Bajro i Melita

Piše: Elvis J. Kurtovich za radiosarajevo.ba

Imam novu bebu...

To je jedan dobrodržeći sredovječni autić.
Ima 14 godina, ugrađen plin i ako je vjerovati wikipediji rođen je u istom porodilištu u Poljskoj kao i moj jedini auto do sada - peglica.

Peglicu sam vozao u vrijeme kada je moja koreansko-poljsko-američka beba koja ima njemačko srce (Opelov motor) tek sklapana u današnjem multietničko-globalizacijskom stilu.

Peglica mi je služila da u pijanom stanju naveče razvozim koke po kućama, bila je sva izubijana, a nova beba će stajati u garaži, te služiti da svoju porodicu bezbjedno odvezem na godišnji i sa godišnjeg. Tako je radio moj otac koji nije volio da vozi auto (kao i ja), koji je volio da popije (kao i ja), koji je mlad otišao u penziju (tako ću i ja!) i koji je krajem jula umro u 84.-oj (tako ću i ja!)

Njegov je 125 p iz 70-h (čudne li koincidencije) sklapan u istom porodilištu u Poljskoj kao i moj 126 p iz 80-h, kao i moja nova beba (koja tad još nije imala ime)

Auta moraju imati imena!
Ime je sudbina!

Uzeo sam svoj Daewoo Espero u ponedeljak 29.8., parkirao na Ciglanama i 30.8. pošao da ga preparkiram ispred svoje kuće u Asima Ferhatovića, bivša Fuada Midžića.

Smotao se na raskrsnici i pogrešno krenuo na Koševsko brdo.

Tu sam upao u neviđenu gužvu ljudi koji su za Bajram pošli na Bare...Već u Jukićovoj sam morao dvaput da krećem pod ručnom.

Po 15 min smo stajali zaglavljeni... Ljudi picnuti, skupocjena auta oprana, familije sa cvjećem idu na groblje (svi u isto vrijeme, da bi stigli porodično zajedno ručati za Bajram).

Nijednog drota koji bi malo napravio reda oko Bara, što sam ja naravno iskoristio, ušao u zabranu i nekako se iskobeljo sa parkinga gradskog groblja, gdje je nama Sarajlijama manje-više svima "poslednja adresa"...
Svo vrijeme sam se smijuljio i zabavljao. Kad preživite rat i posljeratno siromaštvo kao što smo mi preživjeli - sve vam je smiješno.

I da kao zarđali-novokomponovani vozač opalim nekog mafijaša u džipu, i da on onako dotjeran krene pred picnutom familijom da me bije - ja bih jednostavno pješke pobjegao i ostavio svoju skupocjenu limuzinu od 2500 KM, bez koje sam i dosada lijepo živio, neka je pajserom lupa koliko god hoće!

Ali nije tako bilo...

Kad smo došli kući živi i zdravi, ja svojoj prvoj bebi, na kojoj se vježbam da poput mog starog porodicu bezbjedno odvezem i dovezem na odmor, dadoh ime Bajro.

Ako mi ova prva beba ne dočeka sljedeći Bajram (a umalo da kraj priče bude na Barama!) znači da nisam nizašta!

Prolazi septembar, curi mi godišnji...
Ne stigoh se okupati u toplom Mediteranskom moru, svoje umorno, staro, bolesno tijelo umočiti u ljekoviti konglomerat soli i algi koji me tako opušta...

Papiri za Bajru nikako da budu gotovi. Auto treba odjaviti iz općine Stari Grad i prijaviti u opštinu Centar, a kako se Bajram po starom socijalističkom pravilu "spajanja vikenda" protegao na 3 dana i MUP je sporije radio...i ja lagano pizdim...

U srijedu naveče kupujem sa svojim novinarskim popustom za 35 KM povratnu autobusku kartu za Split i u četvrtak oko jedan sam u Veloj Luci.
Bio sam u Korčuli i u Brni ali nikad u Veloj Luci, rodnom mjestu moje učiteljice Milice Radanović, rođene Padovan, koja nas je učila kako se mi djeca moramo paziti požara i kako se njoj u djetinjstvu desio požar, i kako joj je maćeha skočila kroz prozor kamene kuće i razbila se ( u tom dijelu priče o opasnostima požara se smijala što smo mi djeca naravno primijetili :)

Iz Vela Luke su i Jasna Zlokić i Oliver Dragojević:

Bio sam u uvali Poplat (8 km od Vela Luke) i u Prigradici (13 km od Vela Luke, 5 km od Blata)

Otok Korčula (grčki Korkyra Melaina) je kao i Mljet (Melita) pun vegetacije. Nigdje kršovitih predjela. Manje je "talijanski" od ostalih otoka a više nekako "grčki". Rakija anižeta im liči na grčku metaxu.

Kad ste u unutrašnjem dijelu otoka, npr. u Blatu (koje je prije bolesti koje je napala vinovu lozu imalo 10000 stanovnika) osjećate se kao da ste u Istri.
Ali je južnije i toplije...

Prigradica (koja gleda na Hvar) ima još toplije more nego npr. Prižba (koja gleda na Italiju)

Septembar na Korčuli ili Mljetu je čaroban!

Puno starijih Francuza, iskusnih meraklija, gurmana, poguzija, koji znaju šta je prava riba, pravo vino i pravi meraque!

Kupao sam se svih devet dana svog minimalnog, osunećenog godišnjeg odmora!

Nikad više neću trošiti godišnji na Californiju!
Rekao sam rođaku - svoj brod dovezi vamo!

On se u ovih 17 godina kako je tamo samo jednom okupao (kad mu se sidro zapetljalo pa je morao ronjati da to otpetlja)

U Californiji se voziš dva tri sata da bi ušao par sekundi u jezivo hladnu vodu i raji u Sarajevu mogao reći "popišao sam se u Tihi okean"

Jaka stvar - popišati se u Tihi Okean !?

Ali - okupati se u slanimom jezerima na Mljetu, gdje je Nacionalni park, i gdje je papcima zabranjeno da grade vikendice, e to je istinski meraque dragi posjetioci portala!

Malo jezero na Mljetu

Tu je temperatura mora 4-5 stepeni viša od one na najtoplijem dijelu Jadrana i tu sam pobijedio žalost i stekao snagu za tešku zimu koja me čeka u Sarajevu!

Dragi Bajro - ako budeš prošao vrlo dobrim iduću školsku godinu - vod(z)iću te na Korkyru i Melitu!