Elvisov kulinarski šou

Pjesma za čitanje kolumne:

Napulj - Sarajevo

Iz TV emisije o putovanjima Nemiran duh isjekao sam za potrebe kolumne dio koji govori o momentima značajnim za historiju sarajevske rock muzike.

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Željko Bebek se prisjeća jednogodišnjeg angažmana koji su Kodexi (jedna od dvije grupe iz koje je nastalo Bijelo dugme) imali na prijelazu iz '60-ih u '70-e u Napulju i okolini.

Pri kraju ovog inserta Željko pravi i jedno poređenje Napulja i Sarajeva tih godina:

Priče iz backstagea

Koncert u BKC-u Sarajevo Big Banda s gostima omogućio je da s kolegama koje rijetko viđam popričam o stvarima tipa - a sjećaš li se ti kada smo ono jednom davno...?

Bila je to rijetka prilika da Fadil Redžić potvrdi ili opovrgne jednu otkačenu priču s pradavne ljetne turneje Indexa. Naime, kako ih je dobro krenulo i "bilo je para" - Bodo Kovačević, kome je dosadilo da ide trajektima na otoke, kupio je sebi gliser pa je do kraja turneje dolazio gliserom na svirke!

(Čega se Fadil sjeća "vezano za gliser" vam neću napisati... Bolje neka vam u glavi ostane slika "Bode u gliseru"... mada nije baš tako bilo... :))

Ono čega se Sejo Sexon sjeća, a Loša i ja smo potvrdili, vezano je za prvo izvođenje pjesme Suada.

Bilo je to 1983. na jednoj od njihovih svirki u Domu kulture Trasa (današnji Meeting point).

Suada je prvi put izvođena kao neka "provala na koncertu", kao neki "humoristička pauza" između ozbiljnih pjesama, nešto u fazonu - e hajmo se sada malo nasmijati...

Haha - tako je i bilo, raja se smijala, a kako su neki počeli iz zafrkancije da plješću, pjevaju i "igraju kolo" - Plavi orkestar je nastavio da je izvodi na kasnijim koncertima...

I kad smo poslije koncerta "sumirali utiske" skontali smo da smo zaboravili zovnuti i Ruleta iz Nervoznog poštara da s "originalnim Fadilom Redžićem" i Big Bandom otpjeva u svom stilu Sanjam od Indexa:

Elvisov kulinarski šou

U današnjoj epizodi moj jadnog kulinarskog šou programa Elvisova siromašna kuhinja pozabavit ćemo se problematikom "zamjene šećera" s nekim neškodljivim zaslađivačem.

Morate razmisliti kako svoje najmlađe "odviknuti od šećera" i zaštititi njihove krvne sudove dok su mali, a i u budućnosti.

Šećer je "kao droga" i ne treba se navići na njega u djetinjstvu. (To naravno ne vrijedi za "bračnog druga". Njemu što više ubacujte šećera i bijelog brašna u ishranu!)

Osim sirupa od javora (Indijanci su taj zaslađivač prenijeli današnjim Kanađanima) ili sirupa od eukaliptusa - izvanredan "zdravi zaslađivač" je i rogač.

O ljekovitim svojstvima rogača pročitajte na ovom linku.

Sve u svemu - ja volim rogač još od malih nogu. To što ga ljudi baš ne cijene (kesica od 100 gr u Bingu košta 0.65 KM), to što je moj komšija iz Brsečina čika Domo na magarcu dovlačio rogač da njime hrani stoku - NE ZNAČI DA ROGAČ NIJE IZVANREDAN!

Eto to sam htio da vam kažem prije nego što pogledate (i popljujete) moj neugledni kulinarski šou Elvisova siromašna kuhinja: