Znate li kakvim oružjem raspolažu Iran i Izrael? Evo ko je moćniji i ima bolju opremu

3
Radiosarajevo.ba
Znate li kakvim oružjem raspolažu Iran i Izrael? Evo ko je moćniji i ima bolju opremu
Foto: EPA / Iranski napadi na Izrael

Iran ima najveći arsenal balističkih raketa i bespilotnih letjelica na Bliskom istoku, uključujući krstareće i protubrodske rakete, kao i balističke rakete kratkog i srednjeg dometa, koje mogu pogoditi bilo koju metu na Bliskom istoku, uključujući Izrael. Iran također ima veliku zalihu bespilotnih letjelica s dometom od 2.000 do 2.500 kilometara i mogu letjeti nisko kako bi izbjegle otkrivanje.

Bespilotne letjelice Shahed, poznate i kao kamikaze ili dronovi samoubice, imaju jedinstvene karakteristike, što ih čini i isplativim i smrtonosnim oružjem. Shahed 136 ima domet od 2.500 kilometara i može nositi malu bojnu glavu od 40 kilograma, koja eksplodira pri udaru. Ima sposobnost autonomnog letenja do 12 sati i samouništenja nakon udara, što je čini posebno efikasnom u gađanju statičnih ciljeva poput vojnih objekata i zgrada.

Mogu se lansirati pojedinačno ili kao roj s kamiona lansera. Nisu jako brzi (180 km/h), ali mogu letjeti na vrlo maloj visini (60 metara), što otežava radarskim sistemima da ih otkriju.

Istražili smo | Kada počinje upis u srednje škole u Sarajevu i šta roditelji trebaju znati

Istražili smo | Kada počinje upis u srednje škole u Sarajevu i šta roditelji trebaju znati

Postoje razne varijante letjelica Shahed, svaka sa svojim specifikacijama i mogućnostima. Međutim, imaju određene karakteristike koje su im gotovo svima zajedničke. Na primjer, sve su letjelice Shahed opremljene kamerama i senzorima kako bi prikupljale obavještajne podatke i pratile aktivnosti na terenu. Mnoge su dizajnirane tako da ostanu u zraku tokom dužeg perioda i mogu nositi i ispaljivati oružje, poput raketa zrak-zemlja ili bombi.

Borbeni dron Mohajer-6 iranski je pandan turskom Bayraktaru TB-3, ali nešto je kraći i ima manji raspon krila. Prvenstveno je zamišljen za izviđanje na ratištu, ali može nositi i do četiri navođene bombe, ukupne težine do 150 kilograma. Iran se u augustu pohvalio i naprednom bespilotnom letjelicom domaće proizvodnje pod nazivom Mohajer-10 s operativnim dometom od 2.000 km, mogućnošću letenja do 24 sata i nosivošću do 300 kg.

Devet tipova projektila koji mogu dostići Izrael

U iranskom vojnom arsenalu nalazi se najmanje devet tipova projektila koji mogu dostići Izrael, navodi iranska novinska kuća IRNA.

To uključuje balističke rakete srednjeg dometa Sejil-2, koje mogu letjeti brzinom većom od 17.000 km/h i može dosegnuti cilj na 2.000 km, Khaibar (također poznata kao Khorramshahr-4) s dometom od 2.000 km i s bojnom glavom teškom 1.500 kilograma te projektil Haj Qasem, koji ima domet od 1.400 km i nosivost od 500 kg, a nazvan je po nekadašnjem naredniku elitnih iranskih snaga Al Kuds, Kasemu Sulejmaniju, koji je ubijen u napadu američke bespilotne letjelice u Bagdadu prije četiri godine.

Treba izdvojiti i balistički projektil Emad, koji ima domet od oko 1.700 km i prva je iranska precizno vođena balistička raketa zemlja-zemlja srednjeg dometa, s mogućnošću odvajanja bojne glave i kontrolom do kraja putanje. Balistički projektil Shahab-3 ima domet od 1.000 km kad je opremljen teretom od 1.200 kg odnosno 2.000 km bez tereta. Temelji se na sjevernokorejskoj raketi Nodong-1, ali je Iran upotrijebio kinesku tehnologiju navođenja kako bi poboljšao tačnost udara.

Koristi se za napade na velike ciljeve, poput gradova. Raketa Kheibar Shekan balistička je raketa srednjeg dometa treće generacije kojom upravlja IRGC. Predstavljena je 2022., a ima domet od 1.400 kilometara. Balistička raketa Ghadr-110 poboljšana je verzija projektila Shahab-3, koja može nositi bojnu glavu težine do 1.000 kg. Iran proizvodi i krstareće rakete Paveh, koje imaju domet do 1.650 km, i hipersonične rakete Fattah-2, koje se sastoje od kombinacije hipersoničnih kliznih vozila i hipersoničnih krstarećih raketa. Imaju domet od 1.500 do 1.800 kilometara.

Hipersonične rakete mogu letjeti najmanje pet puta brže od zvuka i na složenoj putanji, što ih čini teškima za presretanje. Srednje naredništvo SAD-a procijenilo je 2022. godine da Iran u svom arsenalu ima više od 3.000 balističkih projektila.

Ima li Iran nuklearno oružje?

Iran u svom vojnom arsenalu ima i krstareće rakete kao što su Kh-55, koje mogu nositi nuklearno oružje, s dometom do 3.000 km, i naprednu protubrodsku raketu Khalid Farzh s dometom od oko 300 km, koja može nositi bojnu glavu od 1.000 kg. Uprkos tome što Iran konstantno povećava svoju proizvodnju visoko obogaćenog urana, američki obavještajci procjenjuju kako Teheran trneutno nema nuklearno oružje. S druge strane, Izrael se smatra "neprijavljenom" nuklearnom silom koja raspolaže nuklearnim oružjem.

Balističkim projektilima ispaljenim iz Irana treba otprilike 12 minuta da dođu do Izraela, krstarećim projektilima dva sata, a bespilotne letjelice lansirane iz Irana putuje oko devet sati da dostignu cilj.

Iran je u subotu navečer, 13. aprila, ispalio više od 300 balističkih projektila, bespilotnih letjelica i krstarećih projektila prema Izraelu u tri vala napada. U napadima je korišteno više od 120 balističkih projektila, više od 30 krstarećih projektila i oko 170 dronova.

Izraelske oružane snage oborile su 99 posto svih ispaljenih iranskih dronova i projektila zahvaljujući višeslojnoj protuzračnoj obrani razvijenoj u saradnji sa SAD-om, pomoći zapadnih saveznika koji su obarali rakete i bespilotne letjelice iznad Sirije, Jordana i Iraka te unaprijed najavljenoj operaciji koja je pružila Izraelcima i njihovim saveznicima dovoljno vremena da priprema svoju protuzračnu obranu.

Taktika kojom se Iran koristio slična je taktici kojom se Rusija koristi u napadima na Ukrajinu, a uključuje nekoliko valova napada u kojima se lansira kombinacija balističkih i krstarećih projektila uz dronove kamikaze. Teheran je također iskoristio svoje opunomoćenike, Hezbolah i hutiste, koji su istovremeno napadali Izrael, kako bi procijenio učinkovitost različitih udara i što učinkovitije nadvladao američku, britansku i izraelsku zračnu i pomorsku obranu.

Izraelski odbrambeni sistem

Izraelski višeslojni sistem proturaketne odbrane uključuje Željeznu kupolu, Davidovu praćku i sisteme Strijela-2 i Strijela-3, koji su razvijeni u saradnji sa SAD-om. Željezna kupola je sistem specijaliziran za obaranje raketa kratkog dometa. Presreo je hiljade raketa otkad je aktiviran početkom prošle decenije, uključujući hiljade presretanja tokom rata protiv Hamasa i Hezbolaha. Izrael kaže da ima stopu uspješnosti iznad 90 posto.

Sistem Davidova praćka namijenjen je za obaranje projektila srednjeg dometa te također može presresti bespilotne letjelice i taktičke balističke projektile. Izrael se njime redovno koristi za obaranje projektila i dronova koje Hezbolah ispaljuje iz Libanona.

Sistemi Strijela-2 i Strijela-3 mogu presresti prijetnje u dometu do 1.500 odnosno do 3.000 kilometara, uključujući projektile naoružane nuklearnom bojnom glavom.

Izrael ima i sistem Željezni snop, koji laserskim zrakama uništava dronove i rakete. Izrael je rekao da će ovaj sistem promijeniti igru jer je mnogo jeftiniji za rad od postojećih sistema. Međutim, navodno još nije u funkciji. Za obaranje aviona i dronova Izrael se koristi i američkim raketnim sistemom Patriot.

S godišnjim vojnim proračunom koji premašuje 20 milijardi dolara (36.7 milijardi KM) i pristupom najnaprednijoj američkoj vojnoj opremi, Izrael kontrolira nebo i veći dio mora oko svog teritorija. Vjeruje se da Izrael ima desetke nuklearnih bojnih glava, iako to nikada nije priznao, i visokosofisticirane bespilotne letjelice, borbene avione, tenkove, podmornice i topništvo.

Izrael je započeo svoj raketni program još 1960-ih godina u saradnji s Francuskom, kada je razvila, testirala i prodala Izraelu raketu Jericho, koja je postala operativna 1970-ih. Ovaj projektil ima domet od 500 km i može nositi nuklearno i kemijsko oružje. Sredinom 1970-ih Izrael je s Južnoafričkom Republikom razvio projektil Jericho 2. Riječ je o balističkom projektilu dometa oko 1.500 km. Izrael je izvršio nekoliko testova tog projektila u Sredozemnom moru, pri čemu su neki od njih stigli do Krete, a neki su pali nedaleko od Bengazija u Libiji.

Jericho 3

Krajem 1990-ih Izrael je počeo razvijati trostepenski interkontinentalni projektil Jericho 3 dometa do 15.500 km, s mogućnošću da nosi nekoliko nuklearnih i termonuklearnih bojnih glava snage između 800 kilotona do 12 megatona, što je 650 puta veća snaga od atomske bombe koju su Sjedinjene Države bacile na Hirošimu. Procjenjuje se da je projektil postao operativan 2008.

Prema tajnom zvještaju Kongresu SAD-a, projektil daje Izraelu mogućnost da izazove nuklearnu štetu svim zemljama Bliskog istoka, Afrike, Europe, Azije, gotovo cijele sjeverne Amerike, te velikim dijelovima Južne Amerike i Okeanije. Izrael također navodno razvija sljedeću generaciju Jericha, Jericho 4, trostepenske rakete, čije će mogućnosti uključivati nošenje rasprskavajućih bojnih glava.

Uz mogućnost nošenja nuklearnih projektila, Izrael je opremio svoju seriju podmornica Dolphin krstarećom raketom nazvanom Popeye Turbo SLCM, koja može dostići domet od 1.500 km i nositi nuklearnu bojnu glavu.

Prema američkim obavještajnim izvorima, Izrael je 2000. godine izveo testiranje ove rakete u Indijskom okeanu. Svrha je projektila izvršiti protuudar u slučaju da neka zemlja odluči izvršiti nuklearni napad na Izrael. Prema stranim publikacijama, svaka podmornica Dolphin ima četiri krstareće rakete Popeye Turbo SLCM. Osim toga, Izrael razvija nove rakete za podmornice Dolphin koje uključuju sustav vertikalnog lansiranja. Projektili koji će biti na novoj podmornici su balistički projektili koji se lansiraju iz podmornice u isto vrijeme kad i krstareće rakete.

Uz to, Izrael posjeduje bombe dugog dometa za razbijanje bunkera, koje mogu pogoditi neka od iranskih nuklearnih postrojenja, oštetiti institucije, terminale za gorivo i paralizirati iranski izvoz nafte napadom na luku Bandar Abbas.

Dron koji u zraku ostaje 30 sati

Projektili nisu jedina opcija za napad dugog dometa koju Izrael ima. Još od 1990-ih ima mogućnost dalekometnog napada iz aviona. IDF ima i arsenal dronova koji uključuje serije Heron, Hermes i Skylark. Od toga treba izdvojiti dron Hermes 900, koji ima operativni domet od 1.000 kilometara i može ostati u zraku više od 30 sati, a naoružan je preciznim projektilima zrak-zemlja za gađanje ciljeva. Heron TP je strateški UAV koji može dosegnuti hiljadu kilometara i maksimalnu visinu od oko 14.000 metara. Može nositi gorivo i senzore ukupne težine oko 2,7 tona. Njegov povećani kapacitet nosivosti omogućio je dizajnerima da integriraju elemente koji mu daju značajnu prednost pred protivnicima opremljenim naprednim protuzračnim sistemima. To ga čini najboljim za djelovanje u udaljenim područjima kao što su Iran, Sudan i Jemen. Izrael proizvodi i manje bespilotne letjelice Skylark, koje se uglavnom koriste za nadzor, špijunažu i prikupljanje informacija.

Iranski vrhovni vođa Ali Hamenei izdao je dekret 2008. godine kojim se protuzračna odbrana izjednačava s programom balističkih projektila i uspostavljaju se jedinstvene snage protuzračne obrane. Od tada se Teheran posvetio protuzračnoj obrani u gotovo jednakoj mjeri kao i proizvodnji napadačkog oružja, ali njegovi protuzračni sistemi nisu toliko sofisticirani kao izraelski.

U posljednjih nekoliko godina Iran je uduplao svoje napore da opremi Hezbolah i druge regionalne saveznike naprednim sistemima protuzračne odbrane, te je ranije ove godine predstavio i dva nova sustava protuzračne obrane. Protubalistički sustav Arman ima srednji domet i može identificirati mete na 180 kilometara i uništiti ih na 120 kilometara. Sistem može gađati šest meta istovremeno. Sistem protuzračne odbrane Azarakhsh može se montirati na više tipova vozila, a koristi radar, elektro-optički sistem i termalni sistem za otkrivanje i praćenje meta. Osim ovih novih protuzračnih sistema, Iran se u velikoj mjeri oslanja na Khordad-15, moderni sistem protuzračne odbrane predstavljen 2019., koji je sličan sistemu Patriot američke vojske. Ovaj sistem može istovremeno gađati do šest ciljeva veličine borbenog aviona iz raspona od 120 kilometara, javlja Jutarnji.hr.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (3)

/ Povezano

/ Najnovije