Zašto je teško locirati nestalu podmornicu i zašto ne koriste radio i GPS signale?

Na Atlantiku se upravo provodi velika akcija potrage za nestalom turističkom podmornicom na kojoj je pet osoba i koja je trebala zaroniti do olupine Titanica.

Kontakt s podmornicom Titan je izgubljen 1 sat i 45 minuta nakon njenog zaranjanja, objavila je američka obalna straža.

Da bi je pronašli, spasioci moraju pretražiti područje oceana duboko i do 4 kilometra s obzirom na to da se olupina Titanica nalazi na dubini od 3800 metara.

Trending

Poznati univerzitet u Sarajevu pod hakerskim napadom

No problem je u tome što GPS i radiosignali ne mogu putovati kroz vodu, pa se prilikom potrage koriste sonarne plutače koje detektiraju i identificiraju objekte u pokretu (često se koriste pri lovu na neprijateljske podmornice).

Sonarne plutače mogu identificirati zvukove koje proizvode propeleri, strojevi ili primjerice posada koja lupa u trup podmornice (pasivna detekcija), ali i zabilježiti odbijanje signala, takozvanog pinga, od površine plovila (aktivna detekcija), piše BBC, donosi Index.hr.

Stephen McGinty, autor knjige The Dive: The Untold Story Of The World's Deepest Submarine Rescue (Zaron: Neispričana priča o najdubljem spašavanju podmornice na svijetu), rekao je za Sky News kako bi spasioci, u slučaju da se locira podmornica, mogli primijeniti metodu spašavanja kojom je prije 50 godina izvučena podmornica Pisces III, koja je ostala zarobljena na morskom dnu kod Corka.

Tada su spasioci pričvrstili uže za nestalu podmornicu i izvukli je na površinu. McGinty smatra da bi sličnom tehnologijom plovilo na daljinsko upravljanje moglo pričvrstiti uže na Titan s obzirom na to da je on preduboko da do njega dođe spasilačka podmornica s posadom.

Više o slučaju nestale podmornice čitajte OVDJE.