Šta se dosad zna o eksplozivnom materijalu koji je rastrgao Bejrut

Većina ljudi u Libanu je saznala da je gotovo 2.750 tona amonijevog nitrata uskladišteno u luci prijestolnice tek nakon što je ogromna eksplozija potresla Bejrut.

Detonacija materijala – koji se koristi u bombama i gnojivima – izazvala je udarne talase širom libanske prijestolnice, ubivši desetine ljudi, ranivši hiljade, a većina grada je znatno oštećen.

Nakon zastrašujuće eksplozije mnogi Libanci iskazuju ogroman šok i tugu zbog uništenja, a velik bijes je usmjeren ka ljudima koji su dozvolili da se ovo dogodi, piše Al Jazeera

Analiza javnih zapisa i dokumenata objavljenih na internetu pokazuje da su viši libanski zvaničnici znali još prije više od šest godina da je amonijev nitrat uskladišten u Hangaru 12 bejrutske luke.

I bili su dobro svjesni opasnosti koju on predstavlja.

Tako da se postavlja pitanje kako se ovo dogodilo? Evo šta znamo dosad.

Velike količine amonijevog nitrata su stigle u Liban u septembru 2013. putem teretnog broda u ruskom vlasništvu koji plovi pod zastavom Moldavije. Rhosus je, prema podacima sa stranice Fleetmoon koja prati kretanje brodova, išao iz Gruzije u Mozambik.

Bio je prisiljen da pristane u Bejrutu nakon tehničkih problema na moru, prema advokatima koji zastupaju posadu broda. Ali su libanski zvaničnici spriječili brod da otplovi i u konačnici su ga napustili vlasnici i posada – što je informacija koju je djelomično potvrdio Fleetmon.

Opasni teret broda je istovaren i smješten u Hangar 12 u bejrutskoj luci, velikoj sivoj građevini okrenutoj ka glavnom državnom autoputu, koji povezuje sjever i jug, na glavnom ulazu u prijestolnicu.

Nekoliko mjeseci kasnije, 27. juna 2014, tadašnji direktor libanske carine Shafik Merhi je poslao pismo adresirano na neimenovanog "suca za hitna pitanja" upitavši za rješenje za teret, prema dokumentu koji je objavljen na internetu.

Zvaničnici carine su poslali još najmanje pet pisama u naredne tri godine – 5. decembra 2014, 6. maja 2015, 20. maja 2016, 13. oktobra 2016. i 27. oktobra 2017. – u kojima su tražili uputstva. Predlagali su tri opcije: izvoz amonijevog nitrata, da ga predaju libanskoj vojsci ili da ga prodaju privatnoj Libanskoj kompaniji za eksplozive.

U jednom pismu poslanom 2016. se navodi da "nije bilo odgovora" sudaca na prethodne zahtjeve.

U pismu je navedeno: "S obzirom na ozbiljnu opasnost koju predstavlja čuvanje ove robe u hangaru u neprikladnim klimatskim uvjetima, ponovo potvrđujemo svoj zahtjev pomorskoj agenciji da se odmah izveze ova roba kako bi se očuvala sigurnost luke i onih koji rade u njoj, ili da se razmotri odobrenje da se proda ova količina" Libanskoj kompaniji za eksplozive.

Ponovno nije bilo odgovora.

Godinu dana kasnije, Badri Daher, novi direktor Libanske carinske uprave, ponovno je pisao sudcu.

U pismu poslanom 27. oktobra 2017. Daher je pozvao suca da donese odluku po tom pitanju s obzirom na "opasnost… ostavljanja ove robe na mjestu gdje su i oni koji rade tamo".

Gotovo tri godine kasnije, amonijev nitrat je i dalje bio u hangaru.

Libanski premijer Hassan Diab je u utorak eksploziju u luci proglasio "ogromnom nacionalnom katastrofom" i obećao da će "platiti cijenu svi oni odgovorni za ovu katastrofu".

Libanski predsjednik Michel Aoun je za propust u djelovanju sa amonijevim nitratom kazao da je "nedopustiv" te obećao "stroge kazne" za odgovorne. Sada je istraga pokrenuta a odbor koji je vodi rezultate mora predati sudstvu u roku od pet dana.

Uzrok eksplozije još nije poznat, ali mnogi Libanci su brzo iskazali svoj stav šta smatraju da su temeljni uzroci: neizmjerno loše upravljanje u državi u raspadu koju vodi korumpirana politička klasa za koje kažu da tretiraju stanovnike zemlje s prezirom.

Stanovnici Bejruta također ne zaboravljaju da ova tragedija potiče iz gradske luke, javnog komunalnog preduzeća lokalno poznatog kao "Pećina Ali Babe i 40 razbojnika" zbog ogromne količine državnih sredstava koja su navodno tamo ukradena prethodnih decenija.

Među optužbama su tvrdnje da milijarde dolara poreskog prihoda nikada nisu došle u državnu blagajnu zbog šema da se potcijeni vrijednost uvoza, kao i optužbe za sistematsko i rašireno podmićivanje kako bi se izbjeglo plaćanje carina.

"Bejruta više nema i oni koji upravljaju ovom zemljom proteklih decenija se ne mogu izvući s ovim", napisala je na Twitteru Rima Majed, libanska politička aktivistica i sociolog.

"Oni su kriminalci i ovo je najvjerovatnije najveći od njihovih (previše) zločina do sada".