Renault 4: Kako je Mali div postao automobil naše mladosti

Četiri čovjeka prisustvovala su sastanku na kojem su određene grube crte automobila: Guy Grosset Grange, inžinjer zadužen za šasiju; Fernand Picard, direktor sektora za istraživanje; Yves Georges, direktor projekta; Paul Forel, odgovoran za inovacije na šasiji.

Budući Renault 4 morao je biti praktičan, jednostavan za vožnju i održavanje. Na listi specifikacija bilo je navedeno da cijena ne smije biti viša od 350 hiljada starih franaka te je zato model dobio radni naziv 350.

Prva tehnička odluka bila je vezana za odabir šasije na koju će se vezati glavne komponente karoserije. Odlučeno je da se koristi pogon na prednje točkove, a planovi su predviđali da motor ne smije biti veći od 600 kubika niti snažniji od 20 KS.

Dalje istraživanje odvelo je do novog dvocilindričnog motora, ali je Renault 1959. odlučio ostati vjeran korištenom i provjerenom 4-cilindrašu iz modela 4CV koji je modificiran za ugradnju u "super-četvorku".

Prvi originalni detalj novog automobila bila su peta vrata, sa praktičnim sistemom otvaranja. 

Posebna pažnja posvećena je pojedinačnom ovjesu sa hidrauličnim teleskopskim amortizerima urađenom po uzoru na znatno skuplje automobile.

Model 350 preimenovan je u prototip 112 krajem 1959. Imao je tradicionalnu trostepenu mjenjačku kutiju plus "rikverc". Jednostavan oblik karoserije bio je manje privlačan nego elegantne linije Renaulta Dauphine, modela koji je predstavljao standard za dizajnere tog vremena.

Zato su neki "prototip-četvorku" upoređivali sa "ružnim pačetom", baš kao i najvećeg konkurenta – Citroën 2CV.

Došlo je vrijeme dvogodišnjih testiranja, tokom kojih je prvih 14 proizvedenih modela prešlo dva miliona kilometara, što je jednako dužini potrebnoj za obilazak svijeta 50 puta.

Kada je 3. avgusta 1961. godine predstavljen javnosti, Renault 4 donio je revoluciju. Jeftin, zlobnici su govorili "kvazi-socijalistički automobil za sve slojeve", francuska verzija VW Bube, s motorom zapremine 747 kubika.

Prezentacija je bila spektakularna: 200 automobila pod parolom "uzmite volan" ponuđeno je na probu, a priliku za test-vožnju iskoristilo je čak 60 hiljada Parižana.

Izmjene koje su učinjene u naredne 33 godine bile su minimalne kozmetičke prirode, malo tehničkih unaprijeđenja i bogatije opreme, iako ovo posljednje iz današnje perspektive treba uzeti s dosta rezerve.

S druge strane, "vječite" su ostale vrline "četvorke" – izdržljivost, jednostavnost, funkcionalnost, povoljna cijena, niska potrošnja, ali i neki detalji poput preciznog "kišobran-mjenjača" (najprije trostepeni, kasnije dočekao i četvrtu brzinu), te dimenzije vozila (3,66x1,48x1,55 metara).

Umjesto doboša na svim točkovima, kočioni sistem je vremenom unaprijeđen diskovima naprijed, zapremina motora je narasla najprije na 845, potom na 956 i 1108 kubika, dok je u Kolumbiji izrađivan i Renault 4 GTL Master sa 1,3 litarskim agregatom.

Kako je i IMV iz Novog Mesta proizvodio "četvorku", to je ovaj model u bivšoj Jugoslaviji imao status "domaćeg vozila". U Francuskoj je bila popularna verzija dostavnog vozila, dok je krah doživio Renault 6 koji je zamišljen kao "modernija i ljepša verzija četvorke". 

Nažalost, tačku na priču o najuspješnijem francuskom automobilu svih vremena stavili su striktni zakoni o očuvanju okoline. 

Proizvodnja u Evropi okončana je specijalnom serijom od hiljadu pojedinačno označenih vozila Bye Bye upravo iz pogona u Novom Mestu 1993. Doduše, u Maroku je Renault 4 izrađivan i narednu godinu sve dok nije definitivno otišao u historiju nakon 8,135.424 proizvedenih primjeraka.