Ispiranje mozga J. Kurtovicha

Piše: Elvis J. Kurtovich

"Znam ja tebe", reče mi taksista neki dan. "Ti si poznati pjevač od prije rata. Imao si svoju grupu, bio si i na TV... Kurtović, Džo Kurtović, ti si popularni pjevač Džo Kurtović!"

Dozvolite da vam predratni pjevač Joe (Džo) Kurtović u svojoj novoj kolumni evocira uspomene na ta stara vremena.

Ali bili smo mladi

Neko je jednom prisustvovao susretu dvojice staraca koji su pričali priče tipa "... e jest nam lijepo bilo...", a u stvarnom životu znaju se sa Golog otoka gdje su nekad davno robijali zajedno! I kad ih je mlađi čovek, kojemu to nije bilo jasno, upitao kako mogu pričati o "starim dobrim vremenima" – a proveli su ih u zatvoru, starci su mu spremno odgovorili: "Ali bili smo mladi, imali smo dvadeset godina... Naravno da su bila dobra stara vremena!"

Generacije bliske mojoj mogle bi danas da mlađima na neki prihvatljiviji način objasne da smo i mi imali u mladosti "ispiranje mozgova" kao što oni danas imaju, na šta da obrate pažnju, kako da sačuvaju što više ćelija mozga neoštećeno... i da se okanu zezancija tipa upadanja u mesaru i provala: "Poslala me mama da vas pitam imate li mozga?"... jer mesaru koji drži sataru u ruci to i baš nije nešto smiješno...

Ispiranje mozga?

Šta je sve ispiranje mozga? I koje je ispiranje mozga opasnije – kada male Švicarce uče kako su oni siromašni, kako oni imaju samo proplanke, krave i mlijeko od kojih prave čokoladu, ili kada nas uče kako smo bogati svim mogućim rudama, šumama, elektroenergetskim potencijalom...

Bogati svim i svačim, a okruženi neprijateljima izvana i iznutra... :)

I nas i male Švicarce nešto lažu, ali koje je ispiranje mozga opasnije? "Komunisti su imali velike poreze na koncerte.I do 70 posto!" govori u intervjuima jedan naš stari poznati muzičar kome je komunistički režim toliko isprao mozak da je zaboravio da je i on bio član Saveza komunista, pa bi ispravna rečenica trebala izgledati: "Mi, komunisti smo imali velike poreze... itd..."

Strašno me je potresla jedna od rijetkih reportaža iz Sjeverne Koreje. Ta zemlje je godinama izolirana, njihov narod nigdje ne putuje ( a i vođa im se bojao aviona pa je rijetko putovao), njihovi ljudi ne znaju za druge zemlje na svijetu... Poneki novinar koji uđe u Sjevernu Koreju ne može da razgovara sa običnim ljudima, uvijek je sa svojim prevodiocem i pratiteljem koji mu na svaku njegovu želju odgovara: "Ne znam, vidjeću, možda..." a onda se to "možda" uvijek na kraju pretvori u "ne može"...

Ljudi su gladni, sve se ulaže u naoružanje "ako ih neko napadne"... Isti pametni narod kao u Južnoj Koreji, jednoj od najrazvijenijih država... ali... Sjevernim Korejcima više od 60 godina ispiraju mozak sa pričama o "velikom i dragom vođi". Oni zaista iskreno plaču za velikim vođom u socijalističkoj zemlji u kojoj vlast prelazi sa oca na sina itd, itd...

Deep Purple i Dan mladosti

Kada gledate ovaj snimak iz 1977. koji je nama klincima koji smo već slušali Deep Purple i "lagano prerastali oduševljenje sletovima za Dan mladosti" bio ipak više "šega nego veličanstven" zaledi vam se krv u žilama kad pomislite da danas, 2012. ima još ljudi koji polugladni izvode ove akrobacije na stadionima, a njihova braća u Južnoj Koreji gledaju to s tugom na svojim HD Samsung televizorima i razmišljaju kako pomoći rodbini, imaju li kakvu štelu u Jagomiru da ih tamo smjeste... itd...

Kako djetetu kome su upravo malo ispirali mozak pa došlo kući na ručak da roditelji objasne kako su nekad njima ispirali mozak? I na isprani mozak dolazi promjena društvenog uređenja (drug postaje gospodin), pa ratne strahote, poslijeratno siromaštvo, nova ispiranja mozgova..Kako smo ostali normalni?

Eh da mi nije ove pjesme

Poznati pisac Enko Mehmedbašić jednom je to objašnjavao stranim prijateljima koji su sa njim šetali po Sarajevu, gledali ruševine, slušali Enkine priče o ratu... I pitali ga: "Kako ste to izdržali i ostali normalni?"

I Enko njima poče pričati o sarajevskom duhu, kako smo se držali hrabro itd... kad ugleda polugolog čovjeka kako usred zime ogrnut dekom uređuje saobaraćaj na raskrsnici. U ustima je imao limun. Kad su ga auta potjerala sa raskrsnice poče glasno pjevati neku tužnu pjesmu, priđe Enki i začuđenim strancima i zatraži im cigaru. Dok mu je pripaljivao cigaru čudni čovjek sjetno reče Enki: "Eh da mi nije ove pjesme... Načisto bih poludio..."

Tito, Natuzzi, Severina

Ponekad podcijene ludost starog izlapljelog pjevača Džoa Kurtovića i zovnu ga na otvaranje obnovljenog Doma mladih. I voditeljica ga najavi: "Sad će da vas pozdravi jedan od starih rokera koji je nekad svirao u Domu mladih..."

A meni se sve pomiješalo, svirke cijelu noć uz Titovu štafetu sa današnjim Natuzzi sećijama i slikama Severine, šepavi gitarista R. M. Točak uz čiji sam blues plakao u Domu mladih sa današnjim hostesama i livrejisanim portirima, jave mi se moji drugovi s kojima sam svirao a nažalost nisu više među nama... sve mi se pobrkalo, pomiješalo, a hoću da budem fin i lijepo pozdravim današnje političare i "ljude iz privrede" koji sjede u prvim redovima i najzvaničnijim glasom počnem u fazonu svoje stare pjesme "Haile Selasije" govor sa:

"Želim da vas pozdravim ispred Socijalističkog Saveza Omladine Opštine Centar!" i gledam bivše omladince a danas kadrove demokratskih, građanski orijentisanih stranaka kako se smiju, aplaudiraju... Njima je ispiranje mozga u mladosti učinilo isto kao i Džou Kurtoviću pa reaguju slično publici u Banovićima. (Kad je jedan glumac nedavno igrao monodramu koja počinje sa "Hej Sloveni" publika u Banovićama je ustala i stala mirno!)

Usvojiti napuštenu pjesmu

Kako li je sa ostalim, još starijim pjevačima od mene, dali i njih izdaje mozak ispran u mladosti?

Otpjeva li Zlatko Pejaković "Ivo Lola" ili Zdravko Čolić "Druže Tito mi ti se kunemo!" i kako reaguje publika (ne samo u Banovićima nego i u drugim mjestima)?

Znam da je Rambo Amadeus prije desetak godina na koncertu u Slogi pjevao "Računajte na nas" i rekao da je to njegova pjesma. Navodno se autor odrekao pjesme, i Rambo nas je opomenuo što se smijemo dok je on pjeva.

Ja se nisam smijao. Joe Kurtović je volio tu pjesmu kao mali... Rekao je da je on pjesmu usvojio sad otkako je se autor odrekao...

Raja su se vrlo kratko smijala a onda složno zapjevala sa novim autorom – usvojiteljom. Treba mu vjerovati jer Rambo se razumije u autorska prava o čemu govori i ova njegova pjesma: