Par – nepar

Ne znam vama, ali meš’čini da je ova zagađenost malo i posljedica činjenice da je iz ljudi, nakon što dvadeset i pet godina u sebe nakupljaju prljavštinu i zlo, sve konačno prokuljalo na izvan, pa sad imamo šta imamo: najzagađeniji grad na svijetu, sa crvenim alarmom i indeksom 400. I kako to već obično biva svi smo postali stručnjaci za oneščišćenje i borci za ekologiju.

I u to ime spremio i pakleni plan: nova kantonalna vlast razmišlja o čuvenom sistemu “par – nepar”. Kakav danak neiskustvu! Je li to znak da će se svi paradoksi, sve ovo što živimo, nastaviti još možda i jačim intenzitetom? Za one mlađe, par – nepar je bila jedna od najjačih ubleha s kraja sedamdesetih. Ovisno o posljednjem broju na registarskoj tablici, paru ili neparu, vozačima nije bilo dozvoljeno da voze svoje aute, utorkom ili četvtrtkom, odnosno, parnim i neparnim vikendima u sedmici.

Naime, uoči Titine smrti, kad se golim okom moglo vidjeti da je Jugoslavija malo onemoćala, skontalo se da broj automobila nevjerovatno raste, i da nema dovoljno goriva za to. Evo i nekih podataka iz toga vakta: na cestama je bilo oko 2 miliona putničkih vozila, oko 22.000 autobusa, čak 160.000 kamiona i 19.000 priključnih vozila.

Kad je odlučeno da “tako više ne može”, vlast je odmah bila suočena i sa oko 300.000 zahtjeva da baš njihovo vozilo bude izuzetak od pravila. Moglo bi se reći da je tada nastupio još veći haos, a budući da znamo kako je Jugoslavija završila, ono što stvarno ne treba jeste da se koriste njezini neuspješni modeli.

Ta je zemlja imala toliko toga dobrog. Ali – jok. Naši, izgleda, hoće par – nepar.

Od para i nepara izbile su takve‘revije’, da je i sam Savezni sekretarijat za saobraćaj i veze, kako se zvala nadležna institucija objavio da se “mora preći na drugačije oblike štednje”. Iz ‘baze’ su, recimo, dolazili i takvi prijedlozi da se zabrani da se vozač sam vozi u automobilu, ali se ubrzo shvatilo da je takav prijedlog – imbecilan. Iz, recimo, Socijalističke Autonomne Pokrajine Vojvodine, čiji se sekretar za saobraćaj, zabilježimo i taj detalj, zvao Gerhard Burbach, došao je prijedlog da se uvedu bonovi za gorivo. Jedno vrijeme je i to “radilo”.

Tradicionalno najnaprednija Slovenija izašla je s inicijativom da svaki vozač sam odluči kojim danom u sedmici neće voziti auto. Kad se shvatilo da će se, bez obzira na sve, gorivo morati dodatno kupovati, i to za devize koje su odlazile i za kupnju pojedinih sirovina kojih je tada bilo u zemlji (pšenice, naprimjer) – stvar je valjalo riješiti, najvjerovatnije, nekim novim zaduženjem. I zemlja je propala.

Jedna od glavnih kockarskih igara u toj zemlji, puno prije narastanja industrija igara na sreću bila je jednostavna a možda pogađate, zvala se “par – nepar”. Taj oblik zabave sastojao se u tome da igrači pogađaju zbir serijskih brojeva otisnutih na novčanici. Kakva inteligencija, a? Obično se igralo tako da jedan drži novčanicu u ruci, najćešće je to bio crveni “cener”, novčanica od 100 dinara, a drugi pogađa zbir.

“Zadnja dva – nepar.”

Ako bi pogodio, novčanica bi pripala njemu. Ako ne, dao bi je protivniku i iz džepa vadio novu, gdje bi drugi igrač imao prednost slaganja kombinacija. Ma, kakav casino ili internet poker, to je bila zabava. Vjerujte na riječ.

Baš kao što bi građani voljeli vjerovati na riječ kad je u pitanju 29 novih mjera za bolji život Sarajlija, koje je jučer proglasila nova koalicija. Prvi uslov uspjeha jeste da se definiraju stvari koje su dovele do neuspjeha. Jer, može biti nečija privatna stvar ako misli da su neki od te “šestorke” besmisleni: ali ukoliko smo dali glas za neke promjene, onda ne bismo neprijatnih iznenađenja odmah na početku.

U tom smislu je, valjda, prva izjava novog premijera Kantona, blago rečeno, zabavno obeshrabrujuća: “Sarajevo je izgubilo bitku kada je riječ o nauci, jer ne postoji dovoljno podataka. Ne znamo na osnovu čega tačno donosimo mjere. Izgubili smo bitku i u informisanju javnosti. Američka ambasada je to uradila i odmah probudila svijest građana. Zavod za javno zdravstvo mora na vrijeme reagirati. Njihove web stranice moraju biti bolje. Ne mogu reći da ćemo ove godine imati čist zrak, ali svake sljedeće godine ćemo imati značajno čist zrak”. Završen citat.

Uh. Wow! Majstore, što bi se reklo, jel ‘ par il’ je nepar? Je li Sarajevo otrovano zato što je izgubilo bitku za informisanje, ili zato što su uvezeni automobili s otpada iz Evropske unije, što se dozvolila bespravna gradnja i što u njoj živi uglavnom “sirotinja” i sirotinja, koja loži gajbe i gume? Je li web- stranica Zavoda za javno zdravstvo odgovorna za gradnju tržnih centara i nebodera duž Miljacke, koju su sagradili tajkuni prošle vlasti, pa zamračili ulice i spriječili protok zraka, da sad ljudi nose maske i dišu na škrge? I da li je Američka ambasada zadužena da očisti samo prostor svoje tvrđave, ili ćemo se i mi obični smrtnici moći ogrebati o njihov zrak i crveni alarm? I šta je razlika između “čistog” i značajno “čistog zraka”?

Dakle, za početak rješavanja problema, treba prvo naći uzroke, a onda proučiti nešto iz prošlosti, i pokušati naći rješenje. Nije prvi put Sarajevu da je prekapacitirano u odnosu na infrastrukturu, i da se mora naći model koji nije igra na sreću, već stvar vizije. Sarajevo nije uredio par – nepar, već Kredit za realizaciju Projekta zaštite čovjekove okoline za Sarajevo, odobren 1976. godine u iznosu od 72 miliona dolara. Kao jedan od najvećih projekata u izgradnji komunalne infrastrukture u istoriji grada Sarajeva započet je u drugoj polovini 1977. godine, a njegova realizacija planirana je do 1982. godine. Najveća sreća u tome bila je da ga je vodio vizionar kakav je bio Emerik Blum. I grad je sinuo.

Dakle, da se odmah ne bismo zavijali u crno, potrebno je da se ne nastavi trošenje kredita na plaće u javnom sektoru, i da pare ne završavaju u vilama na Poljinama. I da se ozbiljni ljudi, nekriminalci, uhvate posla. Okvir budžeta Kantona Sarajevo može podnijeti ozbiljne ideje, samo ih treba imati.

Zato se na početku i kaže da ova prljavština i smog nisu došli samo s vanjske strane. Vjerujte da tu ima i nešto s unutrašnje. To vam je kao jin i jang.

Kao par – nepar.