Mathias Rohe / Šta je zapravo Šerijatski zakon?

31. 08. 2021. u 14:20:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 0

Shvaćanje talibana i terorista o šerijatu noćna je mora i za većinu muslimana. No, što je zapravo Šerijatski zakon? Ovo pitanje za DW* pojašnjava islamolog Mathias Rohe**.

U Kur'anu izraz šerijat znači nešto poput "popločan put (od Boga)" ili također "put do izvora". Tehnički izraz šerijat obuhvaća sve islamske norme. One su se razvijale tokom 1400 godina - u različitim spisima duhovnika i institucija, a sve više i u obliku državnih propisa.

Šerijatski zakon uključuje odredbe o osnovnim uvjerenjima i vjerskoj praksi, na primjer molitvene rituale, propise o hrani i odjeći ili zakonske odredbe. Obuhvaća aspekte vjerske etike, kao što je suočavanje s onima kojima je pomoć potrebna i stvaralaštvo. Srž Šerijatskog zakona vrlo je složen, zahtjevan i fleksibilan sustav metoda za uspostavljanje i tumačenje normi.

S konfesionalnom podjelom između sunita i šiita, ali i unutar konfesija, formirane su različite škole koje se znatno razlikuju u razumijevanju Šerijata. S jedne strane, to stvara nesigurnost, ali s druge strane omogućuje i različitost mišljenja. U dobroj tradiciji, duhovnici se zadovoljavaju stjecanjem ispravnog znanja kad god je to moguće, bez da sa tim povezuju zahtjev o ekskluzivnosti. To znači da se međusobno priznaju.

Pravo koje ekstremisti svih vrsta, i u prošlosti i sadašnjosti, polažu na to da samo oni poznaju božansku istinu svjedoči o slabom obrazovanju i pretjeranom precjenjivanju sebe.

Dovoljno često, ekstremisti instrumentaliziraju šerijatsko pravo u vrlo otvorene političke svrhe. Istaknuti primjeri za to mogu se naći u vjerskim diktaturama Irana i Saudijske Arabije.

Šerijatski zakon također pravi razliku između religije (odnos između Boga i ljudskog bića povezan s drugim svijetom) i prava (ovozemaljska pravila ljudskog suživota). Religijske komponente Šerijatskog zakona često se smatraju nepromjenjivima, ali zahtijevaju i tumačenje. Na primjer u Kur'anu je vrlo neodređeno formulirano pravilo odijevanja za žene se tumači kao zaštitni propis od napada. Danas se raspravlja može li se takva zaštita zajamčiti odjećom ili također obrazovanjem i samouvjerenim nastupom.

Religijske komponente šerijatskog prava često se smatraju nepromjenjivima, ali zahtijevaju i tumačenje. Jedan od primjera je odijevanje žena

Zakonski propisi se ionako smatraju promjenjivima - ovisno o vremenu, mjestu i dotičnim osobama. Određena područja poput ugovornog, bračnog, obiteljskog i nasljednog prava detaljno su uređena, s različitim tumačenjima. Drugi, poput ustavnog ili kaznenog prava, ostali su vrlo neodređeni.

Od 19. stoljeća pravne komponente Šerijata uvelike su pretvorene u zakone koje provode nove državne institucije. Pri tome je kolonijalno pokoravanje brojnih muslimanskih zemalja imalo ogromne učinke. Drakonske tjelesne kazne su ukinute na mnogim mjestima bez većih sporova. S druge strane, kolonijalne su sile prvi put uvele kaznene propise za istospolne veze - toliko o temi europske civilizacijske misije. Unutarnji daljnji razvoj Šerijata je spriječila ignorantska vladavina stranaca. Reformatori su od tada klevetani kao suradnici Zapada.

Ipak, u mnogim su muslimanskim zemljama u 20. stoljeću provedene opsežne reforme, posebno u korist ženskih prava, radi poboljšanja položaja vjerskih manjina i prilagođavanja ekonomskim i društvenim promjenama.

Primjer raspona mogućih tumačenja je odnos prema poligamiji. Na primjer, u Tunisu su poligamni brakovi kažnjiva djela, dok je poligamija još uvijek dopuštena u drugim zemljama (u nekim slučajevima djelomično ograničena) - oba primjera argumentima temeljena na Šerijatskom zakonu.

Ukidanje kalifata mnogi su vidjeli kao oslobođenje. Mnogi smatraju da je demokracija adekvatan oblik vladavine danas, koji je također i u duhu islama. Na primjer, predanost muslimanskih Nijemaca demokraciji i funkcionalnosti demokratskog sustava zanimljivo je mnogo jače izražena od one njemačkog stanovništva u cjelini. Istodobno, u odnosu na ukupno stanovništvo, veći dio njemačkih muslimana smatra se vjernicima.

Međutim, razvoj u suprotnom smjeru također je očit već nekoliko desetljeća. S porastom izrazito netolerantnog vehabizma u Saudijskoj Arabiji i Iranskom revolucijom iz 1970-ih, ekstremisti diljem svijeta zadržavaju represivno tumačenje Šerijatskog zakona. Reforme su povučene, a tradicionalni, patrijarhalni obiteljski i nasljedni zakon se koristi kao znak identiteta protiv navodnog pozapadnjivanja. Nemuslimani i drugi muslimani, poput mistika ili sekularnih, bivaju klevetani. Iznad svega, krše se prava žena.

Na nekim mjestima su stvoreni nesveti savezi između ekstremista i tradicionalista. To je također posljedica činjenice da se proučavanje islamskog prava često smatra manje privlačnim pa tradicionalistički predstavnici često dospiju na ključne pozicije. Osim toga, često se miješaju islam i regionalni običajni zakoni. Talibanski teroristički režim temelji se s jedne strane na sirovim mješavinama paštunskog običajnog prava koje iznimno obespravljuje žene, a s druge na intelektualno nezahtjevnim tradicionalističkim tumačenjima Šerijatskog zakona. U konačnici, radi se o represivnom vršenju vlasti.

Uostalom, Šerijat nije ni bauk ni garancija spasa. On doduše referira na božanski postavljene norme, ali one se u određenoj mjeri mogu tumačiti i trebaju tumačenje da se u konačnici radi o jednostavnom ljudskom djelu.

Ovisno o prethodnom razumijevanju onih koji ga tumače, Šerijatski zakon može biti vjersko-etička smjernica i sustav normi koji je u skladu s današnjim pojmovima ljudskih prava - ili upravo suprotno. Dakle, to uvelike ovisi o ljudima i njihovim stavovima. Za razliku od mnogih represivnih država s muslimanskom većinom, rasprave u Europi mogu se voditi slobodno i neovisno o pretenzijama na političku moć.

Posebno među muslimanima na "Zapadu" vodi se rasprava o tome što Šerijat za njih konkretno znači. Neki se pokušavaju pridržavati tradicionalnih normi u okviru zakona koji su na snazi u njihovim zemljama. Drugi tumače Šerijatski zakon kao etičku smjernicu bez pravne valjanosti. Na primjer, raspravlja se o "ekoislamu" i "obrazovnom džihadu", a u Njemačkoj se pojavljuje visokokvalitetni islamski obrazovni sustav. Lokalni razvoj stoga može dati poticaj i drugim regijama svijeta.

*Ovaj je članak prvi put objavljen na Qantara.de, internetskom portalu Deutsche Wellea za dijalog s islamskim svijetom.

**Prof. Dr. Dr. h.c. Mathias Rohe studirao je pravo i islamske znanosti u Tübingenu i Damasku. Šef je katedre na FAU Erlangen-Nürnberg i tamošnji osnivač Erlangenskog centra za islam i pravo u Europi. Takođe je član uprave Društva za arapsko i islamsko pravo, autor brojnih publikacija o islamskom pravu i islamu u Europi.


Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacija za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

KOMENTARI (2)