Njemački planovi proturaketne odbrane

Njemačka najavljuje ulaganje dodatnih 100 milijardi eura za naoružanje. Dio bi se mogao potrošiti i za proturaketnu obranu. U ponudi je i izraelski sistem "Iron Dome". No nisu svi oduševljeni tom idejom.

Islamistički Hamas je prošlog maja ispalio hiljade raketa na Izrael. No, velika većina ih je uništena još u zraku. Izraelski proturaketni odbrambeni sistem "Iron Dome" ponovno je dokazao svoju učinkovitost.

Sada, kada ruske rakete padaju u neposrednoj blizini NATO-teritorija, u Ukrajini, njemački političari razmišljaju o kupovini tog sistema za odbranu. Kancelar Olaf Scholz potvrdio je odgovarajuće izvještaje lista Bild am Sonntag.

Trending

Sramotno: Ambasador Rusije stao na stranu RS i vrijeđao Bosnu i Herecegovinu

Nadstranačka saglasnost

"To je definitivno jedna od opcija", rekao je i kasnije razjasnio:

"Moramo se pripremiti jer imamo susjeda koji je trenutno spreman upotrijebiti nasilje kako bi ostvario svoje interese. Zato moramo biti dovoljno jaki da se to ne dogodi."

U međuvremenu je jedna delegacija parlamentarnog Odbora za odbranu otputovala u Izrael kako bi saznala više o njihovom odbrambenom sistemu. Plan za proturaketni odbrambeni štit nailazi na široko odobravanje u svim strankama.

"To je strateški odgovor na latentnu prijetnju Rusije i nama", rekao je Friedrich Merz, čelnik oporbenih kršćanskih demokrata (CDU), novinarima u ponedjeljak.Direktan napad Rusije na Njemačku ili druge zemlje NATO-a smatra se malo vjerojatnim. Međutim, stručnjaci za odbranu smatraju da je bolja oprema potrebna za vjerodostojno odvraćanje – te kao signal zabrinutim saveznicima na ruskoj granici.

Marie-Agnes Strack-Zimmermann, predsjednica Odbora za odbranu njemačkog Bundestaga, naglašava da je proturaketna odbrana dio vjerodostojnog sistema odvraćanja - zajedno s najavom da će njemačko zrakoplovstvo (Luftwaffe) nabaviti američke avione F-35 stealth, avione sposobne za nošenje i nuklearnog oružja.

"Kupovina će se možda morati obaviti vrlo brzo, ali je potrebno detaljno o svemu razgovarati", rekla je Strack-Zimmermann, koja je trenutno u Izraelu u njemačkoj delegaciji.

Pritom valja imati na umu da će modernizacija njemačke vojske, koja se nalazi u lošem stanju, trajati godinama.

Nijedan sistem nije idealan

No kao i uvijek: gdje detalji nisu poznati, toliko je više nagađanja - i zbrke. U njemačkim medijima i od strane nekih političara izraz „Iron Dome" (Željezna kupola) koristi se kao skupni naziv za proturaketnu odbranu. Ali izraelska "Željezna kupola" je vrlo specifičan sistem, konstruiran za vrlo specifičnu situaciju.

Njegov osnovni cilj je presresti improvizirane i druge rakete kratkog dometa ispaljene na Izrael izravno s granica zemlje od strane Hamasa ili drugih islamističkih skupina.

"Iron Dome kao u Izraelu, koji je dizajniran za odbranu od projektila kratkog dometa u ograničenom području kao što je grad, uopće nema smisla za Njemačku", rekla je Steffi Christ, portparol Rodericha Kiesewettera, člana CDU-a u Bundestagu, u izjavi za DW.

Kiesewetter, bivši vojni časnik s činom pukovnika, kritizirao je planiranu kupnju ovog proturaketnog obrambenog sistema.

"Umjesto da ulažemo milijarde u Iron Dome, koji je potrebniji našim susjedima, trebali bismo bolje opremiti njemačku vojsku i civilnu zaštitu. Bilo bi to pogrešno trošenje resursa ako bi Njemačka sada ulagala milijarde u čisto nacionalni proturaketni obrambeni sistem, rekao je političar CDU-a.

Njemačka je zainteresirana za još jedan izraelski siste,, "Arrow" (strijela).

"Arrow 3 je razvijen kako bi se koristio protiv iranskih projektila s dometom od 1.500 kilometara", objasnio je stručnjak za sigurnost Andreas Flocken za NDR.

"Taj bi siste, vjerojatno mogao odbiti i ruske rakete Iskander. One su navodno stacionirane u Kalinjingradu."

To je ruska eksklava između Poljske i Litve - i samo 700 kilometara udaljena od Berlina.

Uključivanje saveznika

Mnogi zastupnici Bundestaga podržavaju kupnju sistema poput Arrow 3 – tim više što je već dostupan na tržištu. No pritom je važno, naglašavaju, da svako poboljšanje njemačke protuzračne odbrane uključi i njemačke europske susjede.

U slučaju sistema "Strijela" to bi moglo funkcionirati tako da radar stacioniran u Njemačkoj otkriva i lansiranje raketa usmjerenih na saveznike i potom im daje potrebne podatke za odbranu. Međutim, te bi zemlje morale postaviti vlastite baterije za proturaketnu obranu kako bi eliminirale nadolazeće projektile.

Zasad, međutim, zbog njihove velike brzine i upravljivosti ne postoji pouzdana obrana od hipersoničnog oružja kakvo je Rusija već koristila i u Ukrajini.

Izbjeći novu utrku u naoružanju

Odbrana od raketnog napada je izuzetno komplicirana. Takav se napad vrši s velikim brojem projektila istovremeno, kako bi se odbranu nadvladalo već pukom masom nadolazećih raketa. A čak i jedan projektil bi mogao imati razorne posljedice, osobito ako bi se koristilo nuklearno oružje.

Kao negativan primjer spominje se „Strateška obrambena inicijativa", SDI, bivšeg američkog predsjednika Ronalda Reagana iz 1980-ih godina. Riječ je o programu u koji je utrošeno 120 milijardi dolara, a ideja je bila da se stvori neprobojan štit nad Sjedinjenim Državama koji bi uključivao svemirske infracrvene satelite za promatranje, super brze projektile presretače i visokoenergetske laserske topove. Taj je projekt okončan početkom 1990-ih, a da nikada nije zaživio.

Političari koji se bave pitanjima sigurnosti i obrane su iskoristili neuspjeh SDI-a kao argument za tvrdnju da sporazumi o kontroli naoružanja nude najbolju zaštitu od takvih napada.

No u međuvremenu je nekoć gusta mreža ugovora o kontroli naoružanja postala prožeta rupama. Gotovo da više nema ograničenja ni za SAD, ni za Rusiju, u razvoju i primjeni konvencionalnog i nekonvencionalnog oružja, a zemlje poput Kine ionako nisu ni bile vezane ugovorima. Rusija je često kritizirala da raketna obrana podriva ravnotežu snaga i da bi mogla dovesti do nove utrke u naoružanju.

Je li obrana oblik militarizacije?

U Njemačkoj se već raspravlja o tome treba li poboljšanu proturaketnu odbrana već smatrati „naoružanjem". Portparol kancelara Steffen Hebestreit pokušao je u ponedjeljak primiriti duhove:

"O čisto odbrambenom sistemu, kao što je proturaketni odbrambeni siste,, može se suditi uzimajući u obzir činjenicu da smo sa sistemom Patriot dosada takve stvari imali samo u ograničenoj mjeri. Ali ne mislim da je to militarizacija ili naoružavanje u klasičnom smislu”, rekao je Scholzov glasnogovornik.

"Arrow 3" ili sličan sistem mogao bi biti operativan do 2025. godine, navodi „Bild am Sonntag" i koštao bi navodno dvije milijarde eura. No stručnjaci za odbranu očekuju veće troškove. Prema Missile Defense Advocacy Allianceu, lobističkoj skupini sa sjedištem u SAD-u, svaka baterija košta 170 miliona dolara, a svaki projektil presretač košta oko 3 miliona dolara. Osim toga, postoje troškovi obuke, održavanja i rada tokom cijelog životnog vijeka sistema.

A Njemačkoj bi trebala daleko veća mreža radarskih sistema i raketnih baterija od Izraela, koji ima malu površinu. Samo njemačka savezna pokrajina Bavarska je tri puta veća, piše DW.