Ko je bio Papa Franjo? 'Kardinal siromašnih' i sasvim drugačiji od svojih prethodnika

Vijest da je Papa Franjo preminuo u 88. godini, brzo je odjeklnula svjetskim medijima.

Poglavar Katoličke crkve, nedavno je otpušten iz bolnice nakon višednevnog liječenja zbog obostrane upale pluća, a jučer, 20. aprila, posljednji put se obratio vjernicima povodom Uskrsa.

U svom posljednjem obraćanju, Papa Franjo je pozvao na prekid vatre u Gazi, a poruku je umjesto njega pročitao kardinal Anđelo Komastri.

Trending

Sezonski voz Sarajevo-Ploče ponovo u funkciji: Moguć popust od 30 i 50% na kartu, ovo su detalji

Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. decembra 1936. u Buenos Airesu, u porodici s petero djece, a otac mu je bio talijanski imigrant, te je imao i argentinsko i talijansko državljanstvo.

Papa Franjo diplomirao je hemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju.

U novicijat Družbe Isusove stupio je 11. marta 1958. godine. Društvene studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu.

Iduće dvije godine predavao je književnost i psihologiju na kolegiju "Immacolata" u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju "Salvatore" u Buenos Airesu. Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu.

Zaređen 1969. godine

Za svećenika je zaređen 13. decembra 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat 1970. – 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. aprila 1973. položio svoje doživotne zavjete.

Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972. – 1973.), profesor na Teološkom fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31. jula 1973. i tu je službu obnašao šest godina.

Između 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filozofskoga i teološkog fakulteta u istoj kući, te župnik u biskupiji San Miguel.

U martu 1986. godine otišao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, nakon čega je smješten u kolegij Salvatore odakle je premješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je obnašao službu duhovnika i ispovjednika.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. maja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. juna iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina.

Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. juna 1997., a 28. februara 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi.

"Kardinal siromašnih"

Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu, te je tako zaslužio nadimak "kardinal siromašnih".

Napisao je knjige: "Meditationes para religiosos" (Razmatranja za redovnike) 1982., "Reflexiones sobre la vida apostolica" (Razmišljanja o apostolskom životu) 1986., i "Reflexiones de esperanza" (Razmišljanja o nadi) 1992.

Bio je ordinarij i za vjernike istočnoga obreda koji prebivaju u Argentini, a nemaju ordinarija vlastitoga obreda. Usto je bio i Veliki kancelar Argentinskog katoličkog univerziteta.

Na 10. redovitoj općoj skupštini Sinode biskupa u oktobru 2001. bio je generalni relator.

Od novembra 2005. do decembra 2011. bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije. Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom na konzistoriju 21. februara 2001., a naslovna mu je crkva bila crkva Sv. Roberta Bellarmina.

Bio je član Komisije za Latinsku Ameriku, Vijeća za porodicu, Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, te Kongregacije za ustanove posvećenog života.

Ljubitelj nogometa i opere

Govorio je španjolski, talijanski, a služio se i njemačkim jezikom. Bio je poznat kao dobar kuhar, ljubitelj opere, prijatelj grčke klasike, Shakespearea i Dostojevskoga te kao dobar plivač, premda od djetinjstva ima poteškoća s plućima. Naime, u mladosti je imao infekciju zbog koje su mu liječnici morali odstraniti jedno plućno krilo.

Dana 19. marta 2013. papa Franjo inauguriran je kao poglavar Vatikana i Katoličke crkve. Službu je preuzeo na blagdan svetog Josipa, zaštitnika Crkve.

Po dolasku na papinsko mjesto nije nosio uobičajeni zlatni križ nego željezni, a u prvom obraćanju javnost je pozdravio s "Dobra večer" (tal. "Buona sera") umjesto uobičajenog katoličkog pozdrava (Hvaljen Isus). Bio je veliki ljubitelj nogometa i navijač argentinskog kluba San Lorenzo, kojeg su osnovali isusovci.

Papa je boravio u Domu Sv. Marte umjesto u papinskim apartmanima Apostolske palače, koje su koristili njegovi prethodnici.

Također je bio poznat po svojim čestim molbama koje je upućivao vjernicima: "Molite za mene". To su riječi koje je izgovorio u svojem prvom pojavljivanju na balkonu bazilike svetog Petra nakon izbora 12. marta 2013. "I ja sam grešnik", objasnio je drugom prilikom.

Smjer njegovog pontifikata odredila je rečenica koju je izgovorio tri dana nakon izbora: "Želim siromašnu Crkvu za siromašne", "Homoseksualci su Božja djeca".

U svijetu je snažno dočekana upravo ta njegova izjava kao i izjava da homoseksualci imaju pravo na porodicu.

Papa Franjo bio je poznat i po svojim kontroverznim izjavama poput: "Uživanje u hrani kao i spolni užitak dolaze od Boga", te "Tračanje je gora zaraza od Covida".

Osim toga papa Franjo ukinuo je "pontifikalnu tajnost" za slučajeve seksualnog iskorištavanja djece i izdao dva dokumenta kojima temeljito mijenja način na koji se Katolička Crkva dosad odnosila prema tom zlu.

Naime, odredio je stroga pravila i svećenike obvezao da prijavljuju spolno zlostavljanje što je ocijenjeno kao značajan iskorak.

Konzervativci iz Crkvenih redova prozivali su ga za populizam. U maju 2019. godine, grupa od 19 katoličkih svećenika i teologa pozvala je biskupe da Papu Franju proglase heretikom.

Tvrdili su kako se nije dovoljno zalagao za borbu protiv pobačaja te da je previše prihvaćao homoseksualce, kao i protestante i muslimane. Prozivali su ga zbog niza pitanja, od pričesti za rastavljene, vjerske raznolikosti do neodgovarajućeg odnosa prema krizi spolnog zlostavljanja u Crkvi.

Duga hisotirja zdravstvenih problema pape Franje

Poglavar Katoličke crkve papa Franjo dugi se niz godina borio sa zdravstvenim problemima. 17. februara 2025. godine objavljeno je kako je Papa zbog bronhitisa primljen u bolnicu Gemelli, a Vatikan je saopćio da se bolest razvila u "polimikrobnu infekciju dišnih puteva" i da sve pretrage "ukazuju na složenu kliničku sliku" zbog čega su mu liječnici promijenili terapiju.

Polimikrobne infekcije su one uzrokovane različitim kombinacijama virusa, bakterija, gljivica ili parazita.

Sveti Otac je probleme s respiratornim sistemom imao još u mladosti. Tada 21-godišnji Jorge Bergoglio bolovao je od pleuritisa zbog kojeg mu je u Argentini odstranjen dio pluća. Od početka 2023. stalno mu se vraćaju respiratorne infekcije i povezani problemi.

U februaru prošle godine bio je na pregledu u bolnici nakon gripe, no vratio se u Vatikan isti dan. U deptembru prošle godine otkazao je svoje obaveze radi blagih simptoma gripe, kako ih je tada opisala Sveta Stolica.

Krajem 2023. papa je otkazao planirano putovanje na klimatski skup COP28 u Dubaiju, opet zbog upale pluća. Već je završio u bolnici u martu iste godine zbog poteškoća pri disanju. Tada se brzo oporavio nakon terapije antibioticima.

Padovi i drugi problemi

Papa je nedavno dva puta pao u svojoj rezidenciji, ozlijedivši bradu u decembru 2023., a ruku u januaru ove godine. U junu 2023. proveo je devet dana u bolnici zbog operacije trbušne kile. Njegov liječnički tim tada je odlučio da je operacija nužna jer je to stanje uzrokovalo bolne opstrukcije crijeva. Papi je u julu 2021., tokom šest sati duge operacije, odstranjeno 33 centimetara crijeva zbog bolne infekcije poznate pod nazivom divertikulitis. Sam je 2023. objavio da mu se stanje vratilo.

U razgovoru za Reuters 2022. odbacio je glasine da mu je tokom te operacije otkriven rak, nazivajući to dvorskim tračevima. Njegov khirurg kasnije je potvrdio da nije bilo raka.

Papa godinama boluje od išijasa koji mu uzrokuje bol u kukovima i nogama. Zbog njegovog pogoršanja papa je 2020. propustio novogodišnje obaveze. Bio je to prvi put da je zbog zdravstvenih problema izostao s nekog velikog vjerskog događaja.

Odvojeno ga je počelo boljeti i koljeno, no Reutersu je 2022. rekao da se nije odlučio za operaciju jer nije htio ponavljanje negativnih nuspojava anestezije na operaciji crijeva 2021. godine. Umjesto toga se odlučio na liječenje laserom i magnetoterapijom.

Godinu kasnije otkazao je putovanje u Libanon, DR Kongo i Južni Sudan zbog poteškoća pri hodanju. Afričke zemlje je u konačnici posjetio 2023. godine.

Koristio se štapom za hodanje ili invalidskim kolicima, a njegova kilaža vidljivo se povećala zbog sjedilačkog načina života. Papa je 2021. priznao i da je u Argentini kao mladi svećenik išao psihijatru zbog anksioznosti u vrijeme vojne diktature. Tada je rekao da se protiv psihičkih poteškoća naučio nositi raznim metodama, uključujući slušanje muzike Johanna Sebastiana Bacha.