Ex-Yu zvijezda

Glupo mi je nešto lavorisati "ja sam rock and roll zvijezda" (na njemačkom znam samo reći: "Ich bin ein Rock-Legende") kad to nije istina, a jadno mi je ići na sažaljenje terminima "bivša rock zvijezda", "propala rock zvijezda" (pleonazam - sve su rock zvijezede u nas propale!)... Pa sam skontao nešto što je moderno a dosta istinito.

Zovite me: " ex-Yu zvijezda"

To mi se jako sviđa, malo je kičasto to "ex-YU" a i malo ekskluzivno jer ne mogu ove novokomponovane zvijezde da budu "ex-Yu" ma koliko para imali!

Ko se uvalio da bude "ex-Yu zvijezda" - uvalio se, što reče jedna naša komšinica koja se udala taman u vrijeme prvih barikada i pucanja po Sarajevu: "Ma nek se i zarati - baš me briga... JA SAM SE UTOPILA na vrijeme!"

Vaša ex-Yu zvijezda misli da je prvi utisak najvažniji. Sadašnjeg američkog predsjednika upoznao sam preko jednog reality show programa koji se zvao Pripravnik i često ga noću sanjam kako mi viče: "Otpušten si!" (You're Fired!)

Smijao sam se mladim Amerikancima kako se takmiče da dobiju posao kod Trumpa i šta sve rade da pobijede. Jedna mala je pri zadatku prikupljanja dobrotvornih prihoda na ulici čak prolazniku pokazala sise dok ga je nagovarala da dadne dolar-dva donacije.

Trump: "Zar stvarno misliš da bih ja zaposlio takvu budalu kao što si ti?"

Mala kosooka: "Ali, gospodine Trump, gubili smo, morala sam nešto šaljivo smisliti da pobijedimo!"

Tek kad je vidjela da joj se svi smiju, a Trump je grdi, skontala je da se provalila.

Ja se često provaljujem u kolumnama, pa me poslije stid dok čitam komentare u kojima me grdite. Ali ima onih koji me lijepo naruže, pa mi je lakše čitati kritiziranje:

Elem, kako nas uče ovi show programi tipa You're Fired! (koji je ukrao poentu od starijeg i smješnijeg serijala You are dismissed) - život je takmičenje.

Od malih nogu mene takmičenje ne interesira nego samo druženje, za*ebancija...

Kad smo bili djeca i igrali "lopte do 6", pri rezultatu 5-5 bi se jako zakuhalo, svi bi pazili na odbranu, nestalo bi zajebancije, krenula bi gruba igra... i ja bih predlagao da utakmicu proglasimo neriješenom i završimo.

Ignorirali bi me, i ja bih onda htio izaći...

Tada bi svi - i moji igrači a i protivnici skočili na mene: "Igraj p...o!"

Nema neriješeno, mora se igrati dok neko ne pobijedi!

Kako život jeste takmičenje, sviđalo se to meni ili ne, odlučio sam da koncept takmičenja ubacim u svoje radioemisije. Evo jedne stare emisije iz 2012. u kojoj su se takmičile pjesme, a ne pjevači:

Tražeći ove stare emisije s Radija Sarajevo našao sam i neke stare kolumne i skontao da sam ih počeo pisati prije deset godina!

Da sam bio pametan da zabilježim kada sam počeo -  mogao sam sada slaviti desetogodišnjicu, ali tada sam mislio da ću odmah odustati, da neću ni godinu izdurati pisajući kolumnice...

Skontah da skoro i nema teme o kojoj u ovih deset godina nisam pisao i da mogu sad samo raditi "update" nekadašnjih pisanija!

Sada je vrijeme npr. kada mi često padne na pamet stara kolumna za koju sam snimio i mali film koja se zvala Elvisova ishrana u prirodi:

I kad hodam, ugledam plodove, pomislim na svoju staru kolumnu i poželim da vas opet peglam nekom fotogalerijom ili filmom... No ove 2017. sam "u fazonu minimalizma" i stavit ću jednu jedinu samo jednu sliku iz naše aleje na Koševu:

Utjeha na kraju

Neku utjehu nakon ispadanja iz Europe (odmah neko napisa semantičku vratolomiju:  AIK ti me iznevjeri!) nađoh gledajući prijenos koji je išao poslije:  Željo bar nema kuću usred stadiona kao Široki...

Lijepa kuća, velika, ali teško će je nasljednici jednog dana prodati.

Nema tu spavanjca nakon nedjeljnog ručka...