Zadruga: Pravosudni reality show

Prije nekoliko dana objavljena, a u ovdašnjim medijima još uvijek nekako stidljivo tretirana, u toku je istraga čiji su predmet oko 500 lica i firmi za pranje novca i utaju poreza. Stvar se službeno, zove 'Zadruga', a radi se o najvećoj takvoj akciji u poslijeratnoj BiH. Zasad se navodi da je sijaset firmi koristio fiktivne ugovore  za fiktivne poslove, koristeći podatke studenata koji, najčešće, taj posao nisu ni vidjeli. Stvarna agencija koja to radi zadržava procent, a firmi kojoj je to 'odradila' vraća 'opran' novac.

Već djelimičnim uvidom u taj, hiljadu imena dug spisak, uočavaju se firme potrošači tzv. budžetskog novca: od Kantonalnih asocijacija mladih, preko šefova velikih građevinskih firmi, dijelova velikih holdinga, i 'malih' agencija. Poznatijih imena, velikih lovatora, poluanonimnih sivih poduzetnika, crijevne flore općinskih načelnika i medijske faune. Konci su isprepleteni, ali ih veže jedna nit. 

Ako se kriza izazvana ostavkom premijera Kantona Sarajevo Elmedina Konakovića nastavi – jer su svoje istupanje najavili i još neki članovi SDA – a potraje „Zadruga“, moglo bi se dogoditi da , konačno, otpočne bitka za društvo. Za onaj subjekt, koji su sve političke stranke u borbi za vlast sustavno ignorisale, ali bez njega, društva, nema ni države, ni vlasti.

Konaković, zasigurno nije, znao u šta ulazi kad je napustio SDA. Kazao je može očekivati i hapšenje, te kako nije  zadatak da sačuva one čiji je kriminal razotkrio. Rekavši da su „interesi stranaka prečesto bitniji od interesa društva, zajednice, član stranke danas ima više prava od šehidskih porodica, demobilisanih boraca, najboljih studenata, a mladi se učlanjuju u stranke kako bi koristili te beneficije,“ vjerovatno je potpisao svoj izlazak iz reality showa, ali je možda otvorio Pandorinu kutiju zbog koje Bosna i Hercegovina neće u Evropsku uniju ni u narednih osam godina.

U Bosni i Hercegovini, a najočiglednije u Sarajevu, stvorena je paralelna realnost: nakon nestanka srednje klase, koja je osnov svakog društva, raslojavanje je krenulo u dva pravca. „Gore“, prema bogatima, i „dolje“ prema siromašnima. „Gore“ nema baš previše mjesta: narodni prvaci su spremni ponovo isfabrikovati rat, ako im se barne u nezarađene plate, putne dnevnice i odvojen život. Oni koji su ili bi znali raditi određene poslove, oni koji nepovratno odlaze, zamijenjeni su stranačkim pijunima. Oni nemaju ništa iza sebe, ali za pet godina 'djelovanja', ugledajući se na ode ododzgo, žele obezbijediti egzistenciju. Reality, za ne!?

Tako je nastala u osnovi  besperspektivna, ali i beskrupulozna generacija ogromnih ambicija. Oni su, između ostalog i – „Zadruga“. Generacija bez pobune, kojoj nije preostalo ništa drugo nego da pojede predatore koji su je iznjedrili i zauzme njihova mjesta. Sitni i nešto krupniji šefići, uhljebi po javnim preduzećima, ili vlasnici firmi direktno povezani sa stranačkim instalacijama: oni trebaju biti okosnica novog, zamišljenog društva, koje nema nikakvu vezu sa svijetom, osim sa Erdoganovom Turskom. Dakle, Zadruga.

„Jedini“ problem s tim načinom razmišljanja je što to nije održivo. Ni vječno.

Još dva ili tri slučaja poput Konakovićevog i može krenuti bježanija na sve strane, a može se dogoditi i da se u novembru, umjesto nacionalnog monolita, pojavi još nekoliko lista koje će predvoditi tada već bivši članovi SDA. Mogao bi to biti uvod u jednu sasvim drugačiju sliku Bosne i Hercegovine, zemlje koja će, paradoksalno, započeti svoj razvoj kad se krenu raspadati oni subjekti koji je, deklarativno, najviše zagovaraju.

Patriotizam je utočište hulja, a 'Zadruga', odnosno njeni subjekti su sazdani od materijala čija je glavna značajka da je kriminalac dobar samo ako je „naš.“ Ako se uspije izaći iz toga, ostalo je nešto šansi za ovu zemlju. Ako ne – slobodno se može ugasiti svjetlo. Treba ,dakle, držati palčeve da 'Zadruga' uspije, ali imati nešto i na umu.

Najgledaniji regionalni tv program, reality show u kojem , polupoznati, polurealizirani antropološki nedovršenici i nedovršenice, glume svoje živote pred tv ekranima zove se, gle slučajnosti – Zadruga.  Osim teškog primitivizma, besmislenog urlanja, valjanja po posteljini, 'slučajnog' pokazivanja intimnih dijelova tijela i čupanja za kose – jer šljam preživljava i atomske katastrofe - valja znati da glavne odluke u tom realityju, ko će ostati, a ko otići, donose gledaoci sms-ovima, a operativno, sve vodi Veliki Šef. Koji je nedodirljiv.

Sličnost sa „Zadrugom“ koju će voditi ovdašnji pravosudni organi je više nego očigledna, ali postoji i razlika. Akcija „Zadruga“ će biti onoliko dobra, koliko onemogući  Velikog Šefa, da od naših života nastavi praviti reality show.