Svakodnevne otmice u okupiranim dijelovima Ukrajine: 'Opasno je biti na ulici'

U Ukrajini stotine hiljada ljudi živi na područjima koja su zaposjeli Rusi. Ondje su posebno ugroženi novinari. Svakodnevno se kao sredstvo pritiska koriste otmice.

Ruska vojska je posebno brzo napredovala na jugu Ukrajine. Rusi ondje djeluju po određenom obrascu: na dnevnom redu su hapšenja gradonačelnika, umjesto kojih na vlast postavljaju proruske političare te progone ukrajinske aktiviste i novinare. Izvještava se o hapšenjima, no mnogi govore o otmicama. Okupatori nude saradnju – i hapse rođake koje onda koriste za vršenje pritiska. Deutsche Welle je razgovarao sa žrtvama.

Melitopol je gradić na području Zaporožja, dva do tri sata udaljen od poluotoka Krima. Ruska vojska je taj grad osvojila već u prvim danima rata, praktički bez pruženog otpora. Gradonačelnik Ivan Fedoriv je bio otet i nakon nekoliko dana zamijenjen za ruske ratne zarobljenike. Nova gradonačelnica postala je Haljna Danilčenko, lokalna političarka proruske stranke Opozicioni blok.

Trending

Lijepe vijesti iz GRAS-a: Tramvaj od Ilidže do Baščaršije ponovo u funkciji

Svitlana Zalizetska je vlasnica lokalne novinske agencije u Melitopolu. Ona u telefonskom razgovoru s DW-om priča da joj je Danilčenko ponudila medijsku suradnju s okupatorima, no ona je odbila i napustila grad. No njezini bolesni roditelji su ostali. "Oni su rekli da im se ništa neće dogoditi." Kao što se ubrzo pokazalo, to je bila greška. „23. marta u sedam sati ujutro u moju kuću su došla tri ili četiri okupatora. Jedan je bio u civilu, drugi su nosili ruske vojne uniforme i strojnice. Oni su pretražili kuću, posjeli mog oca u automobil i odvezli ga na nepoznato mjesto."

Iste večeri je Zalizetsku nazvao jedan muškarac koji je govorio kavkaskim naglaskom i oslovio ju njezinim imenom. A onda je čula glas svog 75-godišnjeg oca. On je rekao da se nalazi „negdje u nekom podrumu", priča Zalizetska na rubu plača. Nepoznati muškarac joj je rekao da se treba vratiti u Melitopol svome ocu, nastavlja novinarka. Ona je to odbila i potom je veza bila prekinuta. Nakon nekoliko dana mogla je ponovo telefonski razgovarati sa svojim ocem koji je rekao da mu se ništa nije dogodilo. I onda je pušten na slobodu. Prethodno je Zalizetska izrazila spremnost prepustiti svoj medij trećim osobama. Na Facebooku je napisala da nije pristala na „saradnju s okupatorom".

Tatiana Kumok: prosvjedi na Instagramu

Nekako u isto vrijeme na svojoj je koži metode ruskih okupatora iskusila i porodica Tatiane Kumok. Ona je modna dizajnerica, ali njezin otac je suvlasnik lokalne medijske kuće. Njegova porodica i tri novinara bili su krajem sedmice uhapšeni i podvrgnuti višesatnom ispitivanju.

"Cilj je bio iznuda saradnje kako bi novine radile za okupatorske vlasti. Moja majka i ja smo jednostavno bile taoci", priča Kumok. Ona izvještava da su na kraju morali potpisati izjavu da nisu bili fizički zlostavljani. „To je istina", kaže mlada žena. Njezin otac je odbio saradnju s okupatorom i obustavio izdavanje novina i blokirao njihovu internetsku stranicu.

"Svaki dan se otima mnogo ljudi. O nekima već deset dana nema nikakvih informacija", kaže Tatiana. Ona priča da su na početku u gradu svaki dan održavani proukrajinski demonstranti na kojima je sudjelovalo na hiljade građana. „Nakon otmice gradonačelnika prosvjedi su prestali. Jedna prolaznica je uhapšena, mladići su pretučeni", kaže Kumok i dodaje: "Opasno je biti na ulici. Zato se sad protestuje na Instagramu. Građani pišu da ne žele pripasti Rusiji i da je Melitopol ukrajinski."

Ona kaže i da je 2014. godine skoro polovica stanovnika bila proruski raspoložena, ali da je ovaj rat doveo do promjene raspoloženja: "Nijednom nisam vidjela da su ruski vojnici ovdje dočekani cvijećem".

Oleh Baturin: Okupatori "neće dugo ostati"

Upravo to su očito očekivale ruske jedinice, kaže Oleh Baturin, novinar iz Kahovke, grada zapadno od Melitopola. I taj grad je zaposjednut već u prvim danima rata. "Rusi su očito računali s time da će biti dočekani cvijećem.

Oni su zbunjeni protestima i u građanima vide pobunjenike." Baturin kaže da ima osjećaj da okupatori "neće dugo ostati ovdje, oni pljačkaju i pripremaju se za uništavanje svega u slučaju povlačenja".

I Baturin je bio otet i zadržan osam dana. Priča da ga je nazvao jedan poznanik i zamolio za sastanak. Na mjestu gdje su se trebali susresti dočekale su ga uniformirane osobe i u kombiju otpremile u policijsku stanicu. On kaže da protiv njega nema nikakvih prijava.

"Na prvim saslušanjima su, pored Rusa, bili i lokalni kolaboracionisti", prisjeća se Baturin. On vjeruje da mu se neko iz kruga njegovih poznanika htio osvetiti za nešto.

"Na početku sam mislio da sam gotov. Bilo je prijetnji i nasilja, stalno sam čuo pucnjeve i kako ispituju druge ljude." A onda više nije bilo fizičkog nasilja, samo psihički pritisak. Ispitivali su ga o organizatorima proukrajinskih protesta.

"Jednog dana su nas jednostavno odvezli kući", kaže ovaj novinar i ističe da mu nisu nudili suradnju budući da je internetska stranica njegovih novina blokirana već početkom ožujka.