Bowie, Šverko i rock arhiva

Dolazi proljeće i valja srediti stan...
Zadnjih godina kad u proljeće krenem sa bacanjem starih stvari iz kuće, dođem do zaključka... DA PRVO TREBA BACITI MENE!

Vrijeme teče. Godine prolaze, a umjesto da diskutujemo o tome, najbolje je da pogledamo ovu izvedbu popularne dječije pjesme:



Vrijeme neumitno teče i sve su nam draže uspomene iz mladosti.

Evo jedne stare rock fotografije ('82 ili '83) koju je danas poznati fotograf, a tada student zagrebačke Akademije - Erol Čolaković Šehić, poslao nekad na izložbu "Rock Arhiva", a sada je pronašao, stavio na Facebook (FB) i poslao mi link:

Hvala ti Erole!

Napadnut sam da izmišljam i fantaziram!
Kad nešto kažem iz daleke prošlosti, npr. da se Lemmy sjeća susreta sa drugom Titom, pa mi ljudi ne vjeruju... Ako ima na internetu (LINK) lako je dokazati da ne izmišljam... Ako nema na internetu - e onda mi treba mi vaša pomoć!

Evo kako je krenulo.

Postavih na FB ovu verziju poznate pjesme koju već dugo vrtim u svojim emisijicama na Radio Sarajevu:

I 'dijaspora', oduševljena pjesmom, pita me: "Ko je Ljiljana Petrović?" I ja odgovaram da je to bila poznata pjevačica, koja je predstavljala našu zemlju na Evroviziji, i koja je, kad sam ja bio mali, uz pomoć ostalih putnika, savladala otmičara aviona!

Znam da su novine pisale: "Naš sistem ONO i DSZ dobro radi, kad i poznate pjevačice sprječavaju otmice aviona!"

Zar je moguće da se niko toga ne sjeća?

Zar je moguće da sam ja to izmislio?
(Kako 'moja dijaspora' kaže „pitala sam Nikolu Borotu, e ako se on ne sjeća - onda si sigurno izmislio!“)

Kad smo već kod pjevačica, upoznao sam čuvenu Radojku Šverko. Mnogo je toga što sam je pitao (recimo, kako su izgledale turneje po SSSR-u, zašto se vratila iz SAD i odustala od svjetske karijere...), ali nekako mi se naviše svidjela priča o Davidu Bowieju.

Bila je 1969. godina, Internacionalni festival u Firenzi. Gospođa Radojka se sjeća da su bili smješteni u jednom dvorcu, da je s Bowiejem bila djevojka Angie (čuvena!), da su bili našli jednu mačku i sa njom se igrali i da su se baš fino družili tih nekoliko dana festivala...

David Bowie je poslije postao superzvijezda, ali ni u jednoj njegovoj biografiji ili intervjuu nije spomenuto gostovanje u Firenzi 1969!

(Ja: "Da li se tada drogirao, pa sve zaboravio?"
Gđa Šverko: "Ne, bio je normalan, nije se drogirao. Baš vedar i ljubazan je bil'. Razmišljala sam, razmišljala... I zaključila... On je to sve zaboravil', jer ga je bil' stid priznat kaj ga je na festivalu pobijedila neka Radojka Šverko!)
:) :) :)

Obišao sam par klubova u kojima je živa svirka. "Route 66" na Čengić Vili (mjesto gdje možeti čuti pjesme Allman Brothers Banda!), pa AG klub (izvrsna svirka Kablova) , zatim "Monument" (petkom jazz, a kažu da je u subotu bio i dobar blues). I svuda dobra atmosfera, nasmijana i vedra lica. Pa me ljudi pitaju nastupam li ikako, pišem li pjesme... Pa ja odgovaram kako sam star, kako je to za mlađe ljude. Pa me jedan momak upita da im napišem neku blues pjesmu.

I ja idem kući i kontam... Koji bi to mogao biti problem da se oko njega gradi jedna pjesma u blues fazonu? I skontam da bi trebalo probati napraviti pjesmu koju bi sa bolom pjevao neki stariji pjevač, a može i pjevačica, a može i duet...

Nisam daleko dogurao, ali vam izlažem ideju pa vi nastavite... :) ("Gdje ja stadoh ti... isto stani... jer ćeš ugazit u...")

To bi trebala da bude pjesma u kojoj pjevač kreće od vlastitog problema u porodici. Preispituje ko je kriv za to (tu bi on i pjevačica s kojom pjeva duet mogli da se međusobno optužuju!), analizira stanje u društvu, nezaposlenost, školstvo, zdravstvo... Potpuno je očajan i nemoćan, ne vidi izlaza iz teške situacije, jedino što može je da pred svima nama glasom Dade Topića-Tom Waitsa-Joe Cockera... krikne na početku još nenapisane i zasada samo zamišljene blues kompozicije:
"Dijete mi se drogira..."