30 godina 'Mitova i legendi...'

Pjesma uz koju preporučujem da se čita kolumna uči nas skromnosti. Stari čovjek koji nije imao neki lagodan život ipak je na kraju sretan.

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Jer nekad je davno, makar i nakratko, ljubav malo i njega pogledala i bila dobra prema njemu...

Evo nam i zime, prema nekima najromantičnijeg godišnjeg doba. Tijelo i srce nam čezne za toplotom voljenog bića, po mogućnosti mladog i privlačnog, no kako meni po nemilosrdnim zakonima prirode "pripada neka baba"... ovaj uvod ide u reciklažu (u Recycle Bin)...

Idemo ponovo:

Ističe ova 2014. godina, a ja nikako da u kolumni obilježim jednu godišnjicu. Događaj kojega se treba prisjetiti je proslavljen u februaru 1984. godine, ali eto prođe godina, a ja nikako da napišem koju riječ o tome. Nije samo lijenost u pitanju, pođem je da pišem, ali uvijek iskoči neki važniji događaj poput izbora, poplava, državnih udara, ispadanja Ekrema Jevrića iz reality programa Farma... pa se na kraju uvijek promijeni tema po zlatnom principu novinarstva "piši o popularnima kako su danas kakili, pa makar i ako nisu izlučili neko konzistentno govance neko su samo "malo odvadili"...

A ta nebitna obljetnica koju umalo da i ja zaboravim obilježiti je trideset godina od izdavanja prvog albuma grupe Elvis J. Kurtović & His Meteors - Mitovi i legende o kralju Elvisu.

Prevedeno znači - od bebe koja se rodila kad i ovaj album danas je i posljednji član rodbine definitivno digao ruke i rezignirano priznao: "Gotovo je... Ti se nikada nećeš oženiti..."

Dvoumio sam se treba li istinu o ovom albumu da zapišem dok maglovita i nesigurna sjećanja ne postanu još maglovitija i nesigurnija, ili da sačekam da svi akteri događaju pomru, i onda kada ne postoji opasnost da će me demantirati, ja izađem sa svojom istinom! (Novinar: Hoćete li nam ispričati istinu o tome ? Keith Richards: A koju hoćete od istina da vam ispričam?)

Bilo je tih godina jako teško snimiti album za razliku od današnjih vremena koje Mišo Kovač opisuje riječima: "Danas je lakše snimiti CD nego CT pluća". Kako je jedna tako bezvezna grupa iz Sarajeva uspjela da snimi album, dali nam je pomogao tadašnji utjecajni društveno politički radnik drug Todo Kurtović, je li mi on blizak rod, i mnoga druga pitanja zaslužuju odgovor.

Pogotovo kada je tekstovima tipa "koji su stari rock muzičari bili saradnici UDBE" zagolicana mašta čitatelja koji su se godinama pitali zašto su im određeni antitalenti svojim misteriozno upornim izdavanjem ploča zagorčali sretne dane djetinjstva i mladosti...

Jesam li i ja tako svojim redovnim cinkarenjem kolega koji se drogiraju policiji nezasluženo dobio šansu?

Ironijom sudbine ja danas radim na radiju, i kad u fonoteci naletim na naš prvi album onda uživam u onom jedinom što valja na njemu - a to je omot! Naravno poštujući svoje slušatelje i i pazeći na njihov zvučni ugođaj  - nikad ga ne vadim iz omota... :)

Uglavnom - taj naš prvi album jako je loše ispao. Bubanj zvuči kao "da je pao kredenac", a na jednoj pjesmi nismo ni snimili činele!

Mislili smo - poslije ćemo, ali kako nam je vrijeme u studiju isteklo ostala je takva sirotica zauvijek, pa na albumu umjesto originalnog naslova Djevojka iz snova ima crnohumorno ime Djevojka bez činela!

No povijesno gledajući, uloga ovog albuma je pozitivna jer je on poslužio kao opomena mladim sarajevskim grupama Zabranjeno pušenje i Plavi orkestar da paze kako će snimiti svoje prve albume i da ne budu neoprezni kao Elvisovci...

Kako je snimanje albuma proteklo katastrofalno - takva je bila i promocija!
Mi smo skontali da nam je najbolja prilika Olimpijada, da će tada u Sarajevu biti dosta novinara, a neko od raje nam je obećao dovesti i čuvenog pjevača Johna Denvera na promociju. Čim bi gosti ušli na promociju čekala ih je prva provala - hostese su bile u bijelim zimskim kostimima koje su nosile na ceremoniji otvaranja Olimpijade (Mladen Delić: Pogledajte ove naše lijepe Sarajke!).

No bio je veliki snijeg, mnoštvo drugih događanja u gradu, i od popularnih su nam na promociju došli samo dobri Halid Bešlić i Sneška, pjevačica grupe Aske. :( :( :(

Katastrofa promocije (koju smo neko vrijeme od gostiju uspjevali sakriti) se ogledala u činjenici DA ALBUMA KOJI SE PROMOVIRA UOPĆE NEMA!!!

Ne sjećam se je li kasnila štampa omota ili vinila, uglavnom smo mi uzvanicama lagali da neće dobiti svoj primjerak albuma "jer avion s paketom ploča nije poletio zbog snijega"!? Puštali smo svoje pjesme s kasetofona, na silu se cerekali i glumili dobro raspoloženje, uz licemjerni prilaz uzvanicama "Je li vam lijepo? Fali li vam pića i meze?..." Jao užasa...

Zaključak

Naravno, ja ovaj album uopće ne posjedujem, i neki dan odoh malo na internet da potražim može li se negdje kupiti i koliko bi me to zadovoljstvo koštalo. I evo na šta sam naletio:

Joj, da sam ovo ranije znao!

Imao sam dosta ovih albuma...

I sve podijelio!

A mogao sam danas lijepih para zaraditi... :) :) :)