Džangrizavi, stari čovjek

Piše: Elvis J Kurtovich za Radiosarajevo.ba

"Lako je biti underground.
Teško je zaraditi lovu."
Zele Lipovača, gitarista i kompozitor

"Ne krivite ogledalo što ste ružni"
Stara kineska poslovica i doba one dinastije što je pravila vaze i saksije.

Eto mene opet udario po mudrim izrekama i dajem savjete kao da sam neka rokerska verzija Žuži Jelinek.

Negdje sam naletio i na misao "ako krenete da ispunjavate želje vaše majke na sigurnom ste putu da sebi upropastite život...". I stvarno - kada bi ljudi uspijevali ispuniti želje svojih majki svijet bi propao, jer bi postojalo samo jedno zanimanje - doktor!

Ali bi meni i tada majka našla zamjerku tipa: "E moj sine - svi iz tvog razreda specijalisti - samo ti ostade ljekar opšte prakse..."

Krenimo s nečim korisnim. Ako nemate mogućnost da do besvijesti bacate vašem psu lopticu, a on vam je vraća, evo jedne spravice koja bi vam mogla pomoći:

Nakon korisnih savjeta idemo sa nečim beskorisnim.

Mojom kolumnom :).

Počećemo s rubrikom "Nekad i sad" u kojoj se tješimo nebitnostima tipa "danas su banane pristupačnije djeci nego nekada". Danas se puno bolje navija na utakmicama nego nekada!

Nekada je tih mladih vatrenih navijača sa zastavama bilo puno manje na stadionima od starijih navijača koji bi slabo navijali, ali bi zato, nezadovoljni igrom svojih ljubimaca, stalno treneru Muzuroviću vikali: "Fudo mijenjaj!"

Bio sam jednom na utakmici na kojoj je sudija izveo igrače, Nikola Bilić pročitao sastave timova, sve se stišalo da se čuje sudijin zvižduk, kad jedan promukli glas koji je vikao: "Fudo mijenjaj!" zapara tišinu... ON VEĆ ZNA DA ĆE IGRA NJEGOVIH LJUBIMACA BITI LOŠA!

Slabije se navijalo nekada, pa su se i bolje čuli glasovi navijača koji su primijetili da je trener Veleža Sulejman Rebac u žaru utakmice potpuno zaboravio na Džemala Hadžiabdića zvanog Čorba, koji se već dugo zagrijavao pored aut-linije, ali nikako da ga trener ubaci u igru!

Ali zato su tu navijači koji sve vide i koji su probali da trenera dozovu povicima: "Sule, Sule... PREGRIJA ti se Čorba!"

Danas se bolje i organizovanije navija nego prije! Istina je, doduše, da se danas lošije igra, da danas naše timove "na proste sastojke razvaljuju" ekipe na kojima su nekada naši timovi "popravljali gol razliku"... Ali, danas se bolje navija nego nekada... i to mora da se zabilježi!

Danas se političari bolje kritikuju, i s njima se sprdaju i zajebavaju bolje nego što su se nekada zajebavali! Jao šta im rade ovi novinari, ova neovisna štampa, pa onda ovi karikaturisti, pa raja po forumima po internetu... Razvališe ih kritikama, provalama, raskrinkaše njihovu glupost, lopovluk... Uništiše ih!

Prosto uživam da čitam, a nekada nije bilo toliko takvih sadržaja!

Istini za volju - oni to i ne čitaju, niti ih pogađa. Ove moćnike kritika i zajebancija zaboli jedino kad pred sudom njihov advokat krene sa tugaljivom pričom "zbog nanesene duševne boli mom klijentu tražimo odštetu od..." - ali nema veze! Ja uživam da čitam i da ih sažaljevam: "Jao, šta ti uradi nezavisni novinar! Jao, bekane!"

Eto, i to je danas bolje nego nekada!

Današnji moderni BBI šoping centar puno je bolji nego nekadašnja robna kuća "Sarajka"! I puno više ljudi se voza pokretnim stepenicama i liftovima nego nekada!

Istina je, doduše da ti ljudi NE NOSE U RUKAMA NIKAKVE KESE za razliku od nekada, kada su ljudi u "Sarajki" stvarno nešto i kupovali, ali ne trebamo biti sitničavi i takvim razmišljanjima kvariti impresiju kako je i robna kuća danas bolja nego nekada, a ne samo banane, navijanje i zafrkavanje na račun političara...

Ne treba gledati sve crno te, kako savjetuju "The Books of...“ knjige,  i kada se sve raspada treba znati uživati u lijepoj prirodi, treba pronaći ljepotu u nekom potočiću, drvetu, čuti ptice kako pjevaju... U tom smislu preporučujem poslušati ovaj klip, koji će se posebno dopasti onim našim sugrađanima koji, kako je to u Sarajevu čest slučaj sa ptičjim pjevanjem, zbog najezde svraka izbjegavaju otvaranje prozora...

"Nama u našem društvu ne treba kriterstvo nego konstruktivna kritika" - govorilo se u moje vrijeme.

Evo interesantnog tretmana raspoloženih kritičara društva. Serija Džangrizavi, stari ljudi, u kojoj se pojavljuje i moj omiljeni klavijaturista Rick Wakeman, interesantan je i zabavan način da se stari(ji), pametni ljudi narugaju današnjem nepravednom društvu u kojem žive.

Obavezno pogledajte, nakon što vašeg dosadnog psa koji bi se igrao kada vama nije do igre smirite pomoću "univerzalnog bacača loptice", a svoje živce smirite sa bar sat vremena "slušanja pjevanja ptica"...

Prijatno!