Elvisova hipi-komuna

Piše: Elvis J. Kurtovich

Ako pratite moje kolumne (još bolje ako ih ne samo pratite nego i čitate) vidjećete da one ne nude nikakve odgovore, nego samo postavljaju brojna pitanja... Možda zato što je nesvjesno, slušajući u mladosti grupu Bijelo Dugme, priučeni kolumnista postao sljedbenik filozofske škole Gorana Bregovića, koji je rekao: "Kao mlad čovjek ulazite na studij filozofije sa određenim pitanjima. A izlazite sa studija sa... JOŠ BOLJIM PITANJIMA!"

Ako ste pogledali video-klipove o korporatizmu u prethodnoj kolumni vidjećete da našim životima upravlja nehumana, vjerovatno vanzemaljska sila. Ona kontroliše korporacije – sprege vlasti, kapitala i vojske u čijim su rukama ljudi od rođenja do smrti i nisu slobodni.

Kako pobjeći od korporacija, njihovog rada u nehumanim tvornicama, kancelarijama u kojima te šef nadgleda, od njihovog obrazovanja, njihove farmaceutske industrije, njihovih medija? (Izuzimajući www.radiosarajevo.ba!)

Poput rimskih robova-gladijatora koji su imali šansu da u poznim godinama dobiju slobodu i žive poput Davida Beckhama onog vremena, i nama se nudi šansa da u zrelim godinama pobjegnemo od korporacije koja nas je strpala u gradove, male stanove i narogušila jedne protiv drugih.

PRIDRUŽITE SE "ELVISOVOJ HIPI-KOMUNI"!

"Elvisova hipi-komuna" je zasada konceptualni projekt i od vas se u ovoj fazi ne očekuje da uzmete vreću za spavanje, motiku i krampu, i bukvalno mi se pridružite..

Za sada je dovoljno samo da pritisnete ,,sviđa mi se" na Facebooku...

"Elvisova hipi-komuna" zasniva se na povratku na selo individua koji znaju da im "zadruga" neće otkupiti poljoprivredne proizvode i da moraju imati svoje male penzijice da bi opstali...

Djeci damo diplome i po 1000 KM u ruke, a svoje stanove u gradu ili prodamo ili iznajmimo podstanarima i tako imamo nešto novca za "komunalije" (naše hipi-komunalije biće puno manje nego u gradu !)

Puna su sela napuštenih imanja. Potrebno je da neki od hipi-komunara uzme zapušteno djedovo imanje na selu, ili ga iznajmimo na duži period od nekog gastarbajtera itd., itd... i polako pripremamo svoj bijeg "od sistema".

Osnovno načelo "Elvisove hipi-komune": Šupcima što manje plaćamo! Potrudimo se da nađemo svoj izvor vode, nabavimo solarne panele, kupimo za 150 KM svoj agregat za struju... itd... itd...

Ne zalijećemo se ko prvi hipi-komunari iz '60-ih, proizvodimo svega po malo, ne fantaziramo o ergeli konja nego se držimo štedljivih koza i magaraca... Umjesto da gradimo puteve kupimo sebi off-road džip i vozimo ga po kamenjaru neregistrovanog...

Ne krademo šumu, nego podrezujemo, kultivišemo, skupljamo slomljene grane... Ne visimo k'o budale na mobilnom internetu po čitav dan, nego samo provjerimo mail (izuzetak je opet www.radiosarajevo.ba).

Ostavimo jedan stan u gradu i tamo povremeno odemo kad se poželimo ćevapa i utakmica Željo - Sarajevo 0:0...

Liječimo se ljekovitim biljem. Ako ne sredimo zdravstveno osiguranje, dogovorimo se da onom ko baš mora na operaciju platimo istu (200.000 KM za novu jetru zaslužuje samo Arsen Dedić!)

Svaki komunar ima prema svojim mogućnostima kućicu ili kućerinu ili sobicu, i ne svađamo se oko toga "ko je zasrao WC šolju" kao korporacijske sluge na "Farmi"!

Mlađi hipi-komunari brinu o starijim, koji kad umru njima ostavljaju rezultate svog hipi-komunalnog rada. Neki komunari bi čak dočekali da im se vlastita, nekad nabijena nogom u guzicu i puštena u život s 1000 KM djeca, pridruže u komuni!

Inače, sam osnivač ove post-punk-hipi komune Elvis u starosti nije samo uživao u fizikalnoj terapiji pomoću motike.

Sjećaju se da je s tablet-računarom i štapom išao pogrbljen za govedima, nešto pričao i pjevušio u mikrofon, snimao zalaske sunca kamerom...

Zahvaljujući tehnologiji do kraja svog dugog života nije napuštao Radio Sarajevo i pisanje kolumni o ribolovu, gljivama, pčelama...