilovate!?

Nekada bih svaku prepirku s novinarima završio: Šta ti pričaš! Vi ste ubili Princezu Dijanu!!! A danas, po pravilima novinarstva, moram pustiti da se čuje i druga strana, pa ću vam pustiti pjesmu koja implicira da nisu
samo krivi novinari i njihova proganjanja, već da je u pitanju šira zavjera...

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=9UM4W8QuENY{/youtube}

Novinari će se često pohvaliti da je njihov član bio npr. Hemingway - mada je njihova jedina dodirna tačka s velikim kolegom to što su pijanci...

Drugi velikan izgleda nije radio u nekim bitnim novinama čim postoji njegova izreka: "Za tolike godine rada u službi niko me nikad nije pokušao podmititi... Nažalost..."(Mark Twain)

Ozbiljno govoreći, šta bih ja svojim kolegama novinarima mogao preporučiti? Mislim da bi prestali koristiti termin "nezavisno novinarstvo".

Prvo zato što je osnivač i vlasnik medija uvijek neko od koga zavisite. Zavisite od publike, gostiju u programu, regulatorne agencije, oglašivača, lijepog i ružnog vremena itd, itd...

Drugo - ako stalno govorite o nezavisnosti (ili se vaše novine zovu npr. "Neovisne novine"), indirektno optužujete druge da su zavisni. Ako proizvodite "zdravu hranu", automatski kažete da je druga hrana nezdrava...

"Nezavisno novinarstvo"...jednostavno mi para uši kao npr. "čokolada za jelo i kuhanje" ili "film za djecu i omladinu", itd...

Ko o čemu - vojska o skraćenju, one tete o poštenju i novinari o nezavisnom novinarstvu!

Kao "nezavistan novinar" imam još jedan problem.

O većini stvari u životu nisam imao nikakav stav.

Doduše uvijek sam volio da se izjašnjavam pa makar u nekoj raspravi napisao: "O ovom problemu nemam neki stav - ali volim da se i moj glas čuje!" (i uredno se potpišem ispod izjave)

No... Postoje momenti u životu kada morate da se opredjelite.

Da li se priključiti borbi protiv Hitlera ili nastaviti raditi svoj posao?
("ja samo pošteno radio svoj posao šefa specijalne policije...")

Kako da se ja kao nezavisni (neoženjeni) novinar odredim prema piramidama u Visokom? Mlađi novinari iz senzacionalističkih medija tipa "nek igra mečka" su skočili s oduševljenjem na tu temu, a stariji, ugledniji su napisali da je to budalaština i prevara...

Je li dovoljno od mene kao muzičkog urednika samo sa pustim pjesmu Piramida od Divljih Jagoda? Ili treba da budem malo angažovaniji i da vam u svojoj kolumni preporučujem ovakve klipove?

Obratite pažnju na sedmu i osmu minutu :)

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=EGBFsHZGnBc{/youtube}