Nakon smrti pape Franje na snagu stupa 'sedisvakancija': Evo šta to znači

Papa Franjo umro je u 88. godini života. Sada na snagu stupa niz propisa koji djelomično proizlaze iz tradicije, a djelomično iz normi koje su tokom stoljeća odredili pape.

Prvo što se događa je to da zamjenik državnog sekretara obavještava Kamerlenga, višeg vatikanskog dužnosnika, da je poglavar katoličke crkve umro. Trenutno tu poziciju obnaša kardinal Kevin Farrell, rođen u Irskoj. On u prisutnosti sekretara i kancelara Apostolskog dvora mora službeno ustanoviti da je Papa stvarno mrtav. Danas je to samo formalni čin, jer smrt ustanovljuju doktori, a u prošlosti je kamerlengo udarao srebrnim čekićem po papinom čelu, zovući ga po imenu. Kada je ustanovljeno da je mrtav, na kancelaru je sastavljanje dokumenta o Papinoj smrti.

Procedura nakon smrti Pape

Istovremeno kamerlengo zatvara Papinu spavaću i radnu sobu te postavlja na vrata pečatom označenu traku. On preuzima u vlasništvo baziliku Sv. Ivana Lateranskog, jer je to sjedište rimskog biskupa kao i papin ljetnikovac Castel Gandolfo.

Trending

Jutros u Sarajevu 6°C, stiže nam novi snijeg: Pogledajte kakvo nas vrijeme očekuje za vikend

Vijest o papinoj smrti nakon toga odlazi vikaru grada Rima, koji je posebnim saopćenjem prenosi pučanstvu Rimske biskupije, jer je Papa između ostalog i biskup Rima. Na isti način saopćava tu vijest i vikaru grada Vatikana jer je Papa i poglavar države.

Desno krilo brončanih vrata, službenog ulaska u Vatikan, se zatvara. Zvona Sv. Petra daju znak da je Papa umro. Nakon službenog prepoznavanja Papinog tijela doktori ga sređuju i oblače u papinske paramente: kazulu crvene boje (ta je boja znak žalosti za pape), palij, bijeli ovratnik s crnim križevima (simbolom dostojanstva), a na glavu mu stavljaju bijelu mitru. Nakon što je sređeno papino tijelo tri dana biva izloženo u bazilici Sv. Petra, kako bi mu vjernici mogli odati počast. Bez dozvole Kamerlenga niko ne može slikati umrlog Papu. Kamerlengo može dati dozvolu za fotografiranje tijela zbog dokumentacije, ali samo nakon što je obučeno u papinsko ruho.

Kardinali devet dana prikazuju sv. misu za preminulog Papu. U prijelaznom razdoblju između papine smrti i izbora novog pape, Crkvom upravlja Kardinalski zbor koji obavlja redovite poslove. Kardinalski zbor je zadužen za uništenje "ribarskog prstena", koji predstavlja apostola Petra i u svoje je vrijeme služilo kao pečat za odašiljanje apostolskih pisama.

Pogrebne svečanosti moraju se održati u roku od četiri do šest dana. Pontifikalna sveta misa odnosno pogrebna svečanost služi se u crkvi Sv. Petra u prisustvu predstavnika Diplomatskog zbora akreditiranih pri Svetoj stolici.

Prema tradiciji Papini posmrtni ostaci postavljaju se u trostruki lijes, jedan od čempresa, drugi od cinka i treći od oraha i pokapa se na mjestu, koje je Papa naznačio u oporuci. Posljednji su pape pokopani ispod bazilike Sv. Petra. Pape mogu odlučiti da budu pokopani i na drugim mjestima i na druge načine.

Sedisvakancija

Nakon smrti Pape Franje u Vatikanu je zavladala sedisvakancija. Termin sedisvakancija dolazi od latinskog 'sede vacante' (prazna stolica) i odnosi se na razdoblje u kojem je neka biskupska katedra upražnjena, odnosno u ovom slučaju papinska katedra u bazilici svetog Ivana Lateranskog, katedralnoj crkvi rimskog biskupa i 'majci svih crkava'.

U vrijeme sedisvakancije papinske se ovlasti ne prenose nikome. Crkvom upravlja Kardinalski zbor, ali s vrlo ograničenim ovlastima koje su propisane apostolskom konstitucijom 'Universi Dominici Gregis' pape Ivana Pavla II. iz 1996. godine.

Nastupanjem sedisvakancije svim dužnosnicima vatikanske kurije osim trojice automatski prestaje mandat. Na dužnosti ostaju kardinal kamerlengo (komornik) koji upravlja vatikanskom državom i imovinom u papinoj odsutnosti i zapravo je najvažniji vatikanski dostojanstvenik u tom prijelaznom razdoblju (tu dužnost sada obnaša irski kardinal Kevin Farrell), zatim rimski vikar koji u Papino ime vodi rimsku biskupiju (talijanski kardinal Baldassare Reina) i Veliki penitencijar koji je zadužen za pitanja oprosta grijeha (talijanski kardinal Angelo De Donatis).

U vrijeme sedisvakancije mijenja se i grb Svete Stolice, odnosno iz njega se uklanja papinska tijara iznad prekriženih ključeva.

Konklave za izbor novog Pape

Konstitucijom 'Universi Dominici Gregis' propisano je da konklave na kojima će biti izabran novi Papa i čime završava 'interregnum' smiju početi najranije 15 i najkasnije 20 dana od smrti ili odreknuća pape.

Gotovo 600 godina te tri sedmice sedisvakancije bila su rezervirana za žalovanje i oproštaj od preminulog pape te za njegov pogreb. Iznimka je bilo jedino iznenadno odreknuće Benedikta XVI.

U 20. i 21. stoljeću bilo je devet vatikanskih sedisvakancija i prosjeku su trajale 17 dana.

Tokom razdoblja upražnjene katedre rimskog biskupa, dekan Kardinalskog zbora (talijanski kardinal Giovanni Battista Re) predsjeda svakodnevnim sastancima, ili općim kongregacijama kardinala koji upravljaju Crkvom u prijelaznom razdoblju.

Kako se bira novi Papa

Svakodnevne kardinalske kongregacije u praksi često služe ustanovljenju smjernica i dogovorima o mogućim kandidatima za budućeg Papu. Kardinali će o tome često raspravljati i neslužbeno, okupljajući se po jezičnim ili geografskim grupama. Naravno, budno će paziti da to javnost ne vidi i ne sazna.

Kardinalski zbor nema nijednu od papinskih ovlasti i njegove su jedine dvije dužnosti obavljati svakodnevne poslove i rješavati pitanja koja ne mogu čekati, što se uglavnom odnosi na pripremu konklava. Njihov je posao strogo administrativan. Na općim kongregacijama, na kojima moraju biti svi kardinali izbornici kardinali donose odluke većinom glasova. To je razdoblje u kojem se Katolička crkva najviše približava demokratiji.

Sedisvakancija završava kada novoizabrani poglavar Katoličke crkve u konklavama potvrdi da pristaje na dužnost. Tada uprava Crkvom i Vatikanom automatski prelazi u njegove ruke.